Idemo dalje!?
HDZ-ekonomija
Zna se tko ZNA...
  • "Slijedom objavljivanja takvih destruktivnih napisa pojavila se nužnost interveniranja Agencije na način da se periodički tj. po potrebi i u skladu s objavljenom temom na blogu kako ne bi bilo "prenapadno" intervenira s "ubacivanjem" na blog tj. komentiranjem u cilju amortizacije nastale štete ili pak u cilju odvraćanja s teme..."

    SOA (analiza upisa na blogu Ž.Peratovića)
Blogeri, važno
  • VAŽNO
Izdvojeno
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
150594
Banneri
  • pollitika
Blog
subota, srpanj 11, 2009




U lipnju 2009. registrirano je 56,4 posto novih vozila manje nego u lipnju 2008. U prvih šest mjeseci ove godine broj registriranih novih vozila za 48,6% posto je manji u usporedbi s istim razdobljem 2008.

Bruto domaći proizvod realno je manji za 6,7% u prvom tromjesečju 2009. u odnosu na isto tromjesečje 2008. godine.

U razdoblju od lipnja 2008. do svibnja 2009. ukupna industrijska proizvodnja u usporedbi s istoimenom proizvodnjom iz razdoblja od lipnja 2007. do svibnja 2008. bilježi pad za 3,8%.

Mjesečni obujam industrijske proizvodnje u Republici Hrvatskoj u svibnju 2009. u usporedbi s industrijskom proizvodnjom iz svibnja 2008. bilježi pad za 7,1%.

Ukupan promet u industriji u travnju 2009. manji je za 4,9% u usporedbi s travnjem 2008.

Proizvodnost rada u razdoblju od siječnja do svibnja 2009. manja je za 1,3% u usporedbi s istim razdobljem 2008.

U svibnju 2009. u komercijalnim smještajnim objektima broj dolazaka turista manji je za 10%, a broj noćenja turista manji je za 13% u odnosu na svibanj 2008.

U razdoblju od siječnja do svibnja 2009. ostvareno je 8% manje dolazaka i 9% manje noćenja turista u odnosu na isto razdoblje prošle godine u svim komercijalnim smještajnim objektima.

U razdoblju od siječnja do svibnja 2009., u odnosu na isto razdoblje 2008. broj kružnih putovanja stranih brodova manji je za 10%, a broj putnika koji su na taj način ušli u Republiku Hrvatsku veći je za 5,9%. Ukupan broj dana boravka tih putnika u istom razdoblju manji je za 33,3% nego prošle godine.

U hrvatskim lukama nautičkog turizma u šest jadranskih županija od siječnja do svibnja 2009. boravilo je 24% manje nautičara nego u istom razdoblju prošle godine, dok je noćenja u tim lukama bilo 15% manje.

Ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u svibnju 2009. manji je za 9,0% u usporedbi sa svibnjem 2008.

Ukupni broj zaposlenih u svibnju 2009. manji je za 2,4% u odnosu na svibanj 2008.

Krajem lipnja u Zavodu za zapošljavanje je evidentirano 11,2% nezaposlenih više nego u lipnju 2008. godine.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2009. u odnosu na isti mjesec prošle godine nominalno je viša za 5,1%, a realno je viša za 1,2%.

Cijene dobara i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u svibnju 2009. u odnosu na svibanj 2008. više za 2,7%, a u godišnjem prosjeku više su za 5,1%.

Cijene proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva pri proizvođačima u travnju 2009. u odnosu na travanj 2008. niže su za 11,4%.

Cijene industrijskih proizvoda pri proizvođačima u lipnju 2009. u odnosu na lipanj 2008. niže su za 1,0%.

U svibnju 2009. u odnosu na svibanj 2008. ukupan otkup i prodaja proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva smanjeni su za 0,9%.

Ukupan izvoz u svibnju 2009. bio je za 24% manji nego u svibnju 2008. godine.

Ukupan uvoz u svibnju 2009. bio je za 29,4% manji nego u svibnju 2008. godine.

Promet od trgovine na malo u svibnju 2009. u odnosu na svibanj 2008. nominalno je bio manji za 18,0%, a realno za 19,3%. Od siječnja do svibnja 2009. taj promet bio je nominalno manji za 14,9% u odnosu na isto razdoblje 2008., što je realno manje za 17,0%.

U prvom tromjesečju 2009. ostvarena vrijednost prometa u ugostiteljstvu nominalno je manja za 1,8% nego u istom razdoblju 2008. Za isto razdoblje cijene ugostiteljskih usluga porasle su za 5,7%, što znači da je promet u ugostiteljstvu za to razdoblje realno pao za 7,1%.

Građevinski radovi u travnju 2009. manji su za 4,3% u odnosu na travanj 2008. Građevinski radovi u razdoblju od siječnja do travnja 2009. manji su za 1,4% u usporedbi s radovima u razdoblju od siječnja do travnja 2008.

Vrijednost novih narudžaba građevinskih radova u prvom tromjesečju 2009. manja je za 9,4% u odnosu na isto razdoblje 2008.

Izravna inozemna ulaganja u Hrvatsku u prvom su tromjesečju lani iznosila nešto više od milijardu eura, pa su ulaganja od 399 milijuna eura u prvom tromjesečju ove godine manja za 60,3 posto.

hdz-ekonomija @ 00:29 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 12, 2009




U moru luđačkih izjava koje posljednjih nekoliko tjedana daje naš premijer, izjava o sprječavanju rasta nezaposlenosti je definitivno doživjela nepravednu sudbinu zapostavljenosti. U medijskim valovima studentskih blokada, najave štrajkova zaposlenih u javnim službama, situacije s Glavašem i udara na kakti neovisno pravosuđe, situacije sa EU blokadom, ustaša, partizana, posvemašnjeg gospodarskog rasula, a sve u jeku izborne promidžbe za nadolazeće lokalne izbore, Sanader uspijeva naći vremena i mogućnosti biti još luđi nego što je to inače.

Prilikom prezentacije Izvješća o izvršenju proračuna za 2008. godinu, popularno zvanog "Idemo lagati dok ne krepamo", od sve siline laži i izmišljotina o tome da je Vlada spasila kunu, o tome da je Vlada smanjila deficit na način da u isti ne uračunavaju dugovi npr. Hrvatskih autocesta i da je država prestala plaćati dospjele obveze, o tome da je Vlada spriječila propast bankarskog sustava, pri čemu je Sanader za inflaciju po tisućiti put lažno optužio lokalnu upravu, definitivno se najviše izdvaja Sanaderova ocjena da je vlada spriječila rast nezaposlenosti.

Vlada spriječila rast nezaposlenosti? Halo, Boonika Boys, znate li vi u kojoj ste državi uopće? Gdje ste spriječili rast nezaposlenosti, u Banskim dvorima? Pa nezaposlenost na godišnjoj razini kontinuirano raste već treći mjesec za redom, a upravo je u travnju 2009. godine ista rasla uvjerljivo najbrže. Čak je 18 000 ljudi bez posla više nego u istom mjesecu prošle godine, što je rast od nevjerojatnih 7,6 posto. U ožujku je ta razlika iznosila oko 11 000 ljudi (4,6 posto), a u veljači oko 2 700 ljudi (1 posto). Krivulja jednostavno ne može izgledati gore, no ukoliko se za analizu iste koristi bunika, svašta je moguće, pa i tvrditi da je vlada spriječila rast nezaposlenosti. Istovremeno Vlada nije primijenila niti jednu mjeru da navedeno zaustavi, štoviše, u bujanju nezaposlenosti direktno sudjeluje putem svojih "projekata" neradne nedjelje, zabrane pušenja i neplaćanja računa.

Onako okvirno analizirajući priloženi grafikon, vidljiv je trend smanjenja nezaposlenosti koji je bio najupečatljiviji u 2007. godini, i to od travnja. Paralelno sa naglim smanjenjem nezaposlenosti kroz cijelu 2007. godinu padala je i stopa rasta BDP, koja je u prvom tromjesečju 2007. iznosila 7 posto dok je broj nezaposlenih iznosio 291 tisuću, da bi na kraju 2007. stopa rasta BDP pala na svega 3,8 posto, dok je nezaposlenih bilo 254 tisuće. Taj paradoks pri kojem dolazi do usporavanja gospodarskog rasta s povećanjem broja zaposlenih koji rade i zarađuju, pri čemu se smanjuje broj nezaposlenih koji ne rade i ne zarađuju nije ni lako ni jednostavno objasniti, no možemo pretpostaviti da se radi o činjenici da je kroz cijelu 2007. godinu, na kraju koje su se održali i parlamentarni izbori, HDZ masovno zapošljavao svoju rodbinu, prijatelje, poslušnike i cijeli niz sličnih neproduktivnih i štetnih glupana po državnim službama, javnim službama i naročito javnim poduzećima kako bi iste uhljebio prije izbora, osigurao izbornu podršku i usput smanjio stopu nezaposlenosti s kojom je mahao uoči parlamentarnih izbora. Ukoliko se, naravno, ne radi o najobičnijem statističkom falsifikatu, obzirom na neobično čudne trendove i lomove u krivulji. Naročito je simptomatična činjenica da je apsolutni minimum broja nezaposlenih ostvaren u listopadu 2007.godine, a taj podatak je objavljen početkom studenog 2007. godine, 2-3 tjedna prije parlamentarnih izbora, kada je na godišnjoj razini bilo gotovo 40 tisuća nezaposlenih manje nego godinu dana prije (podsjetimo, danas je to 18 tisuća ljudi više). Od parlamentarnih izbora 2007. godine stopa smanjenja nezaposlenosti se kontinuirano smanjuje kroz cijelu 2008. godinu, i to rapidno, da bi početkom ove godine okrenula u pozitivno područje.

Što je najgore, danas posao sigurno ne gube već navedeni neproduktivni hadezeovski rođaci, prijatelji i tazbina, koji su smješteni na sigurno, već posao uglavnom gube radnici u industriji, građevinarstvu i trgovini, dakle produktivni dio zaposlenih. Gotovo perverzno zvuči činjenica da, dok u prerađivačkoj industriji u travnju ove godine imamo gotovo 100 posto više novoprijavljenih na burzi rada nego novozaposlenih, te gotovo 50 posto više u trgovini, taj odnos u slučaju administracije, javne uprave i obrane izgleda potpuno drukčije: u javnoj upravi, obrani, administraciji i socijalnom osiguranju imamo gotovo dvostruko više novozaposlenih, nego novoprijavljenih. Dakle, u krizi se omjer zaposlenih mijenja u smjeru ionako glomazne birokracije i administracije koja je i jedan od uzroka ovako teških posljedica krize. Pa tko je tu lud? Luđak koji nam određuje sudbinu, ili mi koji ga puštamo?

Uostalom, kao da su važni podaci. Važna je Riječ Njegova. Ako On kaže da su spriječili rast nezaposlenosti, onda su oni spriječili rast nezaposlenosti. Bio on na bunici ili bio on prirodno lud.
hdz-ekonomija @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, travanj 11, 2009


U veljači 2009. u odnosu na veljaču 2008. ukupan otkup i prodaja proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva smanjeni su za 7,0%.

Promet od trgovine na malo što ga ostvaruju svi poslovni subjekti koje se bave tom djelatnošću bez obzira na svoju pretežnu djelatnost u veljači 2009. u odnosu na na veljaču 2008. nominalno je bio manji za 16,6%, a realno za 19,1%.

U Republici Hrvatskoj u veljači 2009. u komercijalnim smještajnim objektima broj dolazaka turista manji je za 8%, a broj noćenja turista manji je za 11% u odnosu na veljaču 2008.

Ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u veljači 2009. manji je za 8,0% u usporedbi s veljačom 2008.

Mjesečna industrijska proizvodnja u Republici Hrvatskoj u veljači 2009. u usporedbi s industrijskom proizvodnjom iz veljače 2008. bilježi pad za 7,5%.

Ukupan izvoz u veljači 2009. nominalno je bio manji za 5,8 posto, a realno za 10 posto u usporedbi s veljačom 2008.

Ukupan uvoz u veljači 2009. nominalno je bio manji za 25,6 posto, a realno za 29,8 posto u usporedbi s veljačom 2008.

Ukupna prodaja u industriji u siječnju 2009. manja je za 13,6% u usporedbi sa siječnjem 2008.

Ukupni broj zaposlenih u veljači 2009. manji je za 0,6 posto u odnosu na veljaču 2008. (uz napomenu da su uveli novu metodologiju).

Bruto domaći proizvod realno je veći za 0,2% u četvrtom tromjesečju 2008. u odnosu na isto tromjesečje 2007. godine. To je najmanji realni rast od prvog tromjesečja 2000.

Ukupna industrijska proizvodnja (fizički obujam) u veljači 2009. manja je za 12,4% u usporedbi s veljačom 2008.

Građevinski radovi u siječnju 2009. manji su u odnosu na siječanj 2008. za 5,6%.

Krajem ožujka 2009. godine evidentirane su 267.244 nezaposlene osobe, 11.753 osobe (4,6 posto) više nego u ožujku 2008. godine.

U ožujku 2009. registrirano je 42,6 posto manje vozila nego u ožujku 2008.

Krajem veljače 2009. neprekidno je bilo blokirano 1.559 tvrtki, u kojima je bilo zaposleno 9.398 radnika. Iznos njihovih dospjelih nepodmirenih obveza bio je 566,8 milijuna kuna. U odnosu na veljaču 2008., broj blokiranih pravnih osoba povećan je za 18 posto, a iznos njihovih nepodmirenih obveza za 51,4 posto.

Inozemna ulaganja u 2008. godini su iznosila 2,93 milijardi eura, što je oko 730 milijuna eura manje nego godinu prije.

Hrvatska brodogradilišta u prošloj su godini povećala gubitak za 1,3 milijardi kuna. Time je ukupni akumulirani dug hrvatske brodogradnje dosegnuo svotu od 7 milijardi kuna.

I za kraj, HDZ je u 2008. godini ostvario prihod od 43,2 milijuna kuna.
hdz-ekonomija @ 22:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 22, 2009




Mađarski premijer Ferenc Gyurcsány najavio je ostavku. Nakon Islanda i Latvije Mađarska je treća zemlja u kojoj je zbog posljedica krize i nemogućnosti vlade da se nosi s nastalim teškoćama pala vlada.

Za razliku od Islanda koji je po financijskim pokazateljima bio jedna od najbogatijih zemalja na svijetu i Latvije koja je po financijskim, ali i gospodarskim pokazateljima bila nekoliko godina najbolja tranzicijska zemlja s gospodarskim rastom od preko 10 posto, i na koje je globalna kriza djelovala kao igla na napuhani balon, Mađarska je tipični primjer uništene nacionalne ekonomije kojoj je kumovala nesposobna vlada na čelu sa nesposobnim premijerom čija je popularnost u 2009. godini pala na svega 18 posto.

Mađarska je godinama slovila kao najgora tranzicijska zemlja po pitanju gospodarskog rasta u kojoj je u najpropulzivnijoj godini za istočnu Europu, onoj 2007., ostvaren gospodarski rast od svega 1,3 posto dok je prosjek tranzicijskih zemalja bio oko 7 posto. U četiri godine Ferencove vladavine Mađarska je uspjela uvećati svoj BDP za svega 15 posto dok je prosjek tranzicijskih europskih zemalja bio 28 posto, a Latvije čak 49 posto.

Takva katastrofalna mađarska politika rezultat je potpunog odsustva ikakve gospodarske strategije, neobuzdanog trošenja proračunskog novca pri čemu je proračunski deficit svojedobno dogurao i do 10 posto i potpunog odsustva ključnih strukturnih reformi, pri čemu je vanjski dug rastao munjevitom brzinom. Umjesto provedbe tih reformi, mađarski premijer je, kao što je i sam rekao, lagao ujutro i uvečer, i ništa drugo nije radio nego je lagao i pričao gluposti.

Zvuči poznato?

Ovo je dio Ferencovih izjava:

"Nema mnogo izgleda (pred vladom). Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi".

"Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina".

'U međuvremenu nismo ništa učinili četiri godine. Ne možete mi reći jednu jedinu vladinu mjeru na koju možemo biti ponosni... Ako ćemo morati dati račun našoj zemlji o tome što smo napravili u četiri godine, što ćemo reći?'

"Gledajte. Stvar je u tome da kratkoročno nema izgleda. (Ministar financija) Janos Veres je u pravu. Možemo još malo petljati ali ne dugo. Trenutak istine je brzo došao... Reforma ili propast. Nema drugog. A kada govorim o neuspjehu onda govorim o Mađarskoj, ljevici, i vrlo iskreno, o sebi".

"Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer. Ne želim to više raditi. Ili ćemo ići naprijed (s reformom) i onda dobijete vođu ili morate izabrati drugog".



Ni nakon tih izjava koje su na svjetlo dana isplutale 2006. godine u Mađarskoj nije ništa učinjeno, pa je tako očekivano u jesen 2008. godine ujahao MMF, uostalom kao i na Island i u Latviju. Koliko za jednu državu znači dolazak MMF-a vrlo se brzo vidjelo kad je Mađarsku u siječnju posjetio i šef MMF-a Dominique Strauss Kahn, navodno jako ljut što je Mađarska uzela lovu od MMF-a a nije ništa poduzela. Čak se govorkalo da će MMF uzeti lovu natrag ako se pod hitno ne skreše proračun i uvede fiskalna stabilnost. Da se nije radilo samo o glasinama vidjelo se po drastičnom padu forinte koji se dogodio tih dana.

U nastavku mađarske agonije Ferenc je, kao što se i očekivalo, umjesto da nešto poduzme nastavio pričati gluposti koje se nevjerojatno poklapaju sa izjavama jednog drugog nesposobnog premijera iz jedne zemlje koja graniči s Mađarskom, a koji je ujedno i Ferencov dobar prijatelj i koji ima slične državničke rezultate kao i Ferenc i s kojim je Ferenc često pričao o svemu, od Lisabonskog ugovora, NATO-a, plinovoda, do zamjene nekakvih dionica. Njih dvojica toliko politički sliče jedan na drugog da ih se može razlikovati samo po jednom detalju, a taj je da Ferenc s vremena na vrijeme tajno ili javno prizna da je lagao i zasrao i da je nesposoban, dok njegov prijatelj ni u ludilu nikad ne bi priznao da nije najljepši, najpametniji, najsposobniji i nije uvijek u pravu. Čak su i vodili zajedničke sjednice svojih vlada.

A najbolji biser te dvojice, i krajnji i konačni dokaz pune nesposobnosti je bilo uspješno lobiranje za zajedničko domaćinstvo europskog nogometnog prvenstva njihovih zemalja, kada su uspjeli dobiti čistih nula bodova za kandidaturu.

Evo par izjava koje su u posljednjih nekoliko tjedana neovisno jedan o drugome uzjavili Ferenc i njegov prijatelj.

O tome kako bi se banke trebale ponašati u krizi:

Ferenc: Očekujemo veću pomoć od banaka
Ferencov prijatelj: Banke u godini krize mogu podnijeti eventualni manji profit

O bankrotu:

Ferenc: Mađarska nije u opasnosti od državnog bankrota
Ferencov prijatelj: Ne prijeti nam bankrot

O radnim mjestima:

Ferenc: Sačuvanje radnih mjesta je najvažniji zadatak
Ferencov prijatelj: Vodit će se bitka za radna mjesta

O stranim investitorima:

Ferenc: Trebamo vas, ne odlazite
Ferencov prijatelj: Ja i ministri izdavat ćemo dozvole stranim investitorima

Da bi stvar bila smješnija, obojica su, Ferenc i Ferencov prijatelj predstavili antirecesijske mjere tek u veljači i to gotovo u isto vrijeme, i to nakon što je kriza mjesecima plamtila, spalila nacionalna gospodarstva i ostavila samo pepeo.

Ferenc u svakom slučaju nije glup kada se uspio toliko dugo održati na vlasti nakon tolikih laži i gluposti, a da baš ništa nije napravio, niti je imao namjeru išta korisno napraviti za svoju zemlju. Evidentno je ocijenio da je Mađarska na korak od velikih socijalnih nemira i masovne pobune nezadovoljnih građana i da mu je u pitanju puno toga, a moguće i glava. Sličnu stvar je prošle godine napravio i irski premijer Bertie Ahern, s jednom razlikom da se Bertie povukao nakon desetljeća fantastičnih državničkih uspjeha i dovođenja Irske među tri najbogatije europske zemlje, i to baš uoči globalne krize koja je među prvima slomila Irsku.

Ferenc se na vlasti uspio održati nepunih 5 mjeseci od dolaska MMF-a u Mađarsku. Samo je pitanje mjeseca kada će MMF prijeći veliku rijeku koja počinje sa slovom "D" i ustoličiti se u državi u kojoj stoluje Ferencov prijatelj, a onda je opet samo pitanje mjeseca kada će i Ferencov prijatelj morati spakirati kofere i sjahati s grbače naroda kojeg je unesrećivao godinama, baš kao i Ferenc.

Ostaje nam vidjeti i uočiti način na koji će Ferenc uspjeti izmigoljiti ruci pravde, tek toliko, da ne bi za koji mjesec ponovili grešku Mađara i pustili Ferencovog prijatelja da ode bez da mu naplatimo bar dio onoga što nam je ostao dužan.
hdz-ekonomija @ 00:54 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 25, 2009




U siječnju 2009. godine u Hrvatskoj je zabilježena inflacija od 3,4 posto na godišnjoj razini, što je više nego u prosincu 2008. godine. U odnosu na prošlogodišnje vrijednosti rasta inflacije koje su premašivale i 8 posto, to i ne djeluje toliko strašno. No, takav pokazatelj nipošto nije bezazlen. Isti jasno ukazuje na smjer politike hrvatske Vlade u vremenu krize. Politike kojoj je očito odlučila uništiti standard građana i do krajnjih granica osiromašiti i uništiti i vlastite građane i vlastito gospodarstvo kako bi se uspjela održati u sedlu do lokalnih izbora u svibnju 2009. godine.

Kad je prošle godine u Hrvatskoj buknula inflacija, tada su nam iz Vlade govorili da je inflacija uvezena. To je i bilo djelomično točno. Ono što su nam prešutjeli jest činjenica da je Hrvatska bila jedna od prvih zemalja u svijetu u kojoj je inflacija uzrokovala realni PAD plaća, koji se protegao kroz gotovo cijelu 2008. godinu. O tome što se događalo i kako su naši dragi državni dužnosnici lagali i muljali smo već i pisali:

Inflacija 5,8%!!!
Sanader opet laže
Sanader opet laže i mulja - dopuna
Sanader se zabunio, kažete?
Vlada kroz cijenu goriva generira inflaciju

Naravno, Vlada nije po pitanju inflacije koja je izjedala hrvatsko gospodarstvo i standard građana kroz cijelu 2008. godinu ništa poduzela. Nakon što je kriza zahvatila cijeli svijet i nakon što je u razvijenom dijelu svijeta pala kupovna moć, došlo je do usporavanja inflacije do te mjere da je tako niska inflacija postala gotovo opasna za rast gospodarstva. I o tome smo već pisali u članku Sanader si pripisuje smanjivanje inflacije, a opet je pokazao da o istoj nema blage veze.

U prosincu 2008. se činilo da je problem inflacije završen. Inflacija je u Hrvatskoj pala ispod 3 posto s tendencijom daljnjeg pada, a u Eurozoni čije su članice glavni hrvatski trgovinski partneri ispod 1,6 posto. Kako je rast inflacije "uvezen", tako je i smanjenje inflacije "uvezeno". U siječnju 2009. godine je u Eurozoni uslijed primjene snažnih antirecesijskih mjera i mjera zaštite standarda građana nastavljeno smanjenje inflacije koja po prvim procjenama iznosi svega 1,1 posto. No, u Hrvatskoj je ponovno došlo do RASTA inflacije koja je dosegla 3,4 posto (gornja slika). Ovoga puta nam ne mogu muljati da je inflacija uvezena. Što se dogodilo?

Dogodilo se to da je hrvatska Vlada, kako bi napunila svoj bolesno postavljeni proračun bez ikakvog valjanog razloga u siječnju 2009. godine podigla cijene onih proizvoda na kojima realno nije moguće štedjeti: energije i zdravstvenih usluga. Tako je u siječnju 2009. godine u odnosu na mjesec prije plin skuplji za 15,2 posto, zagrijavanje stana za 18,2 posto, medicinske usluge za 36,7 posto, a bolničke usluge za nevjerojatnih 71,8 posto. Rast troškova energije posljedica je jednokratnog povećanja cijene plina koje nam je draga Vlada poklonila za Novu godinu, nakon čega tog istog plina više nije bilo, a rast troškova zdravstvenih usluga posljedica je kretenoidne zdravstvene "reforme" kojoj je valjda cilj ubrzanje umiranja bolesnih i siromašnih kako bi metodom eliminacije Hrvati u prosjeku postali zdraviji i bogatiji. Sinhronizirano povećanje cijena energije i zdravstvenih usluga je vrlo lukav potez. Tko štedi na energiji morat će više trošiti na vlastito liječenje - država je opet u plusu. Tko je pak primoran štedjeti na vlastitom liječenju na način da ne posjećuje liječnika nego se sam liječi doma, morat će jače grijati stan i trošiti energiju na kuhanje čajeva i raznoraznih trava koje je nabrao oko zgrade - država je opet u plusu.



Istovremeno je većina drugih proizvoda (onih koji se uglavnom uvoze) zadržala cijenu na razini prosinca, pa je tako u siječnju 2009. zabilježen paradoks da je rast proizvođačkih cijena usporen, a rast potrošačkih cijena ubrzan (donja slika). Proizvođačke cijene energije na mjesečnoj razini su čak SMANJENE za 1,9 posto. Štoviše, potrošačke cijene po prvi puta rastu brže od industrijskih cijena pri proizvođačima. Nastalu razliku, naravno, kupi Vlada, pa tako imamo neobičan gospodarski efekt, da smanjenje cijena proizvoda i usluga neće pratiti povećana potražnja istih.

U veljači nas vjerojatno očekuje slični scenarij, prvenstveno vezan uz potpuno neopravdano povećanje cijene goriva koje se dogodilo dva puta, iako je cijena nafte na svjetskom tržištu cijelo vrijeme rekordno niska.

Dakle, umjesto da se u Hrvatskoj troškovi života smanjuju ili se bar njihov rast usporava kao posljedica kretanja svjetskog (i hrvatskog) gospodarstva, isti se povećavaju, i to isključivo nebuloznim potezima hrvatske Vlade, što znači da su sve postojeće mjere koje je poduzela hrvatska Vlada u biti RECESIJSKE, a ne ANTIRECESIJSKE. Hrvatska Vlada u Hrvatskoj djeluje kao štetočina i činjenično predstavlja tumor na gospodarskom tkivu Hrvatske. Kad se jedna Vlada svojom politikom dovede u situaciju da bi za sve nas bilo bolje da je nema, možda bi bilo i bolje da je zaista nema.
hdz-ekonomija @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009




Ja je se sjećam jedva. Imam osjećaj kao da je to bilo nešto od prije 50 godina. Gotovo sam je već počeo brkati s 4. neprijateljskom ofenzivom. Tko zna, možda ćemo za 50 godina i o Hrvatskoj izvoznoj ofenzivi slušati kao o nečemu junačkom i herojskom, nečemu što je preokrenulo smjer okretanja kotača povijesti. A sve na temelju genijalne strategije maršala Polančeca i hrabrih hadezeovaca oboljelih od tifusa koji su junački probijali obruč. Kad bi još u cijelu priču ubacili i kakav most (onaj Pelješki bi bio idealan), vječnost ofenzive je zajamčena. Dala bi se tu i snimiti kakva dobra koprodukcija koja bi kandidirala za Oskara, s Georgom Cloonyjem u ulozi Polančeca. Ili bi Liam Neeson bio bolje rješenje?

Obzirom kako je zamišljena, Hrvatska izvozna ofenziva (u nastavku: HIO) bi zaista mogla tako i završiti. Bijegom hrvatskog izvoza od nadmoćnog neprijatelja (europskog tržišta) u istočnu Hercegovinu, pa u istočnu Bosnu i Sandžak, čekajući neka bolja izvozna vremena.

Inače, cijela stvar nije tako stara. Sve o tom programskom biseru može se pročitati na stranici www.izvoz.hr. Tamo kažu da je hrvatska izvozna ofenziva (HIO) prva hrvatska izvozna strategija koja je javnosti predstavljena u siječnju 2007. godine, na 2. konvenciji hrvatskih izvoznika u Zagrebu. HIO projekt je pokrenut 14. lipnja 2006. godine, prema Odluci Vlade Republike Hrvatske. U izradi strategije, koja je trajala šest mjeseci, sudjelovalo je stotinjak domaćih stručnjaka, gospodarstvenika i djelatnika državne uprave te austrijski konzultant sa svojim suradnicima. Posebno je lijep i poticajan logo ofenzive.

Samu veličanstvenu strategiju možete pročitati ovdje. HIO je definirala četiri strateška cilja: povećanje broja izvoznika, promjenu strukture izvoza, povećanje konkurentnosti domaćih repromaterijala te osnivanje šest izvoznih klastera. Strateški ciljevi usmjereni su na rješavanje ključnih problema koji priječe jači rast izvoza kao što su premali kapaciteti, usitnjenost proizvodnje i nedovoljna konkurentnost.

kao što se vidi, niti jedan od strateških ciljeva HIO nije povećanje izvoza, niti smanjenje vanjskotrgovinskog deficita, kao ključnog parametra kakvoće nacionalnog gospodarstva. Lukavo, kao i obično. Vrlo lukavo. Jer, što znači povećanje broja izvoznika? Taj cilj se može postići i osnivanjem novih firmi koje će uvoziti roba u vrijednosti od nekoliko milijardi kuna, a istovremeno izvoziti roba u vrijednosti od 100 kuna. Što znači promjena strukture izvoza i zašto bi to bilo tako korisno? Što se tiče povećanja konkurentnosti domaćih materijala, kako se tako nešto uopće može mjeriti i donijeti zaključak je li cilj ostvaren ili nije? Ne znam kakva je situacija s klasterima. Možda nam uskoro priopće rezultate provedbe strategije.

Kao što vidimo, strategija je otpočela u siječnju 2007. godine kada je na čelu Ministarstva gospodarstva bio gospodarski mag Branko Vukelić, kojeg je zamijenio gospodarski guru Damir Polančec.

A što se u međuvremenu dogodilo s hrvatskim izvozom, i što je još važnije, što se dogodilo s hrvatskim uvozom i saldom vanjskotrgovinske razmjene?

Kako nedostaje podatak za prosinac 2008.godine, usporedimo tada podatke za prvih 11 mjeseci 2006., 2007. i 2008. godine. Svi slijedeći spomenuti podaci će se odnositi na nepotpune godine, odnosno za prvih 11 mjeseci svake godine.

Tako je izvoz 2006. godine iznosio 54,39 milijardi kuna, a 2007. godine 60,67 milijardi kuna, odnosno nominalno je povećan za 11,54%, a realno za 8,94%, budući da je prosječna stopa inflacije u prvih 11 mjeseci 2007. godine iznosila 2,6 posto. Istovremeno je i uvoz povećan s 114,88 milijardi kuna na 127,20 milijardi kuna, odnosno gotovo dvostruko više od izvoza, pa je tako negativni saldo vanjskotrgovinske razmjene u apsolutnom iznosu povećan za više od 6 milijardi kuna, odnosno realno za 7,4 posto. Pokrivenost uvoza izvozom je ostala gotovo identična, povećana je za 0,34%.

Za 2007. godinu saldo je pozitivna nula. Ostvareni su određeni pomaci u izvozu, ali puno više u samom uvozu, što je dodatno povećalo vanjskotrgovinski deficit.

Već 2008. godina je donijela očekivane "pomake". U prvih 11 mjeseci 2008. godine ostvaren je izvoz od 64,02 milijarde kuna, što je svega 3,35 milijardi kuna više nego u istom periodu lani. Kako je prosječna inflacija u prvih 11 mjeseci ove godine iznosila 6,3 posto, hrvatski izvoz je REALNO MANJI za 0,77 posto nego u istom periodu 2007. godine. Istovremeno je uvoz povećan za punih 12,57 milijardi kuna, realno VIŠE za 3,59 posto. Uvoz je rastao gotovo 4 puta brže od izvoza. Vanjskotrgovinski deficit je realno povećan za 7,56 posto, pa je dostigao rekordnu vrijednost od 75,76 milijardi kuna. Pokrivenost uvoza izvozom zabilježila je rekordno nisku vrijednost od 45,8 posto, gotovo 2 posto manje nego lani.

Hrvatska izvozna ofenziva je trebala trajati do 2010. godine. Očito je ista "uspješno" okončana već na kraju 2007. godine, tri godine prije roka. Da je tome tako, govori nam i potpuni prestanak aktivnosti na tom projektu, budući da je zadnja vijest na web-u objavljena tamo u svibnju prošle godine.

Na predstavljanju Strategije HIO prije 2 godine premijer Sanader je izjavio kako Hrvatska treba izvoziti želi li imati uspješno gospodarstvo, veći rast BDP-a, veći životni standard, više zaposlenih. Budući da Hrvatska očito ne izvozi, nema uspješno gospodarstvo, nema ni rasta BDP-a, nema ni većeg životnog standarda, niti ima više zaposlenih.

No, to smo znali i prije.
hdz-ekonomija @ 02:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 20, 2008


Povijesna je izreka da pravi vođa nikad ne viče "Naprijed!", nego "Za mnom!". Sanader naravno nije pravi vođa nego sitni muljator i birokrat koji nije u stanju donijeti niti jednu odluku koja njemu ne ide u prilog. On i samo on je uzrok današnjeg "višenja o niti" i "banane", odnosno situacije potpunog bankrota hrvatskog gospodarstva, financija, zdravstva i socijale. S tim da on čak i bankrot provodi sa stilom, pa će tako i ovaj bankrot biti puno teži nego što to uopće svekoliki bankrot negog društva može biti.

Hrvatska povijest ne pamti takvu štetočinu. Njemu nisu ravni ni onaj lik koji je prodao Dalmaciju za 100 000 dukata, ni onaj Khuen Hederwary, ni oni koji su nas 1918. odveli u Jugoslaviju. Prosječnom afričkom budalastom diktatoru treba bar 20 godina diktature da bi upropastio zemlju, ovom našem europejcu je trebalo svega 5 godina. Ni Saddam ni Slobo nisu bili tako efikasni, što jest jest.

Reče danas europejac da visimo o niti. Gotovo je sigurno da će ta nit biti presječena u roku par dana nekom glupom odlukom koju će donijeti on. Pa već na sastanku sa sindikatima na kojem je spomenuo bananu, nastavio je pričati gomilu nebuloza, poput one o gradnji Pelješkog mosta kao generatora razvoja. Most koji ne vodi nigdje i ne služi ničemu, i nitko živ se neće njime koristiti bar 10 godina, a nakon toga isti opet neće služiti ničemu je njemu generator razvoja? Zašto onda ne bi odmah počeli graditi most na Mjesec i to od lego-kockica?

Da se samo gradnjom radi gradnje same može ostvariti gospodarski rast, Kinezi bi i dan danas bili milijarderi, obzirom na Kineski zid. Da ne spominjem egipatske faraone i slične vođe Sanaderove bistrine. Doduše, njihova civilizacija je potrajala bar koje stoljeće duže nego što će trajati Sanaderova civilizacija, a nešto je od nje i ostalo. A što će ostati iza ovog lika, osim gorkog okusa u ustima i sveopće bijede?

No, vratimo se na temu. I danas su neki komentatori spomenuli sukus problema: veliku, nesposobnu, neučinkovitu javnu upravu, odnosno sve one kojima je poslodavac sam Sanader. Upravu koju Sanader nema namjeru dirati, jer ona radi za njega, njemu polaže račune i drži ga na vlasti, i koja je uzrok današnjeg višenja o niti.

Pa evo nekoliko populističkih prijedloga za izlazak iz krize...

- iz svih javnih službi otpustiti 10 posto najlošije ocijenjenih službenika.

- iz svih javnih službi otpustiti sve one koji su zaposleni u zadnjih 5 godina, a u rodbinskoj su vezi do četvrtog koljena s nekim hadezeovskim dužnosnikom

- iz svih javnih službi otpustiti sve one koji su u rodbinskoj vezi s nekim hadezeovskim dušnosnikom razine od općinskog tajnika na više

Ukoliko se ne provodi ocjenjivanje javnih službenika, sigurno će druga dva poteza u velikoj mjeri ukloniti s dužnosti nesposobne djelatnike. Naravno, pod hadezeovskim dužnosnicima smatraju se i svi dužnosnici Sanaderovih koalicijskih partnera, te dužnosnici drugih stranaka koje obnašaju lokalnu vlast u određenoj županiji, gradu ili općini. Otpuštanje bi bilo privremeno, samo dok ne prođe kriza.

Time bi dobili nekoliko pozitivnih impulsa: poboljšali bi rad javnih službi, ne bi trebali zamrzavati plaće, unijeli bi strah od otkaza među ostale zaposlenike javnih službi i time im poboljšali učinkovitost, a zadobile bi se i simpatije u javnosti. O otpuštenim djelatnicima za vrijeme krize skrbili bi se njihovi dobro potkoženi rođaci, uz neznatno stezanje remena. Nakon što nas Ivo izvede iz krize, svi se mogu vratiti na posao, a budući da znamo koliko je Ivo sposoban, to bi bilo vrlo brzo. vjerujem da bi se i njihovi rođaci složili s tim scenarijem, kad već imaju toliko povjerenja u svog vođu i kad nam s toliko ljubavi nude stezanje remena.

A Ivo bi za promjenu mogao biti pravi vođa, što znači da bi njegova supruga Mirjana, koja je zaposlena na Filozofskom fakultetu gdje se bavi nekakvom antičkom provincijalnom arheologijom i živi na državnim jaslama trebala biti prva na redu, i zamrznuti svoje radno mjesto i svoje projekte dok traje ova kriza. Nije valjda da je istraživanje nekakvih antičkih ćupova toliko esencijalno za ulazak u Europu i izlazak iz krize, a da se ne bi moglo čekati koji mjesec. Studentima će valjda netko moći držati predavanja, a mogla bi predavati i Mirjana, samo BESPLATNO, iz čistog entuzijazma prema svom poslu i prema poslu svog supruga. Zamrzavanjem sredstava za plaću uvažene profesorice i sredstava za projekt bi se spasilo nekoliko radnih mjesta u industriji i nekoliko djece od gladi, bijede i neimaštine. Naravno, osim ako ne smatramo da je projekt istraživanja rimskog vojnog logora - Tilurija puno važniji od zdravlja hrvatske djece.

Ne vjerujem da će se profesorici Sanader nešto dogoditi ako se na koji mjesec odrekne svojih primanja. Ima brižnog mužića koji će se pobrinuti da joj ništa ne nedostaje. A ako i bude primorana malo pritegnuti remen i izgubiti koji gram, još bolje - i za nju i za nas.
hdz-ekonomija @ 19:41 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 19, 2008


Dvije današnje izjave su vrlo dobro pojasnile našu blisku budućnost. Prva je izjava našeg doktora Ive, koji je eksplicitno rekao da se nema namjeru pozabaviti nabujalom birokracijom u državi, čak ni u trenucima bankrota koji je počeo. "Državna uprava u ovoj godini mora završiti pregovore s Europskom unijom. Nema govora da se u takvoj situaciji obruše na državna službe, kad oni obavljaju povijesni posao", rekao je Sanader.

Istovremeno, novopečeni Sanaderov savjetnik Jurčić najavio je da će 40 000 radnika u 2009. godini ostati bez posla. I to je vrlo izgledno.

Dakle, nema rezanja birokracije, ali će zato bez posla ostati radnici koju tu birokraciju hrane. Oni koji zadrže posao, morat će plaćati dodatne namete za financiranje Sanaderove birokracije, i to sa zamrznutim plaćama, a uz to će morati i raditi više kako bi nadoknadili smanjen broj radne snage u gospodarstvu.

Usput, ionako nepovoljan omjer produktivnih radnika i beskorisnih birokratskih parazita će se dodatno pogoršati. Oni radnici u gospodarstvu kojima je posao siguran, zbog zamrznutih plaća će biti dodatno demotivirani i prihodovat će manje dodane vrijednosti. Oni koji se boje gubtika posla, radit će sve više za manju plaću i usput pobolijevati, ako ne umru od napora, gladi ili ako ne izvrše suicid. Oni sposobniji, i oni najočajniji će otići raditi u inozemstvo, pa će tako doći do dodatnog unazađivanja kvalitete hrvatskog radništva. A kako će i birokracija imati zamrznute plaće, a sanader je najavio da neće smanjiti broj ljudi u birokraciji, ista će raditi sve manje i sve lošije, ako je to uopće moguće.

I to je New Deal? To je najgora glupost koju je nesposobni Ivo do sada predložio. Kao da mu je cilj što prije uništiti Hrvatsku i Hrvate, a danas nema ni mrvicu šanse da se to ne dogodi vrlo brzo.

U čemu je stvar? Pa u tome da je birokracija Sanaderova glasačka baza sastavljena od nesposobnih, ali vjernih i lojalnih hadezeovaca. Nju srezati bilo bi isto kao i uložiti svu imovinu u okladu da će Sanader Hrvatsku izvući iz krize. Nema preciznih podataka, ali govorka se o blizu deset tisuća novozaposlenih rođaka, prijatelja i poslušnika u javnim službama u posljednjih pet godina. Kako se istih odreći, kad je puno lakše dodatno stegnuti gospodarstvo i tegleću marvu zaposlenu u istome? Potpuno je identična stvar i s lažnim braniteljima i invalidima koje se uporno odbija razotkriti i odvojiti ih od onih pravih.

Poslušne i lojalne budale su Sanaderova izborna baza i njegovi izborni i medijski jurišnici, a uskoro isti mogu postati i ulični razbijači prosvjeda. S njima nas je Sanader i doveo do propasti. Oni neće prijeći u privatni sektor, jer tamo treba raditi. Neće otići ni u inozemstvo, i tamo treba raditi. Pojam negativne selekcije bi u nekom poslovnom priručniku trebao biti prikazan uz Sanaderovu sliku.

kaže Ivo da mu državna uprava treba dovršiti posao ulaska u EU. Pa ta njegova uprava, s njim na čelu, već pet godina ne uspijeva Hrvatsku uvesti u EU, niti završiti pregovore. Kako, kad je upravo njegova državna uprava korumpirana, nestručna, glomazna i sama čini glavnu smetnju ulaska u EU. Sanaderu je očito birokracija najvažnija na svijetu, važnija i od građana, i od radnika, i od gospodarstvenika i od Europe. Birokracija mu je ispred svega, pa i ispred politike. U redu, nisu ljudi zaposleni u državnoj upravi krivi za krizu. Čak ni oni nesposobni nisu krivi. Ljudi rade svoj posao kako (ne)znaju i (ne)umiju. Kriv je onaj sjedokosi bucko koji ih je na ta mjesta postavio. Pa će tako plaće biti zamrznute kvalitetnim i savjesnim službenicima, kao i lijenim neradnicima.

Uskoro, par žešćih prijedloga za rješavanje krize...
hdz-ekonomija @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008




Prije izbora, obećavali su nam rast BDP od 7 posto, štoviše, to im je bila glavna stavka danas zaboravljenog programa 3x7. Nakon izbora su počeli pričati o rastu BDP od 4-5 posto, nakon toga tri posto, danas su već na dva posto. Tih dva posto je početkom 2008. godine spomenuo i guverner Rohatinski, a to, zanimljivo, niti jedan hrvatski medij nije prenio... (VIDI TU).

I, kao da ništa nije bilo, danas igraju sa stopom rasta od dva posto, i to bi uz umiranje od gladi i sveopće propadanje trebalo biti dovoljno za servisiranje postojećih dugova. Naravno, oni opet nisu ništa krivi, ma jok, problem je u svijetu. To što bi Vlada trebala služiti za vođenje države na način da država može normalno funkcionirati i kad je svjetsko gospodarstvo u krizi, to opet nije nikog briga. Kad svijetu ide dobro, nama ide osrednje. Kad svijet stagnira, mi propadamo. Kad je svijet u krizi, nama se smanjuju plaće i uvode zdravstvena davanja i novi porezi samo da bi mogli servisirati dugove.

Ide li i drugima loše? Naravno. Svjetsko je gospodarstvo u krizi. No, postoji razlika između krize, koja vlada u svijetu, i bankrota koji je udario Hrvatsku. Mislite da je bankrot preteška riječ? Pa kako bi vi nazvali situaciju u kojoj nam se nudi realan PAD plaća od 5-6 posto (ovisno o inflaciji), novi porezi i nameti, jer bez toga nećemo moći vraćati dugove? To nije kriza, nego bankrot.

I pri svemu tome nam se gospodarski rast od 2 posto predstavlja kao cilj kojem moramo težiti tako da dopustimo da nam realno smanje plaće za 5 ili 6 posto. Bez toga bi vjerojatno imali negativni gospodarski rast. Briljantno. Po definiciji tranzicije, hrvatsko gospodarstvo, kao tranzicijsko gospodarstvo, i uz stagnaciju plaća treba ostvarivati značajan rast budući da je pretpostavka tranzicije ubrzano osposobljavanje kvalitetnih radnika koji za istu plaću prihode više, i koji zamjenjuju socijalističku radnu snagu koja polako odlazi u mirovinu. Zato situacija da gospodarstvo godišnje napreduje uz stopu od 10 ili 12 posto, kao što je to bilo u baltičkim državama, u Slovačkoj ili u posljednje vrijeme u Rumunjskoj, nije nepoznata. Istovremeno, uz rast BDP po stopama od 10 ili 12 posto dolazi do porasta plaća po stopi većoj od 20 posto. Hrvatska takvu situaciju nikad nije doživjela, nama je svod gospodarski rast od 5,6 posto. Zanimljivo da u većini drugih tranzicijskih država nikome ne pada na pamet smanjivati realne plaće kako bi dosegli gospodarski rast od 2 posto. Naravno, kod njih je ipak samo kriza, pa će im se rast BDP sa 5 posto smanjiti na 4 posto, ili sa 9 posto na 7 posto, ili sa 14 posto na 9 posto. To je ono što bi se zvalo kriza...kod nas je ipak nešto drugo.

I kod nas, kao i u susjednoj Mađarskoj, gdje je premijer bar imao toliko pristojnosti priznati da je lažljivi nesposobni seronja...

Krah. Stečaj. Bankrot. Upravo je otpočeo. Na žalost, izgleda da je stečajni upravitelj isti onaj koji nas je i doveo do stečaja. Još jedna paradigma.
hdz-ekonomija @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 16, 2008




U Hrvatskoj, sve po starom. Premijer Sanader najavio je zamrzavanje plaća u 2009. godini, a slijede ga i gospodarstvenici. Naoko, nude nam stagnaciju, kako bi svi skupa prebrodili "teška vremena". Što uopće znači to "zamrzavanje plaća"? Pa vjerojatno to da se u 2009. godini plaće neće nominalno povećavati.

Lukavo nam po običaju ni oni, a ni mediji, ne spominju činjenicu da su već godinu dana plaće debelo zamrznute, debelo ispod nule. Hrvatska je i inače poznata kao zemlja s vrlo niskim rastom plaća u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Dok su drugdje plaće na godišnjoj razini realno raste 10, 20, pa i više od 30 posto u određenom periodu, u zemlji doktora Sanadera realan rast plaća je uglavnom bio mizeran i kretao se ispod 5 posto, a najčešće je ovisio o inflaciji. Kad je krajem 2007. godine inflacija došla na 6 posto, a kasnije i na više, realan rast plaća se pretvorio u realan pad plaća, i kao takav se zadržao kroz cijelu 2008. godinu. Od kraja 2007. godine mi po svim mjerilima svi skupa živimo gore nego prije, a sad nam govore da će prava kriza nastupiti tek 2009. godine?

O kakvom se sad zamrzavanju govori, kad minimum potreba nalaže bar usklađivanje plaća s troškovima života? I to formalno usklađivanje, jer troškovi života obuhvaćaju sve, a ne ono najvažnije, a to su hrana, energenti i komunalne usluge, što poskupljuje puno brže od prosjeka.

Ako nam zadnji podaci ukazuju na nominalni rast plaća od 6,5 posto, a rast cijena hrane od 13,1 posto, jasno je da živimo sve gore i to ubrzanim tempom. Zamrzavanjem plaća na nominalni rast od nula posto ubrzali bi umiranje dvostruko.

Inače, zadnji podaci za Sloveniju govore o 3,1%-tnom realnom RASTU plaća...

Kako se usuđuju govoriti o zamrzavanju rasta plaća? To je "New deal"? Zar pitanje kmetstva nismo riješili još tamo 1848. godine?
hdz-ekonomija @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, studeni 14, 2008


hdz-ekonomija @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.