Idemo dalje!?
HDZ-ekonomija
Zna se tko ZNA...
  • "Slijedom objavljivanja takvih destruktivnih napisa pojavila se nužnost interveniranja Agencije na način da se periodički tj. po potrebi i u skladu s objavljenom temom na blogu kako ne bi bilo "prenapadno" intervenira s "ubacivanjem" na blog tj. komentiranjem u cilju amortizacije nastale štete ili pak u cilju odvraćanja s teme..."

    SOA (analiza upisa na blogu Ž.Peratovića)
Blogeri, važno
  • VAŽNO
Izdvojeno
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
150602
Banneri
  • pollitika
Blog
utorak, svibanj 12, 2009




U moru luđačkih izjava koje posljednjih nekoliko tjedana daje naš premijer, izjava o sprječavanju rasta nezaposlenosti je definitivno doživjela nepravednu sudbinu zapostavljenosti. U medijskim valovima studentskih blokada, najave štrajkova zaposlenih u javnim službama, situacije s Glavašem i udara na kakti neovisno pravosuđe, situacije sa EU blokadom, ustaša, partizana, posvemašnjeg gospodarskog rasula, a sve u jeku izborne promidžbe za nadolazeće lokalne izbore, Sanader uspijeva naći vremena i mogućnosti biti još luđi nego što je to inače.

Prilikom prezentacije Izvješća o izvršenju proračuna za 2008. godinu, popularno zvanog "Idemo lagati dok ne krepamo", od sve siline laži i izmišljotina o tome da je Vlada spasila kunu, o tome da je Vlada smanjila deficit na način da u isti ne uračunavaju dugovi npr. Hrvatskih autocesta i da je država prestala plaćati dospjele obveze, o tome da je Vlada spriječila propast bankarskog sustava, pri čemu je Sanader za inflaciju po tisućiti put lažno optužio lokalnu upravu, definitivno se najviše izdvaja Sanaderova ocjena da je vlada spriječila rast nezaposlenosti.

Vlada spriječila rast nezaposlenosti? Halo, Boonika Boys, znate li vi u kojoj ste državi uopće? Gdje ste spriječili rast nezaposlenosti, u Banskim dvorima? Pa nezaposlenost na godišnjoj razini kontinuirano raste već treći mjesec za redom, a upravo je u travnju 2009. godine ista rasla uvjerljivo najbrže. Čak je 18 000 ljudi bez posla više nego u istom mjesecu prošle godine, što je rast od nevjerojatnih 7,6 posto. U ožujku je ta razlika iznosila oko 11 000 ljudi (4,6 posto), a u veljači oko 2 700 ljudi (1 posto). Krivulja jednostavno ne može izgledati gore, no ukoliko se za analizu iste koristi bunika, svašta je moguće, pa i tvrditi da je vlada spriječila rast nezaposlenosti. Istovremeno Vlada nije primijenila niti jednu mjeru da navedeno zaustavi, štoviše, u bujanju nezaposlenosti direktno sudjeluje putem svojih "projekata" neradne nedjelje, zabrane pušenja i neplaćanja računa.

Onako okvirno analizirajući priloženi grafikon, vidljiv je trend smanjenja nezaposlenosti koji je bio najupečatljiviji u 2007. godini, i to od travnja. Paralelno sa naglim smanjenjem nezaposlenosti kroz cijelu 2007. godinu padala je i stopa rasta BDP, koja je u prvom tromjesečju 2007. iznosila 7 posto dok je broj nezaposlenih iznosio 291 tisuću, da bi na kraju 2007. stopa rasta BDP pala na svega 3,8 posto, dok je nezaposlenih bilo 254 tisuće. Taj paradoks pri kojem dolazi do usporavanja gospodarskog rasta s povećanjem broja zaposlenih koji rade i zarađuju, pri čemu se smanjuje broj nezaposlenih koji ne rade i ne zarađuju nije ni lako ni jednostavno objasniti, no možemo pretpostaviti da se radi o činjenici da je kroz cijelu 2007. godinu, na kraju koje su se održali i parlamentarni izbori, HDZ masovno zapošljavao svoju rodbinu, prijatelje, poslušnike i cijeli niz sličnih neproduktivnih i štetnih glupana po državnim službama, javnim službama i naročito javnim poduzećima kako bi iste uhljebio prije izbora, osigurao izbornu podršku i usput smanjio stopu nezaposlenosti s kojom je mahao uoči parlamentarnih izbora. Ukoliko se, naravno, ne radi o najobičnijem statističkom falsifikatu, obzirom na neobično čudne trendove i lomove u krivulji. Naročito je simptomatična činjenica da je apsolutni minimum broja nezaposlenih ostvaren u listopadu 2007.godine, a taj podatak je objavljen početkom studenog 2007. godine, 2-3 tjedna prije parlamentarnih izbora, kada je na godišnjoj razini bilo gotovo 40 tisuća nezaposlenih manje nego godinu dana prije (podsjetimo, danas je to 18 tisuća ljudi više). Od parlamentarnih izbora 2007. godine stopa smanjenja nezaposlenosti se kontinuirano smanjuje kroz cijelu 2008. godinu, i to rapidno, da bi početkom ove godine okrenula u pozitivno područje.

Što je najgore, danas posao sigurno ne gube već navedeni neproduktivni hadezeovski rođaci, prijatelji i tazbina, koji su smješteni na sigurno, već posao uglavnom gube radnici u industriji, građevinarstvu i trgovini, dakle produktivni dio zaposlenih. Gotovo perverzno zvuči činjenica da, dok u prerađivačkoj industriji u travnju ove godine imamo gotovo 100 posto više novoprijavljenih na burzi rada nego novozaposlenih, te gotovo 50 posto više u trgovini, taj odnos u slučaju administracije, javne uprave i obrane izgleda potpuno drukčije: u javnoj upravi, obrani, administraciji i socijalnom osiguranju imamo gotovo dvostruko više novozaposlenih, nego novoprijavljenih. Dakle, u krizi se omjer zaposlenih mijenja u smjeru ionako glomazne birokracije i administracije koja je i jedan od uzroka ovako teških posljedica krize. Pa tko je tu lud? Luđak koji nam određuje sudbinu, ili mi koji ga puštamo?

Uostalom, kao da su važni podaci. Važna je Riječ Njegova. Ako On kaže da su spriječili rast nezaposlenosti, onda su oni spriječili rast nezaposlenosti. Bio on na bunici ili bio on prirodno lud.
hdz-ekonomija @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 4, 2009




Konačno je i MMF objavio podatke o rastu BDP za 2008. godinu, prvu globalnu kriznu godinu, i podaci su veoma zanimljivi (neki su, doduše, još uvijek procjena, no to apsolutno ništa ne mijenja na stvari). Da ne duljimo: rast hrvatskog BDP je prema MMF-u u 2008. godini iznosio 2,36 posto i bio je uvjerljivo najmanji od 1999. godine. No, kriza je zahvatila cijeli svijet, pa je i u drugim zemljama zabilježen vrlo nizak rast BDP. Zadržimo se, međutim, na tranzicijskim zemljama, kakva je i Hrvatska, no nemojmo se zadržati samo na 2008. godini, nego usporedimo situaciju u posljednjih 5 godina, koliko je kod nas na vlasti naš premili Ivo Sanader sa svojim sposobnim suradnicima.

Od 28 tranzicijskih zemalja od Slovenije do Rusije, u posljednjih 5 godina Hrvatska je zabilježila drugi najmanji rast BDP. Gora od nas je, naravno, prijateljska Mađarska, a ostalih 26 zemalja su bolje. Hrvatski BDP je u posljednjih 5 godina povećan ukupno za 23 posto, dok je prosjek tranzicijskih zemalja 42 posto. Istovremeno je prosjek europskih tranzicijskih zemalja (njih 16) 33 posto, a prosjek šest zemalja tzv. "Zapadnog Balkana" 32 posto. Hrvatska je najgora zemlja u svojoj regiji "Zapadnog Balkana", druga najgora zemlja u tranzicijskoj Europi, i druga najgora zemlja po gospodarskom rastu u svim tranzicijskim zemljama. U odnosu na lani, prestigli su nas Kirgizija i Makedonija.

Svoje gospodarstvo su od svih tranzicijskih zemalja najviše ubrzali Azerbajdžan, Armenija i Turkmenistan, a što se tiče europskih zemalja, rast BDP-a veći od 40 posto u 5 godina ostvarili su Slovačka, Litva, Latvija i Crna Gora.

Što se tiče 2008. godine, situacija je još gora. Hrvatsko gospodarstvo se dodatno pogoršalo u odnosu na druge tranzicijske zemlje, pa je rast hrvatskog BDP-a iznosio svega 46 posto od prosječnog rasta BDP-a svih 28 tranzicijskih zemalja, svega 64 posto od prosječnog rasta svih europskih tranzicijskih zemalja i svega 43 posto od prosječnog gospodarskog rasta zemalja tzv. "Zapadnog Balkana", što je uvjerljivo najmanje u posljednjih 5 godina u sve tri kategorije. Naše gospodarstvo je napredovalo više nego dvostruko sporije u odnosu na prosjek svih tranzicijskih zemalja, a sve ostale zemalje tzv. "zapadnog Balkana" su ostvarile više nego dvostruko brži rast BDP-a od Hrvatske, i to je drugi put za redom u posljednjih pet godina da je Hrvatska najgora u "regiji". Gotovo nestvarno djeluju podaci o gospodarskom rastu u 2008. godini u Albaniji od 6,3 posto, u Crnoj Gori od 7,5 posto, a slična je situacija i u ostalim zemljama "regije", te šire, s izuzetkom baltičkih zemalja, te Mađarske.

Toliko o tome da je za sve kriva globalna kriza, a ne Sanader i njegova vlada.

Možda ti brojevi ne izgledaju posebno značajno, no ukoliko ih pokušamo prikazati u apsolutnim brojkama, dolazimo do zapanjujućih saznanja o tome koliko jednoj državi može štetiti činjenica da su joj na vlasti notorni idioti.

Da je rast hrvatskog BDP-a u periodu od 2004. do 2008. godine iznosio bar koliko i prosječni rast BDP-a zemalja naše "regije", hrvatsko bi gospodarstvo u tih 5 godina realno ostvarilo oko 6,1 milijardi eura više nego li je zaista ostvarilo pod vodstvom Ive Sanadera. U slučaju usporedbe sa europskim tranzicijskim zemljama situacija je još poraznija, tu smo u fiktivnom gubitku za gotovo 9 milijardi eura u 5 godina. Nezarađeno, prohujalo s lahorom, upropašteno, spaljeno, zauvijek izgubljeno. U nominalnim iznosima stvari izgledaju još katastrofičnije. Tu smo u odnosu na "zemlje regije" u gubitku od više od 17 milijardi eura, a u odnosi na europske tranzicijske zemlje na gubitku od više od 22 miliijarde eura u pet Sanaderovih godina.

Naravno, nikako se ne bi trebali tješiti da postoji Mađarska, jedina zemlja gora od naše. Jer, njihov nesposobni lažljivac Ferenc Gyurcsany je prije nekoliko tjedana odlepršao s vlasti, naš još nije.

hdz-ekonomija @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 22, 2009




Mađarski premijer Ferenc Gyurcsány najavio je ostavku. Nakon Islanda i Latvije Mađarska je treća zemlja u kojoj je zbog posljedica krize i nemogućnosti vlade da se nosi s nastalim teškoćama pala vlada.

Za razliku od Islanda koji je po financijskim pokazateljima bio jedna od najbogatijih zemalja na svijetu i Latvije koja je po financijskim, ali i gospodarskim pokazateljima bila nekoliko godina najbolja tranzicijska zemlja s gospodarskim rastom od preko 10 posto, i na koje je globalna kriza djelovala kao igla na napuhani balon, Mađarska je tipični primjer uništene nacionalne ekonomije kojoj je kumovala nesposobna vlada na čelu sa nesposobnim premijerom čija je popularnost u 2009. godini pala na svega 18 posto.

Mađarska je godinama slovila kao najgora tranzicijska zemlja po pitanju gospodarskog rasta u kojoj je u najpropulzivnijoj godini za istočnu Europu, onoj 2007., ostvaren gospodarski rast od svega 1,3 posto dok je prosjek tranzicijskih zemalja bio oko 7 posto. U četiri godine Ferencove vladavine Mađarska je uspjela uvećati svoj BDP za svega 15 posto dok je prosjek tranzicijskih europskih zemalja bio 28 posto, a Latvije čak 49 posto.

Takva katastrofalna mađarska politika rezultat je potpunog odsustva ikakve gospodarske strategije, neobuzdanog trošenja proračunskog novca pri čemu je proračunski deficit svojedobno dogurao i do 10 posto i potpunog odsustva ključnih strukturnih reformi, pri čemu je vanjski dug rastao munjevitom brzinom. Umjesto provedbe tih reformi, mađarski premijer je, kao što je i sam rekao, lagao ujutro i uvečer, i ništa drugo nije radio nego je lagao i pričao gluposti.

Zvuči poznato?

Ovo je dio Ferencovih izjava:

"Nema mnogo izgleda (pred vladom). Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi".

"Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina".

'U međuvremenu nismo ništa učinili četiri godine. Ne možete mi reći jednu jedinu vladinu mjeru na koju možemo biti ponosni... Ako ćemo morati dati račun našoj zemlji o tome što smo napravili u četiri godine, što ćemo reći?'

"Gledajte. Stvar je u tome da kratkoročno nema izgleda. (Ministar financija) Janos Veres je u pravu. Možemo još malo petljati ali ne dugo. Trenutak istine je brzo došao... Reforma ili propast. Nema drugog. A kada govorim o neuspjehu onda govorim o Mađarskoj, ljevici, i vrlo iskreno, o sebi".

"Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer. Ne želim to više raditi. Ili ćemo ići naprijed (s reformom) i onda dobijete vođu ili morate izabrati drugog".



Ni nakon tih izjava koje su na svjetlo dana isplutale 2006. godine u Mađarskoj nije ništa učinjeno, pa je tako očekivano u jesen 2008. godine ujahao MMF, uostalom kao i na Island i u Latviju. Koliko za jednu državu znači dolazak MMF-a vrlo se brzo vidjelo kad je Mađarsku u siječnju posjetio i šef MMF-a Dominique Strauss Kahn, navodno jako ljut što je Mađarska uzela lovu od MMF-a a nije ništa poduzela. Čak se govorkalo da će MMF uzeti lovu natrag ako se pod hitno ne skreše proračun i uvede fiskalna stabilnost. Da se nije radilo samo o glasinama vidjelo se po drastičnom padu forinte koji se dogodio tih dana.

U nastavku mađarske agonije Ferenc je, kao što se i očekivalo, umjesto da nešto poduzme nastavio pričati gluposti koje se nevjerojatno poklapaju sa izjavama jednog drugog nesposobnog premijera iz jedne zemlje koja graniči s Mađarskom, a koji je ujedno i Ferencov dobar prijatelj i koji ima slične državničke rezultate kao i Ferenc i s kojim je Ferenc često pričao o svemu, od Lisabonskog ugovora, NATO-a, plinovoda, do zamjene nekakvih dionica. Njih dvojica toliko politički sliče jedan na drugog da ih se može razlikovati samo po jednom detalju, a taj je da Ferenc s vremena na vrijeme tajno ili javno prizna da je lagao i zasrao i da je nesposoban, dok njegov prijatelj ni u ludilu nikad ne bi priznao da nije najljepši, najpametniji, najsposobniji i nije uvijek u pravu. Čak su i vodili zajedničke sjednice svojih vlada.

A najbolji biser te dvojice, i krajnji i konačni dokaz pune nesposobnosti je bilo uspješno lobiranje za zajedničko domaćinstvo europskog nogometnog prvenstva njihovih zemalja, kada su uspjeli dobiti čistih nula bodova za kandidaturu.

Evo par izjava koje su u posljednjih nekoliko tjedana neovisno jedan o drugome uzjavili Ferenc i njegov prijatelj.

O tome kako bi se banke trebale ponašati u krizi:

Ferenc: Očekujemo veću pomoć od banaka
Ferencov prijatelj: Banke u godini krize mogu podnijeti eventualni manji profit

O bankrotu:

Ferenc: Mađarska nije u opasnosti od državnog bankrota
Ferencov prijatelj: Ne prijeti nam bankrot

O radnim mjestima:

Ferenc: Sačuvanje radnih mjesta je najvažniji zadatak
Ferencov prijatelj: Vodit će se bitka za radna mjesta

O stranim investitorima:

Ferenc: Trebamo vas, ne odlazite
Ferencov prijatelj: Ja i ministri izdavat ćemo dozvole stranim investitorima

Da bi stvar bila smješnija, obojica su, Ferenc i Ferencov prijatelj predstavili antirecesijske mjere tek u veljači i to gotovo u isto vrijeme, i to nakon što je kriza mjesecima plamtila, spalila nacionalna gospodarstva i ostavila samo pepeo.

Ferenc u svakom slučaju nije glup kada se uspio toliko dugo održati na vlasti nakon tolikih laži i gluposti, a da baš ništa nije napravio, niti je imao namjeru išta korisno napraviti za svoju zemlju. Evidentno je ocijenio da je Mađarska na korak od velikih socijalnih nemira i masovne pobune nezadovoljnih građana i da mu je u pitanju puno toga, a moguće i glava. Sličnu stvar je prošle godine napravio i irski premijer Bertie Ahern, s jednom razlikom da se Bertie povukao nakon desetljeća fantastičnih državničkih uspjeha i dovođenja Irske među tri najbogatije europske zemlje, i to baš uoči globalne krize koja je među prvima slomila Irsku.

Ferenc se na vlasti uspio održati nepunih 5 mjeseci od dolaska MMF-a u Mađarsku. Samo je pitanje mjeseca kada će MMF prijeći veliku rijeku koja počinje sa slovom "D" i ustoličiti se u državi u kojoj stoluje Ferencov prijatelj, a onda je opet samo pitanje mjeseca kada će i Ferencov prijatelj morati spakirati kofere i sjahati s grbače naroda kojeg je unesrećivao godinama, baš kao i Ferenc.

Ostaje nam vidjeti i uočiti način na koji će Ferenc uspjeti izmigoljiti ruci pravde, tek toliko, da ne bi za koji mjesec ponovili grešku Mađara i pustili Ferencovog prijatelja da ode bez da mu naplatimo bar dio onoga što nam je ostao dužan.
hdz-ekonomija @ 00:54 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 12, 2009


Sveopće mahnitanje i divljanje vladajućih hadezeovaca u cilju stavljanja šapa na novac građana, a sve u cilju održavanja njihove propale politike i njih samih na vlasti jučer je dostiglo rijetko viđenu kulminaciju. Svašta smo do sada doživjeli od tih manijaka, ali ovo jučer s mirovinskim fondovima ne bi smislio ni sam Belzebub.

Nakon što su najavili da će predložiti izmjene mirovinskog sustava na način da zadobiju kontrolu nad cca 23 milijarde kuna građana s kojima bi mogli raditi što hoće, a što bi vjerojatno u potpunosti dokrajčilo hrvatski mirovinski i financijski sustav i samo tržište vrijednosnica, odgovor tržišta nismo trebali čekati dugo.

Danas je index Zagrebačke burze potonuo za 5,63 posto, najviše u posljednje vrijeme. Naravno, Šuker je odmah zanijekao bilo kakvu odgovornost samog sebe i svoga "broda luđaka" po imenu Vlada RH, kao i bezbroj puta do sada izjavivši da 'najave o promjeni mirovinskog sustava nisu utjecala na pad CROBEX-a.

Čak je spomenuo i nekakve analitičare koji su ga zvali da mu čestitaju, a koji su do objave ovog teksta ostali nepoznati za javnost. Naravno, ne možemo osporiti mogućnost da se radi o samo o glasovima nevidljivih analitičara koje ministar čuje u svojoj glavi, zbog prevelikog stresa i napetosti kojem je izložen u vremenu krize i polupraznog proračuna.

Kad radnik u nekoj tvornici ili trgovini nanese štetu od pet ili deset tisuća kuna, vrlo je vjerojatno da će dobiti promptni otkaz. A što će dobiti političar koji u pet minuta svojim izjavama spali desetke milijuna kuna i dovede u pitanje cijelo financijsko tržište jedne države? Povišicu od 6 posto i novi službeni auto.

Evo kako su reagirali (neki) mediji:

Sanaderov promašaj karijere: Što se zaista dogodilo?

Ne damo da se ukine 2. stup'

Novcem ljudi koji se vrate u 1. stup Vlada će krpati proračun?

Mirovinski fondovi od šoka - zanijemjeli

Gdje su se sakrili ekonomisti koji zovu i čestitaju Šukeru?

Sanaderova politika spaljene zemlje: Uništi sve da bi namirio sebe

Crobex pao na razinu s početka prosinca

Sanader konačno "prolupao"

Bili bismo idioti kad bi se s hadezeovcima i njihovim medijskim spinerima i jatacima upustili u prepucavanja o razlozima pada Crobexa, jer financijska kretanja su nešto najkompliciranije u društvenim odnosima danas, na koja utječe beskonačno mnogo čimbenika. Zato hadezeovske gluposti o razlozima pada Crobexa jednostavno treba ignorirati i sve prepustiti staroj dobroj analogiji. I time ćemo reći baš sve.

Jedna od vodećih svjetskih financijskih medijskih kompanija Bloomberg redovito on-line prikazuje kretanja na burzama i financijskim tržištima u cijelome svijetu, i to čini vrlo opsežno. Između ostalog, prati kretanja na vjerojatno svim svjetskim burzama u realnom vremenu. Na svojim web-stranicama prikazuje ukupno više od 310 različitih burzovnih indeksa od Čilea do do Novog Zelanda. Ako sam točno izbrojao, ukupno 154 indeksa s područja Europe, Afrike i Bliskog Istoka, 77 različitih indeksa s područja Sjeverne i Južne Amerike i 84 različita indeksa s područja Azije i Pacifika. Ukupno 315. Moguće da sam pogriješio u brojanju, ali to je tu negdje.

Od spomenutih 315 indeksa iz cijelog svijeta, što mislite koliko ih je danas palo više od našeg Crobexa (stanje u 21.00 sati na dan 12.02.2009.)?

Tri.

Dva marginalna indeksa u SAD-u i ruski Micex10. Ostalih 311 indeksa je doživjelo rast ili manji pad od našeg Crobexa (uključivo i Micex). Od 154 europska, afrička i bliskoistočna indeksa, njih 152 je bolje prošlo od Crobexa. Niti jedan index od Japana do Singapura i Hong Konga nije tako loše prošao kao Crobex.

Uostalom, samo za najdražeg nam ministra (a i vi možete pogledati, naravno) sam svih 154 indeksa za područje Europe, Afrike i Bliskog Istoka složio na ovu lijepu sličicu. Da poslije ne bi bilo da nije bilo. Nek' se vidi tko i što je Šuker i da mu nema ravnog od Sjevernog pola do Rta dobre nade.

Nevjerojatno, ali danas se po tom pitanju izjasnila i sama Svjetska banka.

Misli li još tko da Sanader i Šuker nemaju ništa s time? Sve je posljedica slučajnosti? Ma sigurno.

Jedva čekam da nekog drugog okrive za ovu kataklizmu. Možda okrive Jurčića. Možda okrive Obamu. Možda okrive Račana. A možda okrive i mene, tko zna? Kod osoba takvih psiholoških karakteristika svašta je moguće.

Ne znam više što bih napisao. U stvari, znam. Kako se ministar Šimonović ovih dana hvali da će nam Europa dati nekakvo zeleno svjetlo po pitanju pravosuđa, za otvaranje poglavlja, zanima me bi li pravosuđe trebalo reagirati u svezi Sanadera i Šukera po slijedećem pitanju:

Postupak za lišenje poslovne sposobnosti je izvanparnički postupak pojeg provodi sudac...

Ako se pravosuđe na nešto tako odluči, provede postupak utvrđivanja poslovne sposobnosti i odluči da su Šuker ili Sanader poslovno nesposobni, dragovoljno se javljam za staratelja. Buci, buci...

hdz-ekonomija @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009




Ja je se sjećam jedva. Imam osjećaj kao da je to bilo nešto od prije 50 godina. Gotovo sam je već počeo brkati s 4. neprijateljskom ofenzivom. Tko zna, možda ćemo za 50 godina i o Hrvatskoj izvoznoj ofenzivi slušati kao o nečemu junačkom i herojskom, nečemu što je preokrenulo smjer okretanja kotača povijesti. A sve na temelju genijalne strategije maršala Polančeca i hrabrih hadezeovaca oboljelih od tifusa koji su junački probijali obruč. Kad bi još u cijelu priču ubacili i kakav most (onaj Pelješki bi bio idealan), vječnost ofenzive je zajamčena. Dala bi se tu i snimiti kakva dobra koprodukcija koja bi kandidirala za Oskara, s Georgom Cloonyjem u ulozi Polančeca. Ili bi Liam Neeson bio bolje rješenje?

Obzirom kako je zamišljena, Hrvatska izvozna ofenziva (u nastavku: HIO) bi zaista mogla tako i završiti. Bijegom hrvatskog izvoza od nadmoćnog neprijatelja (europskog tržišta) u istočnu Hercegovinu, pa u istočnu Bosnu i Sandžak, čekajući neka bolja izvozna vremena.

Inače, cijela stvar nije tako stara. Sve o tom programskom biseru može se pročitati na stranici www.izvoz.hr. Tamo kažu da je hrvatska izvozna ofenziva (HIO) prva hrvatska izvozna strategija koja je javnosti predstavljena u siječnju 2007. godine, na 2. konvenciji hrvatskih izvoznika u Zagrebu. HIO projekt je pokrenut 14. lipnja 2006. godine, prema Odluci Vlade Republike Hrvatske. U izradi strategije, koja je trajala šest mjeseci, sudjelovalo je stotinjak domaćih stručnjaka, gospodarstvenika i djelatnika državne uprave te austrijski konzultant sa svojim suradnicima. Posebno je lijep i poticajan logo ofenzive.

Samu veličanstvenu strategiju možete pročitati ovdje. HIO je definirala četiri strateška cilja: povećanje broja izvoznika, promjenu strukture izvoza, povećanje konkurentnosti domaćih repromaterijala te osnivanje šest izvoznih klastera. Strateški ciljevi usmjereni su na rješavanje ključnih problema koji priječe jači rast izvoza kao što su premali kapaciteti, usitnjenost proizvodnje i nedovoljna konkurentnost.

kao što se vidi, niti jedan od strateških ciljeva HIO nije povećanje izvoza, niti smanjenje vanjskotrgovinskog deficita, kao ključnog parametra kakvoće nacionalnog gospodarstva. Lukavo, kao i obično. Vrlo lukavo. Jer, što znači povećanje broja izvoznika? Taj cilj se može postići i osnivanjem novih firmi koje će uvoziti roba u vrijednosti od nekoliko milijardi kuna, a istovremeno izvoziti roba u vrijednosti od 100 kuna. Što znači promjena strukture izvoza i zašto bi to bilo tako korisno? Što se tiče povećanja konkurentnosti domaćih materijala, kako se tako nešto uopće može mjeriti i donijeti zaključak je li cilj ostvaren ili nije? Ne znam kakva je situacija s klasterima. Možda nam uskoro priopće rezultate provedbe strategije.

Kao što vidimo, strategija je otpočela u siječnju 2007. godine kada je na čelu Ministarstva gospodarstva bio gospodarski mag Branko Vukelić, kojeg je zamijenio gospodarski guru Damir Polančec.

A što se u međuvremenu dogodilo s hrvatskim izvozom, i što je još važnije, što se dogodilo s hrvatskim uvozom i saldom vanjskotrgovinske razmjene?

Kako nedostaje podatak za prosinac 2008.godine, usporedimo tada podatke za prvih 11 mjeseci 2006., 2007. i 2008. godine. Svi slijedeći spomenuti podaci će se odnositi na nepotpune godine, odnosno za prvih 11 mjeseci svake godine.

Tako je izvoz 2006. godine iznosio 54,39 milijardi kuna, a 2007. godine 60,67 milijardi kuna, odnosno nominalno je povećan za 11,54%, a realno za 8,94%, budući da je prosječna stopa inflacije u prvih 11 mjeseci 2007. godine iznosila 2,6 posto. Istovremeno je i uvoz povećan s 114,88 milijardi kuna na 127,20 milijardi kuna, odnosno gotovo dvostruko više od izvoza, pa je tako negativni saldo vanjskotrgovinske razmjene u apsolutnom iznosu povećan za više od 6 milijardi kuna, odnosno realno za 7,4 posto. Pokrivenost uvoza izvozom je ostala gotovo identična, povećana je za 0,34%.

Za 2007. godinu saldo je pozitivna nula. Ostvareni su određeni pomaci u izvozu, ali puno više u samom uvozu, što je dodatno povećalo vanjskotrgovinski deficit.

Već 2008. godina je donijela očekivane "pomake". U prvih 11 mjeseci 2008. godine ostvaren je izvoz od 64,02 milijarde kuna, što je svega 3,35 milijardi kuna više nego u istom periodu lani. Kako je prosječna inflacija u prvih 11 mjeseci ove godine iznosila 6,3 posto, hrvatski izvoz je REALNO MANJI za 0,77 posto nego u istom periodu 2007. godine. Istovremeno je uvoz povećan za punih 12,57 milijardi kuna, realno VIŠE za 3,59 posto. Uvoz je rastao gotovo 4 puta brže od izvoza. Vanjskotrgovinski deficit je realno povećan za 7,56 posto, pa je dostigao rekordnu vrijednost od 75,76 milijardi kuna. Pokrivenost uvoza izvozom zabilježila je rekordno nisku vrijednost od 45,8 posto, gotovo 2 posto manje nego lani.

Hrvatska izvozna ofenziva je trebala trajati do 2010. godine. Očito je ista "uspješno" okončana već na kraju 2007. godine, tri godine prije roka. Da je tome tako, govori nam i potpuni prestanak aktivnosti na tom projektu, budući da je zadnja vijest na web-u objavljena tamo u svibnju prošle godine.

Na predstavljanju Strategije HIO prije 2 godine premijer Sanader je izjavio kako Hrvatska treba izvoziti želi li imati uspješno gospodarstvo, veći rast BDP-a, veći životni standard, više zaposlenih. Budući da Hrvatska očito ne izvozi, nema uspješno gospodarstvo, nema ni rasta BDP-a, nema ni većeg životnog standarda, niti ima više zaposlenih.

No, to smo znali i prije.
hdz-ekonomija @ 02:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 6, 2008




Od uspostave kakve-takve stabilnosti na brdovitom Balkanu, tamo negdje 1999. godine, nikad se nije dogodilo da Hrvatska ima najsporiji gospodarski rast od svih zemalja koje su proistekle iz bivše države. Sve do ove godine.

Ove 2008. godine Hrvatska će imati najsporiji gospodarski rast od svih zemalja bivše države. Ove godine nas je po brzini gospodarskog rasta prestigla i do sada posljednja Makedonija. Tako sada imamo situaciju da Hrvatska, koja od 1999. ima punu političku stabilnost, sporije napreduje od politički nestabilnog istoka: BiH koja je u biti međunarodni protektorat, Srbije koja ni sama ne zna što sve spada pod Srbiju, Crne Gore koja je tek postala država, i Makedonije koja nema pravo ni na svoje ime i u kojoj je vođen za sada posljednji balkanski rat. Sporije napredujemo i od bogatije Slovenije, što je apsurd.

Tako se svake godine sve brže udaljujemo od Europe i po efikasnosti gospodarstva približavamo Balkanu.

Nismo ni do sada bili puno bolji. No, od kada je Sanader zasjeo na vlast, rast BDP nam se dramatično usporio u odnosu na bliže i dalje okruženje, no sada je legnuo na dno.

A pravi potop tek slijedi. Lagali bi kad ne bi rekli da određeni centri moći nemaju upravo takvu strategiju, tzv. regionalni pristup...ujedinjeni Balkan. A ne bi previše ni lagali kad bi rekli da je upravo Sanader Balkan-boy, igrač poslan uništiti Hrvatsku.
hdz-ekonomija @ 01:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008




Dugo nismo napisali ništa o rastu BDP-a Hrvatske i rastu BDP-a ostalih tranzicijskih zemalja. U međuvremenu je MMF objavio nove podatke ukalkuliravši i najnovije procjene o rastu uslijed nadošle globalne krize. Od zadnjeg članka zbilo se ono očekivano - Hrvatska je pod mudrim vodstvom premijera Sanadera opet nazadovala. Pa je tako u 5 godina vladanja našeg doktora Ive Hrvatska uvećala svoj BDP za 24,7%. Radi se o ukupnom rastu BDP-a od 2004. do zaključno 2008. (podaci za 2008. su procjena iz listopada ove godine).

Od ukupno 28 tranzicijskih država (15 s područja bivšeg SSSR, 6 s područja bivše Jugoslavije, 4 srednjeeuropske države i tri države s područja Balkana), čak 25 njih je povećalo svoj BDP u posljednjih pet godina u većem postotku od Hrvatske. Hrvatska s Makedonijom dijeli pretposljednje mjesto, a najlošija je Mađarska. Najbrže su napredovale zemlje bivšeg SSSR, u prosjeku povećavši svoj BDP za čak 56%. Zemlje srednje Europe, i zemlje bivše Jugoslavije povećale su svoj BDP u prosjeku za 31%, a ostale balkanske zemlje (Albanija, Rumunjska i Bugarska) u prosjeku za 36%.

Tranzicijske zemlje, danas članice EU, u prosjeku su povećale svoj BDP za 35%. Zemlje bivšeg SSSR-a koje nisu u EU u prosjeku su povećale svoj BDP za 57%. Ostale tranzicijske zemlje koje nisu u EU povećale su u prosjeku svoj BDP za 32%. Sve države bogatije od Hrvatske, s izuzetkom Mađarske, brže su napredovale od Hrvatske. I sve siromašnije zemlje (osim Makedonije) napredovale su brže od Hrvatske.

Hrvatska je tako, uz Makedoniju, najgora država u Sanaderovoj "regiji". Ako ikada uđemo u EU, opet ćemo biti, uz Mađarsku, najgora zemlja od svih tranzicijskih država članica EU.

Što se tiče procjene rasta BDP za 2008. godinu, Hrvatska je nešto bolja. Od 28 zemalja, Hrvatska je po rastu BDP zauzela 24. mjesto, što je čak bolje nego lani, budući da su baltičke države nakon desetljeća strelovitog rasta od 10 i više posto potonule. Uz Estoniju i Letoniju, od nas je naravno gora i uvijek najgora Mađarska, pa čak i ratom zahvaćena i djelomično okupirana Gruzija. Iako ne puno. Rast BDP Hrvatske u 2008. godini će biti gotovo jednak onom gruzijskom, što je i logično, imali smo slične nepovoljne razvojne uvjete. Gruziju su do prije par mjeseci bombardirali Rusi iz aviona, topova i tenkova, a mi imamo Sanadera, Polančeca i Šukera. Sve ostale države će, prema procjeni MMF-a, postići brži gospodarski rast u 2008. od Hrvatske. U 2008. godini Hrvatska će tako imati najsporiji gospodarski rast od svih zemalja bivše Jugoslavije i od svih balkanskih zemalja, te drugi najgori od svih tranzicijskih zemalja bez zemalja bišeg SSSR.

Naravno, uvijek vrijedi podsjetiti na riječi mađarskog premijera: "Nema mnogo izgleda. Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi. Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina. Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer.".

A kod nas je za sve kriva svjetska kriza, kao da živimo u nekom drugom svijetu za razliku od drugih tranzicijskih zemalja...Nakon pet godina loših, pogrešnih i glupih poteza, možemo li od istih likova očekivati da će nešto dobro napraviti i to u trenucima kad je zaista svaki potez krucijalan, a isti nisu u stanju javno priznati da su lažljivi i nesposobni?

hdz-ekonomija @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, studeni 21, 2008


Ulagačka agencija Moodys snizila je kreditni rejting Hrvatske po nekoliko kriterija. Tako je ulaganje u hrvatsko gospodarstvo i službeno postalo rizičnije nego ranije. Snižen je rejting za državne devizne obveznice na Baa3 i za kunske devizne obveznice na Baa2. Snižena je i prognoza sa obveznice i za bankovne depozite. Kao glavni uzroci navode se relativno visoki vanjski dug (hvala ti, Ivo) i financijska eurizacija (korištenje eura kao sredstva plaćanja), koji čine naše gospodarstvo potencijalno ranjivim. Hrvatska tako spada u zemlje čiji su rejtinzi jače podložni stanju na svjetskom kreditnom tržištu. Stoga su novi rejtinzi prikladniji za Hrvatsku u slijedećem periodu (12-18 mjeseci). Snižen je i plafon za kunske bankovne depozite na Aa1.

Pučki rečeno, Hrvatska je ocijenjena zemljom rizičnijom za ulaganje, što će reći da će nam se pooštriti uvjeti za dobijanje kredita i povisiti kamate. Vjeruje nam se sve manje, obzirom na NAŠU situaciju (a ne na situaciju na svjetskom financijskom tržištu). Tek toliko, da se prestane pričati kako je za sve krivo stanje u svijetu. Naravno, kad su nam prošlih godina povisivali rejting s ciljem navlačenja naših budaletina na povoljne kredite i zaduživanje, onda su Šuker i Sanader bili nevjerojatno bahati i puni sebe, i onda prividno povoljno stanje u Hrvatskoj nisu pripisivali dobrom stanju u svijetu, nego svojim lažnim i nepostojećim uspjesima. LINK...SANADER I ŠUKER SE BAHATE. U izvješću je jasno navedeno da je rejting snižen zbog hrvatske gospodarske ranjivosti.

"Although Croatia has been among the countries able to withstand the impact of the global credit crisis so far, its relatively large external debt and financial euro-ization potentially make the economy more vulnerable," said Moody's lead analyst for Croatia, Joan Feldbaum-Vidra.

Naši dragi mediji također ovo snižavanje rejtinga nisu uzeli za nešto važno, za razliku od povisivanja rejtinga u bližoj prošlosti, kad se to prikazivalo kao vehementni uspjeh hadezeovskih gospodarskih perjanica.

Uvijek je kriv netko drugi...
hdz-ekonomija @ 20:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008




Prije izbora, obećavali su nam rast BDP od 7 posto, štoviše, to im je bila glavna stavka danas zaboravljenog programa 3x7. Nakon izbora su počeli pričati o rastu BDP od 4-5 posto, nakon toga tri posto, danas su već na dva posto. Tih dva posto je početkom 2008. godine spomenuo i guverner Rohatinski, a to, zanimljivo, niti jedan hrvatski medij nije prenio... (VIDI TU).

I, kao da ništa nije bilo, danas igraju sa stopom rasta od dva posto, i to bi uz umiranje od gladi i sveopće propadanje trebalo biti dovoljno za servisiranje postojećih dugova. Naravno, oni opet nisu ništa krivi, ma jok, problem je u svijetu. To što bi Vlada trebala služiti za vođenje države na način da država može normalno funkcionirati i kad je svjetsko gospodarstvo u krizi, to opet nije nikog briga. Kad svijetu ide dobro, nama ide osrednje. Kad svijet stagnira, mi propadamo. Kad je svijet u krizi, nama se smanjuju plaće i uvode zdravstvena davanja i novi porezi samo da bi mogli servisirati dugove.

Ide li i drugima loše? Naravno. Svjetsko je gospodarstvo u krizi. No, postoji razlika između krize, koja vlada u svijetu, i bankrota koji je udario Hrvatsku. Mislite da je bankrot preteška riječ? Pa kako bi vi nazvali situaciju u kojoj nam se nudi realan PAD plaća od 5-6 posto (ovisno o inflaciji), novi porezi i nameti, jer bez toga nećemo moći vraćati dugove? To nije kriza, nego bankrot.

I pri svemu tome nam se gospodarski rast od 2 posto predstavlja kao cilj kojem moramo težiti tako da dopustimo da nam realno smanje plaće za 5 ili 6 posto. Bez toga bi vjerojatno imali negativni gospodarski rast. Briljantno. Po definiciji tranzicije, hrvatsko gospodarstvo, kao tranzicijsko gospodarstvo, i uz stagnaciju plaća treba ostvarivati značajan rast budući da je pretpostavka tranzicije ubrzano osposobljavanje kvalitetnih radnika koji za istu plaću prihode više, i koji zamjenjuju socijalističku radnu snagu koja polako odlazi u mirovinu. Zato situacija da gospodarstvo godišnje napreduje uz stopu od 10 ili 12 posto, kao što je to bilo u baltičkim državama, u Slovačkoj ili u posljednje vrijeme u Rumunjskoj, nije nepoznata. Istovremeno, uz rast BDP po stopama od 10 ili 12 posto dolazi do porasta plaća po stopi većoj od 20 posto. Hrvatska takvu situaciju nikad nije doživjela, nama je svod gospodarski rast od 5,6 posto. Zanimljivo da u većini drugih tranzicijskih država nikome ne pada na pamet smanjivati realne plaće kako bi dosegli gospodarski rast od 2 posto. Naravno, kod njih je ipak samo kriza, pa će im se rast BDP sa 5 posto smanjiti na 4 posto, ili sa 9 posto na 7 posto, ili sa 14 posto na 9 posto. To je ono što bi se zvalo kriza...kod nas je ipak nešto drugo.

I kod nas, kao i u susjednoj Mađarskoj, gdje je premijer bar imao toliko pristojnosti priznati da je lažljivi nesposobni seronja...

Krah. Stečaj. Bankrot. Upravo je otpočeo. Na žalost, izgleda da je stečajni upravitelj isti onaj koji nas je i doveo do stečaja. Još jedna paradigma.
hdz-ekonomija @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008

Po treći put (ili četvrti put) od izbora, INA je povećala cijene goriva. "Euro super 95" je sada 8,30 kuna po litri (do sada 8,25 kuna), "super 95" 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna), a "super plus 98" 8,38 kuna (do sada 8,33 kune). Za 0,6 posto porasle su i cijene "euro dizela" koji sada stoji 8,15 kuna po litri (do sada 8,10 kuna), te dizela koji sada iznosi 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna).

Ovog puta, cijene su povećane bez obrazloženja, ili mediji nisu isto prenijeli. Prvo postizborno poskupljenje obrazložilo se činjenicom da je došlo do povećanja cijene nafte na svjetskom tržištu, a Vlada nije reagirala jer je tada bila -tehnička-, kako nam je objasnio ministar financija. Vlada već tjednima nije tehnička, a ne reagira na rast cijena benzina. Lagali su? Pa naravno.

Što je s tim kretanjem cijene sirove nafte na svjetskom tržištu?

Cijena sirove nafte na svjetskom tržištu je otprilike jednaka cijeni na dan izbora. Nakon izbora je bilo prvo poskupljenje, a nakon toga cijena nafte na svjetskom tržištu je počela padati gotovo do 86 $/barel. Normalno, benzin nije pojeftinio. Nakon toga cijene sirove nafte su ponovo počele rasti sve do granice od 100 $/barel, i tada je INA ponovo, u siječnju, povećala cijenu benzina. Nakon toga opet dolazi do značajnog pojeftinjenja, do negdje 87 $/barel. Je li INA snizila cijene? Naravno da nije. Sad opet raste cijena sirove nafte (97 $/barel), i opet imamo poskupljenje benzina....

Ovakvo formiranje cijena kosi se ne samo za svim tržišnim zakonima, nego sa svim zakonima zdrave pameti. Benzin poskupljuje kad poskupljuje sirova nafta, a ne pojeftinjuje kad pojeftinjuje sirova nafta. Tom logikom, da barel sirove padne na 20 $/barel cijene goriva bi ostale iste, a da nakon toga poskupi na 25 $/barel, ovi bi povećali cijene goriva. Nevjerojatno.

Ne treba biti posebno mudar i zaključiti koliko cijena benzina u maloprodaji utječe na rast potrošačkih cijena, i to apsolutno svih, jer cijene goriva utječu na sve moguće troškove proizvodnje, prijevoza i održavanja. Primjerice, rast cijena goriva je u 2005. godini utjecao je na hrvatsko gospodarstvo smanjenjem BDP-a za 2,2 posto, povećanjem potrošačkih cijena za oko 0,39 posto, dok se je prema procjenama vanjskotrgovinska bilanca pogoršala za oko 5 do 6 posto.

Kakve veze ima Vlada s cijenom goriva u maloprodaji?

Prema podacima izvedenim iz najnovijih pravilnika o formiranju cijene goriva, država trenutno od nameta na osnovnu cijenu goriva ubire 54% prihoda od maloprodajne cijene naftnih derivata (za eurosuper 95). Od 8,30 kuna, koliko iznosi litra eurosupera 95, u državni proračun se uplaćuje 1,65 kn kroz trošarinu, 60 lipa ide državnoj tvrtki Hrvatske ceste, 60 lipa ide državnoj tvrtki Hrvatske autoceste, 11,6 lipa ide državnoj agenciji za obvezne zalihe, i na kraju u državni proračun ide još i 1,50 kn od PDV. Ukupno direktno davanje državi iznosi 4,46 kn po litri eurosupera 95. Također, država indirektno, kao 44,85%-tni vlasnik INA-e, od osnovne cijene koja iznosi 3,84 kn, ostvaruje prihod od 1,72 kn po litri prodanog eurosupera 95.

Sveukupno 6,18 kn, ili 74,5% maloprodajne cijene eurosupera 95, ide državi, što direktno, što kroz vlasnički udio u INA-i. Na svako povećanje maloprodajne cijene benzina od 10 lipa, država u proračun dobiva 1,8 lipa više direktno, a kroz vlasnički udio u INA-i 3,7 lipa više, ukupno 5,5 lipa više.

U razlici cijene eurosupera 95 od 30 lipa (8,00 kn na 8,30 kn), država direktno i indikrektno zarađuje 16,4 lipe više.

Na taj način državni proračun ima direktnu korist od svakog poskupljenja goriva u maloprodaju, a sve na štetu građana i gospodarstva u cjelini. Naravno, državi ne pada na pamet za dodatni prihod od PDV-a za isti iznos smanjiti nazovi plivajuće trošarine, isto kao što joj nije palo na pamet smanjiti naknadu od 60 lipa po litri za ceste koje se grade sve sporije, i 60 lipa za autoceste koje se gotovo više ni ne grade.

Zaključno, ovakvim gospodarenjem glavnim energentom Vlada ruši standard građana, usporava gospodarstvo, povećava inflaciju, ugrožava ionako nepovoljnu vanjskotrgovinsku bilancu i produbljuje gospodarsku krizu.

Što je najbolje, dodatnim proračunskim prihodima koji se ostvaruju kroz ovakvo gospodarenje (koje generira inflaciju) smanjuje se proračunski deficit, a to je jedina "mjera" koju Vlada poduzima za smanjenje inflacije!
hdz-ekonomija @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
subota, veljača 16, 2008

Kako bi opravdao činjenicu da je HDZ u u predizbornoj kampanji pompozno najavljivao gospodarski rast u 2008. godini od 7%, a nakon izbora od 6%, da bi ga danas smanjio na 4,5%, Polančec je ne proslavi 18. obljetnice osnutka HDZ-a u Koprivničko-križevačkoj županiji (da mi je vidjeti face s tog skupa) lagao o stanju u svjetskom gospodarstvu i izmislio podatak o prognozama rasta BDP u Njemačkoj 2008. godine.

Citat iz Večernjeg lista:

Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva rada i poduzetništva Damir Polančec izjavi je večeras kako je jedan od ciljeva Vlade smanjiti nezaposlenost na sedam posto te postići gospodarski rast od 4,5 posto unatoč činjenici da je svjetsko gospodarstvo u recesiji i da razvijene zemlje mijenjaju gospodarske planove, poput Njemačke koja je planirani gospodarski rast sa četiri smanjila na dva posto.

To za Njemačku je čista laž. Nitko ozbiljan nikad nije mogao planirati njemački gospodarski rast od 4%, jer je Njemačka visokorazvijena zemlja i od 1991. godine nije ostvarila rast od 4%, a od 2000. godine rast veći od 3%.

Prognoza za gospodarski rast u 2008. godini, dana sredinom prošle godine iznosila je 2,4% (ne 4%), a smanjena je na 2%.

Osim toga, kakvo je to idiotsko opravdanje? Pa uvijek će se naći neka država na svijetu koja će revidirati prognozu svog rasta prema dolje. Zar bi to trebalo opravdati laž, podvale i nesposobnost hrvatske političke elite koja najavljuje rast od 7%, pa onda 6%, pa sad 4,5%? Vjerojatno će na kraju 2008. godine, kad ostvareni rast bude 3%, govoriti da su oni prognozirali 2,5% ali su ostvarili 3% i uspješno premašili plan, bez obzira što je u Kongu rast iznosio samo 1%.

Hoće li se ponovno morati oglasiti glasnogovornik Mehun i reći da se Damirček zabunio jer je govorio iz svoje lijepe glave, kao svojedobno i njegov šef?

sanader-opet-laze
sanader-opet-laze-i-mulja
sanader-se-zabunio-kazete
hdz-ekonomija @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.