Idemo dalje!?
HDZ-ekonomija
Zna se tko ZNA...
  • "Slijedom objavljivanja takvih destruktivnih napisa pojavila se nužnost interveniranja Agencije na način da se periodički tj. po potrebi i u skladu s objavljenom temom na blogu kako ne bi bilo "prenapadno" intervenira s "ubacivanjem" na blog tj. komentiranjem u cilju amortizacije nastale štete ili pak u cilju odvraćanja s teme..."

    SOA (analiza upisa na blogu Ž.Peratovića)
Blogeri, važno
  • VAŽNO
Izdvojeno
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
150602
Banneri
  • pollitika
Blog
nedjelja, siječanj 25, 2009


Posljednja zbivanja s nedostatkom plina u Republici Hrvatskoj koja su uzrokovala krepavanje industrijskih postrojenja i smrzavanje djelatnika i kupaca u trgovačkim centrima i drugdje pokazala su da je Hrvatska postigla nevjerojatan pomak u ostvarenju temeljnog cilja današnje civilizacije - održivom razvoju. Iako održivi razvoj nije isključivo ekološka odrednica, najisturenija je upravo u tumačenju težnji modernog čovjeka k ekološkoj ravnoteži i suživotu s prirodom.

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja je izišla iz faze bestijalne civilizacije i prešla u fazu postcivilizacije - ponovnog stapanja čovjeka i prirode. Mi u Hrvatskoj uzimamo od prirode koliko možemo, ali dopuštamo toj istoj prirodi da od nas uzme koliko joj treba, i više ne zauzdavamo tu prirodu. Stvoren je savršen odnos povjerenja dviju esencija: humane i naturalne.

Za razliku od drugih zemalja koje su još uvijek zaglibile u civilizaciji pa su se pobrinule da imaju dovoljno rezervi plina i osigurane pričuvne izvore u slučaju krize, čime su zauzele i zauzdale Prirodu, mi u Hrvatskoj vjerujemo Prirodi, bez obzira što spadamo u zemlje s najvećom proizvodnjom prirodnog plina po glavi stanovnika u Europi.

Mi u Hrvatskoj nećemo uništavati Prirodu kako bi sebi omogućili grijanje i funkcioniranje gospdarstva, već ćemo skrušeno prihvatiti da se jednostavno moramo smrzavati dok bog Vjetra ne odluči anticiklnonu zamijeniti ciklonom. U redu, nismo još postali toliko savršeni pa nas je ipak uhvatila panika (biblijski: zatajili smo boga Vjetra), te smo se razbježali po svijetu kupujući basnoslovno skupi plin od Njemačke i Francuske koji proizvode nekoliko puta manje prirodnog plina nego što im treba za razliku od nas (Hrvatska pokriva između 80 i 90 posto, a po nekima i više od 94 posto vlastitih potreba vlastitom proizvodnjom, za razliku od Francuske koja pokriva 2 (!) posto vlastitih potreba, i Njemačke koja pokriva 17 posto vlastitih potreba vlastitom proizvodnjom prirodnog plina), ali su se na vrijeme pobrinuli osigurati dovoljno zaliha za slučaj krize, te su još i zaradili skupo prodajući plin kojeg su tijekom godine jeftino kupili.

Možda se nekima čini da se ovdje radi o tipičnoj situaciji zarađivanja na idiotima (dok jedni grade spremišta plina, naša Vlada na čelu s Premijerom priča gluposti i jedino što im je važno je ispasti pametan u javnosti i trabunjati kako kod nas nema krize), situacija je ipak drukčija. Bog Vjetra nas je samo iskušavao. Bog Vjetra je kao i uvijek na kraju bio milostiv i poslao je toplije vrijeme, pa sad opet nemamo nikakvih problema, osim što smo potrošili teško stečeni novac na skupi plin, neki su navukli prehladu, a u nekim tvornicama su popucale cijevi. Na kraju je Premijer svima poručio kako je Vlada dobro reagirala na krizu, iz čega možemo samo zaključiti da je je upravo Sanader osobni prorok boga Vjetra i da je točno znao kad će doći toplije vrijeme, a da smo za nastalu štetu krivi mi što nismo vjerovali proroku.

Ovo nije bilo prvo iskušavanje. Prije godinu i pol dana, na Kornatima je izbio požar. Iako u Hrvatskoj često, naročito tijekom ljeta, izbijaju jako opasni požari koji mogu ugroziti živote i prirodu, Hrvatska je i tada sve prepustila na milost i nemilost bogu Vjetra, pa tako nije osigurala dovoljno kanadera za gašenje požara (imali smo dva povakrena kanadera i dva ispravna kanadera, a jednog ispravnog je naša Vlada na čelu sa Sanaderom poslala u Grčku). Na žalost, svi znamo kakvom je tragedijom rezultirala takva procjena i nedostatak bilo kakvog planiranja od strane Vlade.

Da ovakve stvari u Hrvatskoj nisu slučajnost nego su rezultat Vladine strategije odsustva bilo kakvog planiranja i općenito korištenja dosega civilizacije, potvrdio nam je i ministar Polančec izjavivši da je "...Vlada osiguravši dodatnih 450 milijuna kuna za sanaciju štete od suše još krajem 2007. utjecala na smanjenje rasta prehrambenih proizvoda". Naravno, zemlje u kojima još uvijek postoji civilizacija koriste nešto što se zove navodnjavanje, pa tako na njihovu proizvodnju hrane suša ne ostavlja tako dramatične posljedice, dok je Hrvatska do te mjere napredovala da više uopće nema potrebe raditi bilo kakve slične protuprirodne intervencije, nego jednostavno gleda u nebo i moli se bogu Vjetra za kišu.

Budući da je Sanader vlast u Hrvatskoj zajahao tek prije pet godina, u Hrvatskoj još uvijek postoje neki ostaci civilizacije, no ne treba sumnjati da će i to uskoro biti prevaziđeno. Isto kao što nam ne trebaju kanaderi, plin ili navodnjavanje, tako uskoro možemo očekivati sve češće uništavanje usjeva od strane insekata (što će nama instekticidi?), uništavanje usjeva od strane tuče (što je to protugradna obrana?), poplave (što će nama odteretni kanali, nasipi i lukobrani?) i slična iskušavanja boga Vjetra.

No, ne trebamo se ničega bojati ako ćemo čvrsto vjerovati u boga Vjetra i njegovog proroka Sanadera i ako ćemo im redovito prinositi darove. Za kraj, jedan savjet: prorok najviše voli skupe satove i zlatne poluge, pa ćete darivanjem proroka zlatom i satovima sebi najbolje priskrbiti milost.
hdz-ekonomija @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, siječanj 16, 2009


Hrvatski zavod za zapošljavanje je na neobičan način objavio redovito Priopćenje za javnost vezano za podatke o kretanju nezaposlenosti u prosincu 2008. godine. Iako su u posljednjih nekoliko godina priopćenja objavljivali između 7. i 10. u mjesecu, tek ponekad 11. i 12. u mjesecu, ovoga puta su čekali drugu polovicu siječnja kako bi nam priopćili neugodnu istinu. Također, ovoga puta nije bilo samo objave redovitog priopćenja na stranici HZZ, nego je podatke na konferenciji za medije objavila ravnateljica zavoda, gđa Paun Jarallah, što do sada nikad (barem koliko ja znam) nije napravila.

Podaci su katastrofalni.

U odnosu na studeni 2008. godine, u prosincu je broj nezaposlenih u odnosu na studeni povećan za gotovo 6800 osoba.

Na burzu se prijavilo više od 20.000 ljudi, posao je našlo tek oko 7.000 ljudi, a ostatak je izbrisan s burze. To je najveće povećanje broja nezaposlenih na mjesečnoj razini od jeseni 2006. godine. Dovoljno je reći da je povećanje u istom periodu prošle godine iznosilo svega 1300 osoba.

Je li se čekao petak, dan kada se i inače plasiraju loše vijesti, kako bi se iste mogle slegnuti i amortizirati preko vikenda? Ili su se frizirali podaci? Zašto treba čak 16 dana za objavu podataka koji su poznati prvog u mjesecu, a koji se inače obrađuju na vrlo primitivan način, putem par jednostavnih tablica i grafikona?

Ravnateljica zavoda si je ovaj put, samoinicijativno ili na nečiji nagovor, dopustila i analizirati razloge naglog povećanja nezaposlenosti, usput i analizirajući cjelokupnu gospodarsku situaciju, poput nekog ekonomskog stručnjaka.

O toj gospođi smo već davno pisali (korisno pročitati), vezano uz neobične trendove u kretanju nezaposlenosti u Hrvatskoj koji su se jako dobro vidjeli u bizarnim krivuljama kretanja broja nezaposlenih. I tada je gospođa bila sklona davanju vlastitog "stručnog" mišljenja o gospodarskom kretanju, pa je tako nazvala vrlo realnom mogućnost da se ostvari anketna nezaposlenost od 7 posto, koju nam je obećao premijer Sjedokosi u sklopu povijesnog, odavno propalog programa 3x7 (7 posto nezaposlenost, 7 posto rasta BDP, 7 razvojnih projekata).

Toliko o ravnateljičinoj sposobnosti davanja procjena o trendovima.

I ovoga puta je ravnateljica Paun Jarallah bila vrlo optimistična, gotovo poput Sjedokosog. Najavila je da će u 2009. od 10.000 do 12.000 ljudi ostati bez posla zbog krize, za razliku od puno stručnijih od nje koji govore o 30.000 ljudi. Za razliku od Sjedokosog, gospođa je spomenula i krizu, za koju naš premijer kaže da je nema. Inače je Večernji objavio podatak o 244.455 nezaposlenih u prosincu 2008. dok HZZ govori o 240.455 nezaposlenih. Iz nekog razloga je bilo potrebno spomenuti i objaviti da zabrana rada nedjeljom nije rezultirala povećanom nezaposlenošću (točno onako kako kazuje i Sjedokosi), iako je ta zabrana nastupila tek 1. siječnja 2009. godine, a ovdje se radi o podacima za prosinac 2008. godine. Naravno, gospođa, koja je očito ekspert i za globalne gospodarske trendove, a ne (kako neki pogrešno misle) samo sitni birokrat, nije zaboravila spomenuti, opet poput Sjedokosog, vrlo negativna globalna kretanja.

Naravno da nitko nije spomenuo da udio novonezaposlenih na razini prosinac/studeni 2008. u ukupnom broju nezaposlenih u Hrvatskoj iznosi 2,82 posto, dok u EU isti udio iznosi 1,57 posto, što je gotovo dvostruko manje, što bi značilo da ta "vrlo negativna globalna kretanja" kod nas djeluju "vrlo vrlo negativno negativno". Prezentaciju priopćenja možete pogledati ovdje.

Mediji su različito prenijeli ono što je izgovoreno na konferenciji za medije. Tako je T-portal prenio i ovo:

Veći broj nezaposlenih u prosincu u odnosu na druge mjesece može se povezati, kažu u HZZ-u, s padom industrijske proizvodnje i manjim realnim prometom u trgovinama na malo zabilježenim u studenom 2008. godine.

Što se tiče industrijske proizvodnje, stvar štima. Ali što se tiče pada prometa u trgovinama, možda bi gospodi i gospođama u HZZ bilo pametno da čitaju vlastite prezentacije, jer na str. 12 se jasno vidi da je najviše novozaposlenih u prosincu 2008. bilo u trgovini (gotovo 25 posto od svih novozaposlenih u prosincu), što će reći da se najviše ljudi zapošljava u djelatnosti za koju se tek u siječnju 2009. godine doznalo da propada, i to u najvećoj mjeri neovisno o "globalnoj krizi". Omjer novozaposleni/novoprijavljeni za trgovinu je identičan kao i prošle godine. Tako na svakog tko se u prosincu zaposlio u trgovini dolaze dvojica trgovaca pristgla na burzu(odnos 2:1), dok je odnos u prerađivačkoj industriji čak 4:1. Uz navedeno, 12 posto novozaposlenih se zaposlilo na poslovima u prometu nekretninama/poslovnim uslugama, još jednoj ubrzano propadajućoj djelatnosti.

Što nam sasvim dovoljno govori o tome što nas tek čeka.

Općenito je struktura zapošljavanja u prosincu bila izrazito nepovoljna po gospodarstvo. Vrlo su loši trendovi u industriji, turizmu, ugostiteljstvu, građevinarstvu, prijevozu, telekomunikacijama, poljoprivredi i dr., sve gospodarskim granama koje direktno stvaraju dodanu vrijednost, dok su nešto bolji trendovi u obrazovanju, zdravstvu, javnoj upravi i dr., granama koje uopće ne mogu egzistirati bez gospodarstva. Na taj način se samo kupuje kratkotrajni socijalni mir za potencijalne glasače na lokalnim izborima.

Iako je jako teško očekivati neku korist od zavoda za zapošljavanje u traženju puta izlaza iz krize (koje krize?), gospodi i gospođama iz zavoda bi bilo bolje da se bave svojim poslom i zaposle ponekog nezaposlenog, umjesto da se bave "stručnim" analizama globalnih kretanja i beskonačnom ulizivanju i slušanju Sjedokosog, jer će ih Sjedokosi tako i tako žrtvovati kao dežurne krivce za krizu koja je došla, ali je još nema.
hdz-ekonomija @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 12, 2009




Danas (12. siječnja 2009. godine) naša draga Vlada u sastavu HDZ-HSS-HSLS-HSU-SDSS-Šemso-Nazif-ostali proslavila je prvi rođendan. Ne znam je li se pio šampanjac, no sudeći po onome što su prenijeli mediji, na sastanku Vlade teklo je more gluposti. Nekako izgleda da se količina gluposti koju izvaljuje Sanader skupa sa svojim koalicijskim sudrugovima rapidno povećava s vremenom, istim tempom s kojim se smanjuje naš standard. Sve skupa je izgledalo kao nekakav motivacijski govor nekog generalnog direktora u nekoj tvornici u kojoj je već pala odluka o stavljanju ključa u bravu, s jedinim ciljem da se odgodi ili spriječi radnički bunt i batinjanje direktora.

Evo što je između ostalog izjavio Sanader: Kako smo i najavili, inflaciju, koja je svoj vrhunac od 8 do 8,5 posto dostigla u kolovozu, do kraja godine smanjili smo na razinu 6 do 6,5 posto".

Moguće je da nisam dobro pratio, ali zaista se ne sjećam da je Sanader ili itko od njegovih koalicijskih sudrugova ikad izjavio da će smanjiti inflaciju. Pod jedan, oni se to nikad ne bi usudili reći jer dobro znaju da su oni dobrim dijelom krivi za inflaciju koja nas je u 2008. godini pokosila i zauvijek nam smanjila standard, pod 2., oni nisu donijeli niti jednu jedinu mjeru za smanjivanje inflacije, a pod 3., svi skupa djeluju kao da se jedva znaju potpisati i da ne razlikuju inflaciju od infekcije (da je tome tako govori trač koji se širi u kuloarima, a koji govori da su Polančecu obrazi crveni zbog inflacije.)

Možda sam u krivu. Pa ako jesam, zamolio bih bilo kojeg hadezeovca ili pridruženog partnera da mi ovdje priloži link da su oni najavili da će smanjiti inflaciju.

Svojedobno je član vlade zadužen za gospodarstvo, već spomenuti Polančec, izjavio da je inflacija uvezena. Zanimljivo, kad je inflacija u svijetu bila visoka, ali ipak MANJA od one u Hrvatskoj (naročito u zemljama eurozone koji su glavni hrvatski trgovački partneri), onda je svjetska financijska kriza bila kriva za inflaciju u Hrvatskoj. Danas, kad je inflacija u eurozini na rekordno NISKIM razinama, dok je ona u Hrvatskoj još uvijek relativno VISOKA, ovi se hvale da su je oni suzbili?

Glavni uzrok rasta inflacije u Hrvatskoj bilo je povećanje cijene nafte koja je generirala spiralu povećanja svih ostalih cijena, najviše prehrambenih proizvoda. Nakon što je cijena sirove nafte sa 140 USD po barelu tijekom 2008. godine danas spuštena ispod 40 USD, normalno je očekivati da će se i inflacija smanjivati. Da nije možda Sanader sredio i smanjivanje cijene nafte na svjetskom tržištu?

Koliko se Sanader razumije u inflaciju i koliko ga je briga za istu vidi se i po tome što je izjavio da je inflaciju smanjio na 6-6,5 posto, makar je inflacija u Hrvatskoj u studenome iznosila 4,7 posto, a u prosincu će po svemu sudeći biti još niža. Naravno, sad će ispasti da Sanader nije govorio o inflaciji na godišnjoj razini nego o prosječnoj godišnjoj inflaciji, ali prosječna godišnja inflacija nikad nije bila 8 do 8,5 posto (najviše 6,3 posto), pa se ovaj put ne može vaditi da je govorio iz glave i opet nešto pobrkao. Izgleda nevjerojatno idiotski da premijer pod jedan od najvećih uspjeha svoje vlade navodi stvar o kojoj nema blage veze. Ako nema blage veze o inflaciji, a nju je kao on skupa sa svojim partnerima "riješio", koliko tek zna o stvarima koje nije riješio? Naravno, Sanader ne bi bio Sanader da je naveo bar jedan točan broj. Inflacija je svoj maksimum dosegla u srpnju, a ne u kolovozu, kao što je rekao premijer, no od njega je čuti nešto istinito nemoguća misija. Opet težak posao za glasnogovornika Mehuna. Možda bi Mehunu bilo najbolje da ode na bolovanje i prepusti nekom drugom rješavanje zbrke o inflaciji, ili da jednostavno za sve opet optuže jadnog Polančeca.

Da ne duljimo, na priloženom grafičkom prikazu vidljivo je kretanje inflacije na godišnjoj razini po mjesecima u Eurozoni i Hrvatskoj u 2008. godini. Iz istog je vidljivo da su zemlje Eurozone inflaciju obuzdale još u proljeće i početkom ljeta, dok je Hrvatska upravo u to vrijeme doživljavala svoje najgore trenutke. Kasnije smanjenje inflacije u Hrvatskoj je između ostalog posljedica prisilnog smanjivanja cijena budući da nam je standard bio već toliko uništen povećanjem cijena i realnim PADOM plaća da su ljudi jednostavno prestali kupovati velik broj proizvoda (i to je također Sanaderov "uspjeh").

Jednostavno, zemlje Eurozone su bile te koje su OBUZDALE inflaciju, dok je Sanader, po običaju buljio u prazno.

No, cijelo vrijeme je inflacija u Hrvatskoj više nego dvostruko viša nego ona u zemljama Eurozone koje su glavni hrvatski trgovinski partneri, a upravo je u studenom omjer inflacije HR/EZ postigao svoj maksimum, odnosno u studenom 2008. godine je inflacija u Hrvatskoj je bila 2,2 puta viša nego ona u Eurozoni.

Valjda je Sanader zaslužan i za smanjivanje inflacije u Eurozoni. Realno je moguće da će si uskoro pripisati i rješavanje probleme opskrbe plinom (kad zatopli), i to nakon što je uspio zemlju koja proizvodi između 70 i 90 posto vlastitih potreba za plinom dovesti do ruba (i preko ruba) smrzavanja. Moguće je da je nešto pridonio i smanjenju globalnog zatopljenja. Da nema njega, vjerojatno bi prestala i vrtnja Zemlje.
hdz-ekonomija @ 21:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, siječanj 10, 2009




Naš dragi premijer Ivo Sanader je nama (hrvatskim građanima i građankama) uoči Nove godine uputio novogodišnju čestitku u kojoj nam je pojasnio što nas čeka u 2009. godini, slijedećim riječima: "U tom pogledu, 2009. godina donosi nove izazove, ali i mogućnosti. Svjesni smo utjecaja globalne krize na naše gospodarstvo, kao i teškoća s kojima ćemo se suočiti u nadolazećom razdoblju." Kako nitko od hrvatskih građana i građanki nije Sanaderu uputio uzvratnu čestitku, ovih dana je to učinila upravo globalna kriza koju je premijer prozvao za naše teškoće.

Državni zavod za statistiku RH je 09.siječnja objavio da je promet od trgovine na malo u studenome 2008. u odnosu na listopad 2008. realno bio MANJI za 11 posto. Na godišnjoj razini u studenome 2008. taj pad iznosi 4,1 posto.

Istog dana oglasio se i Eurostat, europska statistička agencija. On je objavio da je, po preliminarnim rezultatima, u studenome 2008. u odnosu na listopad 2008. promet od trgovine na malo PORASTAO 0,6 posto u Eurozoni (EA15) i 0,3 posto u Europskoj uniji (EU27). Na godišnjoj razini u studenome 2008. ostvaren je pad od 1,5 posto u Eurozoni i svega 0,2 posto u Europskoj uniji.



Kako su podaci za Hrvatsku nisu oslobođeni sezonskih utjecaja, besmisleno je raditi usporedbu rasta/pada prometa u trgovini na malo na mjesečnoj razini. Što se tiče godišnje razine, u studenom 2008. godine u Hrvatskoj je zabilježen najveći pad ove godine, dok je u EU27 i EA15 taj pad bio u skladu s trendovima od ljeta 2008. godine, štoviše manji je nego u listopadu 2008. godine. i Hrvatska i Europa su u negativnu zonu ušle na kraju prvog tromjesečja 2008. godine, no u Europi je pad konstantan i umjeren, dok u Hrvatskoj isti poprima sve veće razmjere (dva uzastopna mjeseca s katastrofalnim pokazateljima).

Kako Eurozonu u kojoj su nešto lošiji pokazatelji nego u Europskoj uniji čine isključivo razvijene zemlje (Slovenija je bila jedina tranzicijska zemlja u 2008. godini), možemo dodatno zaključiti da je kriza jače zahvatila razvijene zemlje, nego tranzicijske zemlje (s izuzetkom Baltika). Tranzicijske zemlje su u studenom 2008. godine ostvarile i značajan rast prometa u trgovini na malo na godišnjoj razini, primjerice Rumunjska od 6,8 posto, Poljska od 6,2 posto i Slovenija od 5,4 posto.

Tako je studeni 2008. godine konačno bio prvi potpuno vidljivi mjesec u kojem se naš put gospodarstva razdvojio od europskog puta, odnosno od europskih trendova (a već odavno ne slijedimo pozitivne trendove tranzicijskih zemalja). Dok Europa stoji, mi ubrzano jurimo dolje. Time se vrlo zorno vidi stvaran utjecaj globalne krize koja utječe na gospodarstvo tako da izaziva stagnaciju nacionalnih gospodarstava, dok su za sve ostalo što je odvelo u provaliju odgovorni oni koji upravljaju nacionalnim gospodarstvima.

Prvi znaci krize u Hrvatskoj su započeli već sredinom 2007. godine, ali su isti skrivani sve dok nije počela globalna kriza, početkom 2008. godine.

Bilo je potrebno više od godine dana da bi sjedokosi stručnjak za romanistiku i pornografiju priznao da je Hrvatska u krizi, vadeći se na globalnu krizu, i možemo biti uvjereni da cijelo vrijeme ništa drugo ne radi nego smišlja strategiju vađenja za svoje neuspjehe kad jednom završi ta famozna globalna kriza i da bi sve dao da ista potraje što duže.

I sigurno nije očekivao da će mu globalna kriza, skupa s Eurostatom, na ovakav način čestitati Novu godinu.
hdz-ekonomija @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009




Ja je se sjećam jedva. Imam osjećaj kao da je to bilo nešto od prije 50 godina. Gotovo sam je već počeo brkati s 4. neprijateljskom ofenzivom. Tko zna, možda ćemo za 50 godina i o Hrvatskoj izvoznoj ofenzivi slušati kao o nečemu junačkom i herojskom, nečemu što je preokrenulo smjer okretanja kotača povijesti. A sve na temelju genijalne strategije maršala Polančeca i hrabrih hadezeovaca oboljelih od tifusa koji su junački probijali obruč. Kad bi još u cijelu priču ubacili i kakav most (onaj Pelješki bi bio idealan), vječnost ofenzive je zajamčena. Dala bi se tu i snimiti kakva dobra koprodukcija koja bi kandidirala za Oskara, s Georgom Cloonyjem u ulozi Polančeca. Ili bi Liam Neeson bio bolje rješenje?

Obzirom kako je zamišljena, Hrvatska izvozna ofenziva (u nastavku: HIO) bi zaista mogla tako i završiti. Bijegom hrvatskog izvoza od nadmoćnog neprijatelja (europskog tržišta) u istočnu Hercegovinu, pa u istočnu Bosnu i Sandžak, čekajući neka bolja izvozna vremena.

Inače, cijela stvar nije tako stara. Sve o tom programskom biseru može se pročitati na stranici www.izvoz.hr. Tamo kažu da je hrvatska izvozna ofenziva (HIO) prva hrvatska izvozna strategija koja je javnosti predstavljena u siječnju 2007. godine, na 2. konvenciji hrvatskih izvoznika u Zagrebu. HIO projekt je pokrenut 14. lipnja 2006. godine, prema Odluci Vlade Republike Hrvatske. U izradi strategije, koja je trajala šest mjeseci, sudjelovalo je stotinjak domaćih stručnjaka, gospodarstvenika i djelatnika državne uprave te austrijski konzultant sa svojim suradnicima. Posebno je lijep i poticajan logo ofenzive.

Samu veličanstvenu strategiju možete pročitati ovdje. HIO je definirala četiri strateška cilja: povećanje broja izvoznika, promjenu strukture izvoza, povećanje konkurentnosti domaćih repromaterijala te osnivanje šest izvoznih klastera. Strateški ciljevi usmjereni su na rješavanje ključnih problema koji priječe jači rast izvoza kao što su premali kapaciteti, usitnjenost proizvodnje i nedovoljna konkurentnost.

kao što se vidi, niti jedan od strateških ciljeva HIO nije povećanje izvoza, niti smanjenje vanjskotrgovinskog deficita, kao ključnog parametra kakvoće nacionalnog gospodarstva. Lukavo, kao i obično. Vrlo lukavo. Jer, što znači povećanje broja izvoznika? Taj cilj se može postići i osnivanjem novih firmi koje će uvoziti roba u vrijednosti od nekoliko milijardi kuna, a istovremeno izvoziti roba u vrijednosti od 100 kuna. Što znači promjena strukture izvoza i zašto bi to bilo tako korisno? Što se tiče povećanja konkurentnosti domaćih materijala, kako se tako nešto uopće može mjeriti i donijeti zaključak je li cilj ostvaren ili nije? Ne znam kakva je situacija s klasterima. Možda nam uskoro priopće rezultate provedbe strategije.

Kao što vidimo, strategija je otpočela u siječnju 2007. godine kada je na čelu Ministarstva gospodarstva bio gospodarski mag Branko Vukelić, kojeg je zamijenio gospodarski guru Damir Polančec.

A što se u međuvremenu dogodilo s hrvatskim izvozom, i što je još važnije, što se dogodilo s hrvatskim uvozom i saldom vanjskotrgovinske razmjene?

Kako nedostaje podatak za prosinac 2008.godine, usporedimo tada podatke za prvih 11 mjeseci 2006., 2007. i 2008. godine. Svi slijedeći spomenuti podaci će se odnositi na nepotpune godine, odnosno za prvih 11 mjeseci svake godine.

Tako je izvoz 2006. godine iznosio 54,39 milijardi kuna, a 2007. godine 60,67 milijardi kuna, odnosno nominalno je povećan za 11,54%, a realno za 8,94%, budući da je prosječna stopa inflacije u prvih 11 mjeseci 2007. godine iznosila 2,6 posto. Istovremeno je i uvoz povećan s 114,88 milijardi kuna na 127,20 milijardi kuna, odnosno gotovo dvostruko više od izvoza, pa je tako negativni saldo vanjskotrgovinske razmjene u apsolutnom iznosu povećan za više od 6 milijardi kuna, odnosno realno za 7,4 posto. Pokrivenost uvoza izvozom je ostala gotovo identična, povećana je za 0,34%.

Za 2007. godinu saldo je pozitivna nula. Ostvareni su određeni pomaci u izvozu, ali puno više u samom uvozu, što je dodatno povećalo vanjskotrgovinski deficit.

Već 2008. godina je donijela očekivane "pomake". U prvih 11 mjeseci 2008. godine ostvaren je izvoz od 64,02 milijarde kuna, što je svega 3,35 milijardi kuna više nego u istom periodu lani. Kako je prosječna inflacija u prvih 11 mjeseci ove godine iznosila 6,3 posto, hrvatski izvoz je REALNO MANJI za 0,77 posto nego u istom periodu 2007. godine. Istovremeno je uvoz povećan za punih 12,57 milijardi kuna, realno VIŠE za 3,59 posto. Uvoz je rastao gotovo 4 puta brže od izvoza. Vanjskotrgovinski deficit je realno povećan za 7,56 posto, pa je dostigao rekordnu vrijednost od 75,76 milijardi kuna. Pokrivenost uvoza izvozom zabilježila je rekordno nisku vrijednost od 45,8 posto, gotovo 2 posto manje nego lani.

Hrvatska izvozna ofenziva je trebala trajati do 2010. godine. Očito je ista "uspješno" okončana već na kraju 2007. godine, tri godine prije roka. Da je tome tako, govori nam i potpuni prestanak aktivnosti na tom projektu, budući da je zadnja vijest na web-u objavljena tamo u svibnju prošle godine.

Na predstavljanju Strategije HIO prije 2 godine premijer Sanader je izjavio kako Hrvatska treba izvoziti želi li imati uspješno gospodarstvo, veći rast BDP-a, veći životni standard, više zaposlenih. Budući da Hrvatska očito ne izvozi, nema uspješno gospodarstvo, nema ni rasta BDP-a, nema ni većeg životnog standarda, niti ima više zaposlenih.

No, to smo znali i prije.
hdz-ekonomija @ 02:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 6, 2008




Od uspostave kakve-takve stabilnosti na brdovitom Balkanu, tamo negdje 1999. godine, nikad se nije dogodilo da Hrvatska ima najsporiji gospodarski rast od svih zemalja koje su proistekle iz bivše države. Sve do ove godine.

Ove 2008. godine Hrvatska će imati najsporiji gospodarski rast od svih zemalja bivše države. Ove godine nas je po brzini gospodarskog rasta prestigla i do sada posljednja Makedonija. Tako sada imamo situaciju da Hrvatska, koja od 1999. ima punu političku stabilnost, sporije napreduje od politički nestabilnog istoka: BiH koja je u biti međunarodni protektorat, Srbije koja ni sama ne zna što sve spada pod Srbiju, Crne Gore koja je tek postala država, i Makedonije koja nema pravo ni na svoje ime i u kojoj je vođen za sada posljednji balkanski rat. Sporije napredujemo i od bogatije Slovenije, što je apsurd.

Tako se svake godine sve brže udaljujemo od Europe i po efikasnosti gospodarstva približavamo Balkanu.

Nismo ni do sada bili puno bolji. No, od kada je Sanader zasjeo na vlast, rast BDP nam se dramatično usporio u odnosu na bliže i dalje okruženje, no sada je legnuo na dno.

A pravi potop tek slijedi. Lagali bi kad ne bi rekli da određeni centri moći nemaju upravo takvu strategiju, tzv. regionalni pristup...ujedinjeni Balkan. A ne bi previše ni lagali kad bi rekli da je upravo Sanader Balkan-boy, igrač poslan uništiti Hrvatsku.
hdz-ekonomija @ 01:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008




Dugo nismo napisali ništa o rastu BDP-a Hrvatske i rastu BDP-a ostalih tranzicijskih zemalja. U međuvremenu je MMF objavio nove podatke ukalkuliravši i najnovije procjene o rastu uslijed nadošle globalne krize. Od zadnjeg članka zbilo se ono očekivano - Hrvatska je pod mudrim vodstvom premijera Sanadera opet nazadovala. Pa je tako u 5 godina vladanja našeg doktora Ive Hrvatska uvećala svoj BDP za 24,7%. Radi se o ukupnom rastu BDP-a od 2004. do zaključno 2008. (podaci za 2008. su procjena iz listopada ove godine).

Od ukupno 28 tranzicijskih država (15 s područja bivšeg SSSR, 6 s područja bivše Jugoslavije, 4 srednjeeuropske države i tri države s područja Balkana), čak 25 njih je povećalo svoj BDP u posljednjih pet godina u većem postotku od Hrvatske. Hrvatska s Makedonijom dijeli pretposljednje mjesto, a najlošija je Mađarska. Najbrže su napredovale zemlje bivšeg SSSR, u prosjeku povećavši svoj BDP za čak 56%. Zemlje srednje Europe, i zemlje bivše Jugoslavije povećale su svoj BDP u prosjeku za 31%, a ostale balkanske zemlje (Albanija, Rumunjska i Bugarska) u prosjeku za 36%.

Tranzicijske zemlje, danas članice EU, u prosjeku su povećale svoj BDP za 35%. Zemlje bivšeg SSSR-a koje nisu u EU u prosjeku su povećale svoj BDP za 57%. Ostale tranzicijske zemlje koje nisu u EU povećale su u prosjeku svoj BDP za 32%. Sve države bogatije od Hrvatske, s izuzetkom Mađarske, brže su napredovale od Hrvatske. I sve siromašnije zemlje (osim Makedonije) napredovale su brže od Hrvatske.

Hrvatska je tako, uz Makedoniju, najgora država u Sanaderovoj "regiji". Ako ikada uđemo u EU, opet ćemo biti, uz Mađarsku, najgora zemlja od svih tranzicijskih država članica EU.

Što se tiče procjene rasta BDP za 2008. godinu, Hrvatska je nešto bolja. Od 28 zemalja, Hrvatska je po rastu BDP zauzela 24. mjesto, što je čak bolje nego lani, budući da su baltičke države nakon desetljeća strelovitog rasta od 10 i više posto potonule. Uz Estoniju i Letoniju, od nas je naravno gora i uvijek najgora Mađarska, pa čak i ratom zahvaćena i djelomično okupirana Gruzija. Iako ne puno. Rast BDP Hrvatske u 2008. godini će biti gotovo jednak onom gruzijskom, što je i logično, imali smo slične nepovoljne razvojne uvjete. Gruziju su do prije par mjeseci bombardirali Rusi iz aviona, topova i tenkova, a mi imamo Sanadera, Polančeca i Šukera. Sve ostale države će, prema procjeni MMF-a, postići brži gospodarski rast u 2008. od Hrvatske. U 2008. godini Hrvatska će tako imati najsporiji gospodarski rast od svih zemalja bivše Jugoslavije i od svih balkanskih zemalja, te drugi najgori od svih tranzicijskih zemalja bez zemalja bišeg SSSR.

Naravno, uvijek vrijedi podsjetiti na riječi mađarskog premijera: "Nema mnogo izgleda. Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi. Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina. Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer.".

A kod nas je za sve kriva svjetska kriza, kao da živimo u nekom drugom svijetu za razliku od drugih tranzicijskih zemalja...Nakon pet godina loših, pogrešnih i glupih poteza, možemo li od istih likova očekivati da će nešto dobro napraviti i to u trenucima kad je zaista svaki potez krucijalan, a isti nisu u stanju javno priznati da su lažljivi i nesposobni?

hdz-ekonomija @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, studeni 21, 2008


Ulagačka agencija Moodys snizila je kreditni rejting Hrvatske po nekoliko kriterija. Tako je ulaganje u hrvatsko gospodarstvo i službeno postalo rizičnije nego ranije. Snižen je rejting za državne devizne obveznice na Baa3 i za kunske devizne obveznice na Baa2. Snižena je i prognoza sa obveznice i za bankovne depozite. Kao glavni uzroci navode se relativno visoki vanjski dug (hvala ti, Ivo) i financijska eurizacija (korištenje eura kao sredstva plaćanja), koji čine naše gospodarstvo potencijalno ranjivim. Hrvatska tako spada u zemlje čiji su rejtinzi jače podložni stanju na svjetskom kreditnom tržištu. Stoga su novi rejtinzi prikladniji za Hrvatsku u slijedećem periodu (12-18 mjeseci). Snižen je i plafon za kunske bankovne depozite na Aa1.

Pučki rečeno, Hrvatska je ocijenjena zemljom rizičnijom za ulaganje, što će reći da će nam se pooštriti uvjeti za dobijanje kredita i povisiti kamate. Vjeruje nam se sve manje, obzirom na NAŠU situaciju (a ne na situaciju na svjetskom financijskom tržištu). Tek toliko, da se prestane pričati kako je za sve krivo stanje u svijetu. Naravno, kad su nam prošlih godina povisivali rejting s ciljem navlačenja naših budaletina na povoljne kredite i zaduživanje, onda su Šuker i Sanader bili nevjerojatno bahati i puni sebe, i onda prividno povoljno stanje u Hrvatskoj nisu pripisivali dobrom stanju u svijetu, nego svojim lažnim i nepostojećim uspjesima. LINK...SANADER I ŠUKER SE BAHATE. U izvješću je jasno navedeno da je rejting snižen zbog hrvatske gospodarske ranjivosti.

"Although Croatia has been among the countries able to withstand the impact of the global credit crisis so far, its relatively large external debt and financial euro-ization potentially make the economy more vulnerable," said Moody's lead analyst for Croatia, Joan Feldbaum-Vidra.

Naši dragi mediji također ovo snižavanje rejtinga nisu uzeli za nešto važno, za razliku od povisivanja rejtinga u bližoj prošlosti, kad se to prikazivalo kao vehementni uspjeh hadezeovskih gospodarskih perjanica.

Uvijek je kriv netko drugi...
hdz-ekonomija @ 20:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 20, 2008


Povijesna je izreka da pravi vođa nikad ne viče "Naprijed!", nego "Za mnom!". Sanader naravno nije pravi vođa nego sitni muljator i birokrat koji nije u stanju donijeti niti jednu odluku koja njemu ne ide u prilog. On i samo on je uzrok današnjeg "višenja o niti" i "banane", odnosno situacije potpunog bankrota hrvatskog gospodarstva, financija, zdravstva i socijale. S tim da on čak i bankrot provodi sa stilom, pa će tako i ovaj bankrot biti puno teži nego što to uopće svekoliki bankrot negog društva može biti.

Hrvatska povijest ne pamti takvu štetočinu. Njemu nisu ravni ni onaj lik koji je prodao Dalmaciju za 100 000 dukata, ni onaj Khuen Hederwary, ni oni koji su nas 1918. odveli u Jugoslaviju. Prosječnom afričkom budalastom diktatoru treba bar 20 godina diktature da bi upropastio zemlju, ovom našem europejcu je trebalo svega 5 godina. Ni Saddam ni Slobo nisu bili tako efikasni, što jest jest.

Reče danas europejac da visimo o niti. Gotovo je sigurno da će ta nit biti presječena u roku par dana nekom glupom odlukom koju će donijeti on. Pa već na sastanku sa sindikatima na kojem je spomenuo bananu, nastavio je pričati gomilu nebuloza, poput one o gradnji Pelješkog mosta kao generatora razvoja. Most koji ne vodi nigdje i ne služi ničemu, i nitko živ se neće njime koristiti bar 10 godina, a nakon toga isti opet neće služiti ničemu je njemu generator razvoja? Zašto onda ne bi odmah počeli graditi most na Mjesec i to od lego-kockica?

Da se samo gradnjom radi gradnje same može ostvariti gospodarski rast, Kinezi bi i dan danas bili milijarderi, obzirom na Kineski zid. Da ne spominjem egipatske faraone i slične vođe Sanaderove bistrine. Doduše, njihova civilizacija je potrajala bar koje stoljeće duže nego što će trajati Sanaderova civilizacija, a nešto je od nje i ostalo. A što će ostati iza ovog lika, osim gorkog okusa u ustima i sveopće bijede?

No, vratimo se na temu. I danas su neki komentatori spomenuli sukus problema: veliku, nesposobnu, neučinkovitu javnu upravu, odnosno sve one kojima je poslodavac sam Sanader. Upravu koju Sanader nema namjeru dirati, jer ona radi za njega, njemu polaže račune i drži ga na vlasti, i koja je uzrok današnjeg višenja o niti.

Pa evo nekoliko populističkih prijedloga za izlazak iz krize...

- iz svih javnih službi otpustiti 10 posto najlošije ocijenjenih službenika.

- iz svih javnih službi otpustiti sve one koji su zaposleni u zadnjih 5 godina, a u rodbinskoj su vezi do četvrtog koljena s nekim hadezeovskim dužnosnikom

- iz svih javnih službi otpustiti sve one koji su u rodbinskoj vezi s nekim hadezeovskim dušnosnikom razine od općinskog tajnika na više

Ukoliko se ne provodi ocjenjivanje javnih službenika, sigurno će druga dva poteza u velikoj mjeri ukloniti s dužnosti nesposobne djelatnike. Naravno, pod hadezeovskim dužnosnicima smatraju se i svi dužnosnici Sanaderovih koalicijskih partnera, te dužnosnici drugih stranaka koje obnašaju lokalnu vlast u određenoj županiji, gradu ili općini. Otpuštanje bi bilo privremeno, samo dok ne prođe kriza.

Time bi dobili nekoliko pozitivnih impulsa: poboljšali bi rad javnih službi, ne bi trebali zamrzavati plaće, unijeli bi strah od otkaza među ostale zaposlenike javnih službi i time im poboljšali učinkovitost, a zadobile bi se i simpatije u javnosti. O otpuštenim djelatnicima za vrijeme krize skrbili bi se njihovi dobro potkoženi rođaci, uz neznatno stezanje remena. Nakon što nas Ivo izvede iz krize, svi se mogu vratiti na posao, a budući da znamo koliko je Ivo sposoban, to bi bilo vrlo brzo. vjerujem da bi se i njihovi rođaci složili s tim scenarijem, kad već imaju toliko povjerenja u svog vođu i kad nam s toliko ljubavi nude stezanje remena.

A Ivo bi za promjenu mogao biti pravi vođa, što znači da bi njegova supruga Mirjana, koja je zaposlena na Filozofskom fakultetu gdje se bavi nekakvom antičkom provincijalnom arheologijom i živi na državnim jaslama trebala biti prva na redu, i zamrznuti svoje radno mjesto i svoje projekte dok traje ova kriza. Nije valjda da je istraživanje nekakvih antičkih ćupova toliko esencijalno za ulazak u Europu i izlazak iz krize, a da se ne bi moglo čekati koji mjesec. Studentima će valjda netko moći držati predavanja, a mogla bi predavati i Mirjana, samo BESPLATNO, iz čistog entuzijazma prema svom poslu i prema poslu svog supruga. Zamrzavanjem sredstava za plaću uvažene profesorice i sredstava za projekt bi se spasilo nekoliko radnih mjesta u industriji i nekoliko djece od gladi, bijede i neimaštine. Naravno, osim ako ne smatramo da je projekt istraživanja rimskog vojnog logora - Tilurija puno važniji od zdravlja hrvatske djece.

Ne vjerujem da će se profesorici Sanader nešto dogoditi ako se na koji mjesec odrekne svojih primanja. Ima brižnog mužića koji će se pobrinuti da joj ništa ne nedostaje. A ako i bude primorana malo pritegnuti remen i izgubiti koji gram, još bolje - i za nju i za nas.
hdz-ekonomija @ 19:41 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 19, 2008


Dvije današnje izjave su vrlo dobro pojasnile našu blisku budućnost. Prva je izjava našeg doktora Ive, koji je eksplicitno rekao da se nema namjeru pozabaviti nabujalom birokracijom u državi, čak ni u trenucima bankrota koji je počeo. "Državna uprava u ovoj godini mora završiti pregovore s Europskom unijom. Nema govora da se u takvoj situaciji obruše na državna službe, kad oni obavljaju povijesni posao", rekao je Sanader.

Istovremeno, novopečeni Sanaderov savjetnik Jurčić najavio je da će 40 000 radnika u 2009. godini ostati bez posla. I to je vrlo izgledno.

Dakle, nema rezanja birokracije, ali će zato bez posla ostati radnici koju tu birokraciju hrane. Oni koji zadrže posao, morat će plaćati dodatne namete za financiranje Sanaderove birokracije, i to sa zamrznutim plaćama, a uz to će morati i raditi više kako bi nadoknadili smanjen broj radne snage u gospodarstvu.

Usput, ionako nepovoljan omjer produktivnih radnika i beskorisnih birokratskih parazita će se dodatno pogoršati. Oni radnici u gospodarstvu kojima je posao siguran, zbog zamrznutih plaća će biti dodatno demotivirani i prihodovat će manje dodane vrijednosti. Oni koji se boje gubtika posla, radit će sve više za manju plaću i usput pobolijevati, ako ne umru od napora, gladi ili ako ne izvrše suicid. Oni sposobniji, i oni najočajniji će otići raditi u inozemstvo, pa će tako doći do dodatnog unazađivanja kvalitete hrvatskog radništva. A kako će i birokracija imati zamrznute plaće, a sanader je najavio da neće smanjiti broj ljudi u birokraciji, ista će raditi sve manje i sve lošije, ako je to uopće moguće.

I to je New Deal? To je najgora glupost koju je nesposobni Ivo do sada predložio. Kao da mu je cilj što prije uništiti Hrvatsku i Hrvate, a danas nema ni mrvicu šanse da se to ne dogodi vrlo brzo.

U čemu je stvar? Pa u tome da je birokracija Sanaderova glasačka baza sastavljena od nesposobnih, ali vjernih i lojalnih hadezeovaca. Nju srezati bilo bi isto kao i uložiti svu imovinu u okladu da će Sanader Hrvatsku izvući iz krize. Nema preciznih podataka, ali govorka se o blizu deset tisuća novozaposlenih rođaka, prijatelja i poslušnika u javnim službama u posljednjih pet godina. Kako se istih odreći, kad je puno lakše dodatno stegnuti gospodarstvo i tegleću marvu zaposlenu u istome? Potpuno je identična stvar i s lažnim braniteljima i invalidima koje se uporno odbija razotkriti i odvojiti ih od onih pravih.

Poslušne i lojalne budale su Sanaderova izborna baza i njegovi izborni i medijski jurišnici, a uskoro isti mogu postati i ulični razbijači prosvjeda. S njima nas je Sanader i doveo do propasti. Oni neće prijeći u privatni sektor, jer tamo treba raditi. Neće otići ni u inozemstvo, i tamo treba raditi. Pojam negativne selekcije bi u nekom poslovnom priručniku trebao biti prikazan uz Sanaderovu sliku.

kaže Ivo da mu državna uprava treba dovršiti posao ulaska u EU. Pa ta njegova uprava, s njim na čelu, već pet godina ne uspijeva Hrvatsku uvesti u EU, niti završiti pregovore. Kako, kad je upravo njegova državna uprava korumpirana, nestručna, glomazna i sama čini glavnu smetnju ulaska u EU. Sanaderu je očito birokracija najvažnija na svijetu, važnija i od građana, i od radnika, i od gospodarstvenika i od Europe. Birokracija mu je ispred svega, pa i ispred politike. U redu, nisu ljudi zaposleni u državnoj upravi krivi za krizu. Čak ni oni nesposobni nisu krivi. Ljudi rade svoj posao kako (ne)znaju i (ne)umiju. Kriv je onaj sjedokosi bucko koji ih je na ta mjesta postavio. Pa će tako plaće biti zamrznute kvalitetnim i savjesnim službenicima, kao i lijenim neradnicima.

Uskoro, par žešćih prijedloga za rješavanje krize...
hdz-ekonomija @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, studeni 18, 2008




Govori li slika sve? Zemlje bivše Jugoslavije prolaze također krizu, no drukčiju od one koju prolazi Hrvatska. U prvoj skupini su BiH, Srbija i Crna Gora, koje su u tranzicijskom zamahu i privatizaciji, pa im plaće realno poprilično rastu. Slovenija je završila tranziciju, i kao bogata zemlja ostvaruje solidan realan rast plaća, kojeg može nagristi samo inflacija. Makedonija je u krizi od kada postoji, pa stagnira na pozitivnoj nuli. Ostaje Hrvatska, jedina s realnim padom plaća. Mi smo jedini u minusu, koji traje od početka 2008. godine. Kako to da se svjetska kriza prelijeva najjače upravo u Hrvatsku?

Početkom godine su nam naše vođe objašnjavale da je problem u poskupljenju hrane i energenata na svjetskom tržištu. Međutim, od svih zemalja bivše Jugoslavije Hrvatska ima uvjerljivo najviše energenata i potencijala za proizvodnju hrane. Bilo bi logično da je nama zbog poskupljenja krenulo na bolje u odnosu na "regiju" umjesto na lošije.

Danas je naš minus na minus 1 posto. Za slijedeću godinu najavljuju inflaciju od 4-5 posto. Zamrzavanjem plaća koju nam nude, odosmo mi na minus 5-6 posto. Još tri godine ovakve "krize u svijetu", plaće u zemljama "regije" opasno će se približiti plaćama u Hrvatskoj, pa se može dogoditi da ćemo uskoro na privremeni rad prema istoku.

Pogledamo li bolje sliku, uočit ćemo koja je razlika između nas i drugih zemlja bivše Jugoslavije, razlika koja nas je odbacila u realni minus i stečaj. U donjem desnom uglu nalazi se Njegova slika. I to je jedini razlog. Nisam vješt u povijesti, ali zaista sumnjam da se od kada postoji svijet rodio tako nesposoban vođa koji je u manje od pet godina u potpunosti upropastio zemlju. Kažu da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Zar smo mi zaista najgori i najgluplji narod na svijetu?
hdz-ekonomija @ 19:39 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008




Prije izbora, obećavali su nam rast BDP od 7 posto, štoviše, to im je bila glavna stavka danas zaboravljenog programa 3x7. Nakon izbora su počeli pričati o rastu BDP od 4-5 posto, nakon toga tri posto, danas su već na dva posto. Tih dva posto je početkom 2008. godine spomenuo i guverner Rohatinski, a to, zanimljivo, niti jedan hrvatski medij nije prenio... (VIDI TU).

I, kao da ništa nije bilo, danas igraju sa stopom rasta od dva posto, i to bi uz umiranje od gladi i sveopće propadanje trebalo biti dovoljno za servisiranje postojećih dugova. Naravno, oni opet nisu ništa krivi, ma jok, problem je u svijetu. To što bi Vlada trebala služiti za vođenje države na način da država može normalno funkcionirati i kad je svjetsko gospodarstvo u krizi, to opet nije nikog briga. Kad svijetu ide dobro, nama ide osrednje. Kad svijet stagnira, mi propadamo. Kad je svijet u krizi, nama se smanjuju plaće i uvode zdravstvena davanja i novi porezi samo da bi mogli servisirati dugove.

Ide li i drugima loše? Naravno. Svjetsko je gospodarstvo u krizi. No, postoji razlika između krize, koja vlada u svijetu, i bankrota koji je udario Hrvatsku. Mislite da je bankrot preteška riječ? Pa kako bi vi nazvali situaciju u kojoj nam se nudi realan PAD plaća od 5-6 posto (ovisno o inflaciji), novi porezi i nameti, jer bez toga nećemo moći vraćati dugove? To nije kriza, nego bankrot.

I pri svemu tome nam se gospodarski rast od 2 posto predstavlja kao cilj kojem moramo težiti tako da dopustimo da nam realno smanje plaće za 5 ili 6 posto. Bez toga bi vjerojatno imali negativni gospodarski rast. Briljantno. Po definiciji tranzicije, hrvatsko gospodarstvo, kao tranzicijsko gospodarstvo, i uz stagnaciju plaća treba ostvarivati značajan rast budući da je pretpostavka tranzicije ubrzano osposobljavanje kvalitetnih radnika koji za istu plaću prihode više, i koji zamjenjuju socijalističku radnu snagu koja polako odlazi u mirovinu. Zato situacija da gospodarstvo godišnje napreduje uz stopu od 10 ili 12 posto, kao što je to bilo u baltičkim državama, u Slovačkoj ili u posljednje vrijeme u Rumunjskoj, nije nepoznata. Istovremeno, uz rast BDP po stopama od 10 ili 12 posto dolazi do porasta plaća po stopi većoj od 20 posto. Hrvatska takvu situaciju nikad nije doživjela, nama je svod gospodarski rast od 5,6 posto. Zanimljivo da u većini drugih tranzicijskih država nikome ne pada na pamet smanjivati realne plaće kako bi dosegli gospodarski rast od 2 posto. Naravno, kod njih je ipak samo kriza, pa će im se rast BDP sa 5 posto smanjiti na 4 posto, ili sa 9 posto na 7 posto, ili sa 14 posto na 9 posto. To je ono što bi se zvalo kriza...kod nas je ipak nešto drugo.

I kod nas, kao i u susjednoj Mađarskoj, gdje je premijer bar imao toliko pristojnosti priznati da je lažljivi nesposobni seronja...

Krah. Stečaj. Bankrot. Upravo je otpočeo. Na žalost, izgleda da je stečajni upravitelj isti onaj koji nas je i doveo do stečaja. Još jedna paradigma.
hdz-ekonomija @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 16, 2008




U Hrvatskoj, sve po starom. Premijer Sanader najavio je zamrzavanje plaća u 2009. godini, a slijede ga i gospodarstvenici. Naoko, nude nam stagnaciju, kako bi svi skupa prebrodili "teška vremena". Što uopće znači to "zamrzavanje plaća"? Pa vjerojatno to da se u 2009. godini plaće neće nominalno povećavati.

Lukavo nam po običaju ni oni, a ni mediji, ne spominju činjenicu da su već godinu dana plaće debelo zamrznute, debelo ispod nule. Hrvatska je i inače poznata kao zemlja s vrlo niskim rastom plaća u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Dok su drugdje plaće na godišnjoj razini realno raste 10, 20, pa i više od 30 posto u određenom periodu, u zemlji doktora Sanadera realan rast plaća je uglavnom bio mizeran i kretao se ispod 5 posto, a najčešće je ovisio o inflaciji. Kad je krajem 2007. godine inflacija došla na 6 posto, a kasnije i na više, realan rast plaća se pretvorio u realan pad plaća, i kao takav se zadržao kroz cijelu 2008. godinu. Od kraja 2007. godine mi po svim mjerilima svi skupa živimo gore nego prije, a sad nam govore da će prava kriza nastupiti tek 2009. godine?

O kakvom se sad zamrzavanju govori, kad minimum potreba nalaže bar usklađivanje plaća s troškovima života? I to formalno usklađivanje, jer troškovi života obuhvaćaju sve, a ne ono najvažnije, a to su hrana, energenti i komunalne usluge, što poskupljuje puno brže od prosjeka.

Ako nam zadnji podaci ukazuju na nominalni rast plaća od 6,5 posto, a rast cijena hrane od 13,1 posto, jasno je da živimo sve gore i to ubrzanim tempom. Zamrzavanjem plaća na nominalni rast od nula posto ubrzali bi umiranje dvostruko.

Inače, zadnji podaci za Sloveniju govore o 3,1%-tnom realnom RASTU plaća...

Kako se usuđuju govoriti o zamrzavanju rasta plaća? To je "New deal"? Zar pitanje kmetstva nismo riješili još tamo 1848. godine?
hdz-ekonomija @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, studeni 14, 2008


hdz-ekonomija @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, siječanj 25, 2008



Od gomile jučerašnjih Sanaderovih nebuloza, izdvojio bih ovu: “"To nije nikakva utjeha, ali to moramo reći da se vidi da Hrvatska nije izoliran slučaj jer se isto događa u puno naprednijim zemljama, članicama EU."

Ovo je samo djelomično točno. Naime, zaista svuda u svijetu dolazi do poskupljenja hrane, negdje više, a negdje manje, i do inflacije, negdje više, a negdje manje. To nije sporno. Ono što nije rekao, a normalno je i da neće, je to da su jedino u Hrvatskoj inflacija i poskupljenje hrane izazvali socijalni slom i narušili temelje monetarne politike, pa čak i doveli u pitanje samo tržišno gospodarstvo. Čak i sve mjere koje poduzima vlada, a to je moljakanje trgovaca da pojeftine proizvode ukazuje da je Hrvatska danas, a ovo nije katastrofično brljanje nego realnost, po gospodarstvu klasična subsaharska afrička zemlja u kojoj dolazi do masovne gladi ako nema kiše dva mjeseca. O kakvom mi gospodarstvu i kakvim mjerama uopće pričamo? Kakva Pa mi smo u puno lošijem stanju i od zapadnog Balkana. Ne znam jesmo li u stanju mjeriti se još bar sa Sjevernom Korejom.

Ne vjerujete?

Pokušajte sami pronaći neku europsku državu u kojoj je nastala opća panika zbog poskupljenja hrane ili zbog inflacije, i to takve razine da država intervenira u tržišno gospodarstvo i gotovo uvodi dogovornu ekonomiju, na neki nepoznat način ograničava cijene privatnicima i traži smanjivanje marži, najavljuje zamrzavanje čak i plaća. Hej, zamrzavanje plaća u parlamentarnoj demokraciji i tržišnom gospodarstvu...

Sanader je spomenuo naprednije države, članice EU. Ovaj put je odlučio ne spominjati države poimence kako se ne bi opet izblamirao, budući da je već pokazao da ne razlikuje Letoniju, Estoniju, Sloveniju i Bugarsku, niti zna išta o njima, a kamoli o njihovom gospodarstvu. Inače, europske države se dijele u nekoliko skupina obzirom na razvijenost i reakciju na zbivanja u slučaju inflacije i poskupljenja cijene hrane:

- Razvijene države – gotovo ni ne osjećaju inflaciju i poskupljenje hrane
- Tranzicijske države u EU – neznatno im se usporava gospodarski rast, a standard im ne raste za 20%, nego za 18%
- Tranzicijske države izvan EU (zapadni Balkan) – umjereno im se usporava gospodarski rast, a standard im ne raste za 20%, nego za 10%, i polako moraju usporavati gospodarstvo
- Hrvatska (država afričkog tipa gospodarstva) – doživljava potpuni gospodarski kolaps, ionako nizak gospodarski rast prestaje, standard je gori nego lani, premijer cirkusira, ukida se tržišno gospodarstvo, moguće zamrzavanje plaća, uvođenje radnih akcija, par-nepar za benzin i štafete u slavu premijera Ive Lole Sanadera.

I dalje mislite da pretjerujem?

U redu, kako se ne bi uspoređivali s EU, evo male usporedbe (unutar regije) između Hrvatske i Crne Gore, opet na godišnjoj razini za rujan 2007. Crna Gora je mala brdsko-planinska nerazvijena balkanska državica koja je godinama bila pod sankcijama, ne proizvodi dovoljno hrane, i nalazi se na granici s Kosovom na kojem prijeti oružani sukob, i još nema ustrojene sve državne institucije, uvijek je bila puno manje razvijena od Hrvatske u svakom pogledu, nema autoceste, a nitko ne može reći da njeni stanovnici više vole raditi od Hrvata. I da, nemaju Sanadera, to je ključno.

Hrvatska – nominalni rast plaća 4,4%
Crna Gora – nominalni rast plaća 38,9%

Hrvatska – godišnja inflacija 3,9%
Crna Gora – godišnja inflacija 6,4%

Hrvatska – realni rast plaća 0,5%
Crna Gora – realni rast plaća 32,5%

Hrvatska – rast cijena hrane 7,1%
Crna Gora –rast cijena hrane 5%

Dakle, prosječni zaposleni Hrvat je ove godine u rujnu 2007. zaradio 4,4% više nego lani, a od toga je morao hranu plaćati 7,1% više nego lani, odnosno porast cijena hrane mu je od onog što je dodatno zaradio odnio 65%. Kako je poskupilo i sve ostalo, prosječni Hrvat je u predizbornom rujnu praktično bio na nuli, pa ne čudi da je u prosincu pao debelo ispod nule, odnosno u socijalnu i dužničku krizu.

S druge strane, prosječni zaposleni Crnogorac (što je inače anakronizam) je zaradio 38,9% više nego lani, a od toga je morao hranu plaćati 5% više nego lani, odnosno porast cijena hrane mu je od onog što je dodatno zaradio odnio svega 5%. Kako je poskupilo i sve ostalo, prosječni Crnogorac je u rujnu praktično bio u realnom plusu od 32,5%, pa nije ni osjetio da je hrana poskupjela, a ne bi osjetio ni da je poskupjela 30%.

Kako se može vidjeti, radi se o strukturalnoj krizi u Hrvatskoj koja je posljedica potpuno promašene gospodarske politike koju je uz to provodila i potpuno nesposobna vlada, pa je šteta mnogostruka. Praktično, zahvaljujući Sanaderu, imamo afričko gospodarstvo iz šestdesetih godina dvadesetog stoljeća, bez imalo pretjerivanja. Jedna suša u Kini može nas dotući.

Zaključno, u ovom i jučerašnjem primjeru leže smjernice za determiniranje uzroka krize u Hrvatskoj, kao i rješenja, no na potezu su sindikati, i samo sindikati. Rješenja ne mogu biti drukčija nego drastična.
hdz-ekonomija @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 24, 2008



Tijekom prošlodnevnih neviđenih lupetanja o inflaciji koja su uglavnom došla od Sanadera, a manje od njegovih ministara, nekoliko je puta spomenuta Letonija, koju Sanader miješa sa Estonijom ili možda Bugarskom, kao zemlja u kojoj je inflacija 14%, pa je (kao) tamo gore nego kod nas. Normalno da se radi o klasičnoj podvali neukom puku od strane nesposobnjakovića na vlasti. Naime, nitko ne spori postojanje inflacije, koja sama po sebi nije zlo. Problem je što je inflacija u Hrvatskoj pojela plaće i standard građana i izložila ih siromaštvu, a što je posljedica nepostojanja bilo kakve gospodarske strategije u Hrvatskoj, a kamoli socijalne strategije.

Kako bi se isto bar donekle pojasnilo, pokušajte zamisliti nogometnu momčad bez trenera, orkestar bez dirigenta ili školski razred bez učitelja. E, upravo tako izgleda hrvatsko gospodarstvo. No, vratimo se na Sanadera i inflaciju.

Inflacija je realnost. Normalno je da dolazi do poskupljenja i do pojeftinjenja, i do ovakvih udara. No, je li normalno da 6%-tna inflacija uništi gospodarstvo do temelja? Jest, ali samo ako je gospodarstvo trulo i ako ga kreiraju idioti.

Kao što je već navedeno, inflacija je u Letoniji na godišnjoj razini u prosincu 2007. godine bila 14,1%, a u Hrvatskoj 5,8%. Kako nema svih podataka za prosinac, pogledajmo usporednu analizu na razini rujna 2007., jer to je zadnji mjesec za koji postoje svi statistički podaci.

Dakle, rujan 2007.

- Inflacija na godišnjoj razini u Hrvatskoj 3,9%
- Inflacija na godišnjoj razini u Letoniji 11,4%

- Rast cijena hrane na godišnjoj razini u Hrvatskoj 7,1%
- Rast cijena hrane na godišnjoj razini u Letoniji 15,8%

- Rast plaća na godišnjoj razini u Hrvatskoj (nominalno) 4,4%
- Rast plaća na godišnjoj razini u Letoniji (nominalno) 32,5%

- Rast plaća na godišnjoj razini u Hrvatskoj (realno) 0,5%
- Rast plaća na godišnjoj razini u Letoniji (realno) 21,1%

Kao da uspoređujemo Manchester United i NK Dugobabe, zar ne? ;)



Sad, uzmemo li da u potrošačkoj košarici hrana sudjeluje s 40% (tako je u Hrvatskoj, u Letoniji je puno manje, ali neka im bude), dobijamo slijedeće:

Dio plaće koji se lani trošio na hranu u Hrvatskoj i Letoniji je iznosio 40%, a ove godine 41% u Hrvatskoj i 35% u Letoniji, odnosno Hrvati su ove godine imali 1% manje prihoda za potrošiti na nešto drugo osim hrane (a i to drugo je također poskupjelo), a Letonci 5% više. Uočava li se razlika između trulog i uspješnog gospodarstva? Ima li razlike živite li gore nego lani, kao što je to u Hrvatskoj, ili "samo" 20% bolje nego lani, kao što je to u Letoniji? A sve ovo je bilo prije izbora u Hrvatskoj, od onda se situacija znatno pogoršala, a pravi problemi tek slijede.

Zaključno, rast cijena hrane može dovesti u krizu samo države koje su već u dubokoj krizi, a u krizi su zbog nesposobne i lažljive i vlade.
hdz-ekonomija @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare



Kako ne bi ispalo da sutra govore da nisu jučer govorili što su govorili, evo malog pregleda. Nebuloze koje je ispucao ministar Šuker zadnjeg dana 2007. godine, kada je već svima bilo jasno da smo u već debelo truloj banani, nevjerojatne su. Izbori su bili davno završili. Koliko se Šuker tim izjavama izblamirao pred svijetom koji nas i tako i tako gleda kao ovcu za šišanje, a koliko je naštetio ulagačima (posebno malim) koji su veselo pohitali kupovati dionice hrvatskog gospodarstva u umiranju, ili građanima koji su ohrabreni najavom Amazone meda i mlijeka digli kredite za kupnju stanova i vozila, a da bi im se već sada povećale kamate, možemo samo sumnjati.

Zanima me, jesu li ovakve izjave kažnjive po nekom zakonu?

Najbolja je ova izjava: "Normalna je stvar da središnja banka i hrvatska Vlada koordiniranom akcijom pokušaju umanjiti utjecaje na rast inflacije, pogotovo vanjski utjecaj vezan za rasta cijene sirove nafte..."

Čekaj sad, otkud sirova nafta u inflaciji? Zar nije kriv Rohatinski, Bandić, inflacija u Laponiji, trgovačke marže, onaj ćelavi iz Zvjezdanih staza...? Šuker je rekao da će hrvatska Vlada skupa s HNB-om sudjelovati u amortiziranju cijena sirove nafte. Pa radi li se što po tom pitanju, ministre? Kad ćete revidirati svoje "prognoze" za 2008.?

Osim poziva na smanjenje marži, imate li još koju mjeru za stabilizaciju?
hdz-ekonomija @ 11:47 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 23, 2008

Izgleda da je pukao. Nakon što je za poskupljenja optužio sve redom, od gradova, općina, Bandića, svjetskog gospodarstva, inflacije u Bugarskoj i Estoniji, Rohatinskog, premijer je danas prihvatio bljuvotinu svog koalicijskog partnera HSLS-a, doduše malo modificiranu. Za razliku od liberalnog dvojca Dumb&Dumber koji su napali Agrokor, premijer je napao trgovce u cjelini, ali i proizvođače.

Poseban doprinos predstavlja zaključak povjerenstva koji je toliko iznenadio vrlog nam premijera. Nakon nekoliko dana vijećanja, to stručno tijelo je otkrilo ono što je svakom prosječno glupom Hrvatu poznato nakon par klikova mišem po stranicama zavoda za statistiku.

"Prva analiza porasta cijena pokazala je svojevrsno iznenađenje; da su na stopu inflacije od 5,8 posto cijene prehrambenih proizvoda utjecale s čak 3,3 posto, rekao je Sanader."

Ahahaha. Pa koliko članovi tog povjerenstva trebaju biti stručni za ovakav zaključak? Koliko treba biti inteligentan i nakon samo par dana proučavanja zaključiti da poskupljenje hrane od 11% u državi gdje se gotovo 40% obiteljskih troškova odnosi na hranu čini glavninu, točnije 3,3% od ukupno 5,8% inflacije? Zar su možda mislili da inflaciju čini poskupljenje češljeva za nosoroge ili vazelina za hadezeovce? A što je s neopravdano skupim benzinom, kako to da njega nisu spomenuli?

Zanima me jedno. Jesu li članovi tog povjerenstva za ovaj vrijedan uradak dobili plaću? Ako jesu, nema problema. Ovako nešto je potrebno odmah raspustiti, kao i sva ostala sadašnja i buduća povjerenstva, i donijeti ustavni zakon o zabrani osnivanja idiotskih povjerenstava, na sreću i radost hrvatskog gospodarstva.

Trebalo je par dana da Sanader i njegova svita odustanu od laganja, muljanja i optuživanja općina, gradova, Rohatinskog, Bandića i cijelog svijeta. Dapače, premijer je ponudio i rješenje, valjda osmo u zadnjih par dana, ali ne manje inteligentno: "...tražiti da dio svoje zarade vrate tako da smanje i profit i cijenu i trgovačku maržu."

Ahahaha po drugi put. Ne treba pitati, ali ipak....je li povjerenstvo ANALIZIRALO kolike su marže i koliki je profit proizvođača i trgovaca? Eto, bilo bi lijepo da nam povjerenstvo skupa s premijerom u najskorije vrijeme da točne podatke: koliko su povećane marže, koliko im je povećanje profita i koliko su nove cijene uistinu neopravdane, ako se zna su osnovne sirovine poskupjele između 20 i 60%, i to kroz cijelu godinu? Nakon što se za par dana ustanovi da je neistina da su poskupljenja neopravdana, a hoće, jer je povećanje cijena hrane realnost u državi koja nema nikakvu strategiju o ničemu, osim o varanju i laganju, tko će onda biti kriv? Moguće i ja. :)

Ima li nade da konačno dočekamo Sanadera da kaže istinu, po uzoru na svog mađarskog kolegu, koji je za njega ipak gospodin: "Nemamo mnogo izbora. A nemamo ga zato što smo zasrali. Ne malo, nego puno. Nijedna europska zemlja nije napravila toliko gluposti kao mi. U zadnje četiri godine Vlada je samo lagala i nije donijela nijednu značajniju mjeru..."

Nema. Ali će biti prosvjeda, jer to je za sada jedino rješenje.
hdz-ekonomija @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 22, 2008



Državni zavod za statistiku objavio je danas podatak o rastu industrijske proizvodnje u prosincu 2007. Ukupna industrijska proizvodnja u prosincu 2007. veća je za 1,4% u usporedbi s prosincem 2006. Dovoljno je samo pogledati podatke o rastu industrijske proizvodnje tijekom 2007. da se vidi kako je od sredine godine došlo do dramatičnog usporavanja rasta industrijske proizvodnje. Stope rasta s početka godine koje su omogućile gospodarski rast od 7% u prvom tromjesečju i 6,6% u drugom tromjesečju su davno iza nas. U biti, plesale su samo jedno ljeto (ono predizborno). Naravno, takve stope rasta su kod dužnosnika vodeće hrvatske stranke dočekane kao kiša u pustinji, iako se radi o normalnim, čak i niskim, stopama rasta u odnosu na tranzicijsku Europu. Ista stvar vrijedi i za "visoke" stope industrijskog rasta s početka godine.

No, svakoj laži dođe kraj, pa tako i laži o nekakvom gospodarskom rastu u Hrvatskoj. Stopa rasta industrijske proizvodnje je na kraju godine došla gotovo do nule, a svekolika loša zbivanja u ostalim granama gospodarstva ne ukazuju na bilo kakav oporavak industrije.
hdz-ekonomija @ 23:11 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare

Baš kad se pomislilo da se utišao, premijer se ponovno oglasio nebulozama kako bi sklonio odgovornost sa svoje propale politike. Sad je za inflaciju optužio, ni manje ni više, HNB i guvernera Rohatinskog koji mu cijelo vrijeme drže stranu i spašavaju glavu.

Kad je Rohatinski najavljivao inflaciju od 5% i početak krize, Šuker se blaženo osmjehivao i trabunjao o inflaciji o 3%. Kad se objavio podatak o inflaciji od 5,8%, Sanader je izjavio da je gore u Estoniji i Sloveniji. Kad se ustanovilo da je lagao i izlanuo krive podatke, onda je u igru ubacio i Letoniju i Bugarsku, pri tome zaboravljajući dodati da je u tim zemljama visoka inflacija normalna pojava, a njen uzrok je dugogodišnji brzi gospodarski rast (i uvođenje eura u Sloveniji), te da inflaciju redovito prati i rast plaća. Nakon toga je okrivio nekakvo stanje na svjetskom tržištu. Kad se ustanovilo da je hrana u EU poskupjela za svega 4,8%, dva i pol puta manje nego u Hrvatskoj, napadnut je Bandić i povišenje komunalnih usluga. Kad se otkrilo da je to laž, da su komunalne usluge poskupjele svega 5,5% (dakle, manje od ukupne inflacije), a voda za 6,2% (koliko voda uopće sudjeluje u ukupnim troškovima?), dok je hrana kao glavni generator inflacije poskupjela za 11,4%, a tekuća goriva za 18,6%, napadnut je, preko koalicijskih partnera, Agrokor. Kad se ustanovilo da je glavni problem u proizvođačima hrane (i tvrtkama i obiteljskim gospodarstvima) koji su drastično podigli cijene prehrambenih sirovina (ne zaboravimo da ih država subvencionira), nije se imalo kamo, pa je napadnut Rohatinski.

Nevjerojatan koloplet laži, podvala, bahatosti, nedostatska programa, logike i vizije. A danas je premijer nadmašio samog sebe i ponovio optužbe protiv svih, no ponudio je i „rješenja“. U slobodnom prijevodu:

1. HNB je odgovoran za inflaciju i treba osigurati stabilnost cijena
2. Trgovci su krivi za inflaciju i trebaju smanjiti marže

Bilo bi dobro da nam je premijer dao točne podatke o HNB-u i na koji način je to trebao napraviti, i točne podatke o trgovačkim maržama, no vjerojatno bi to završilo kao i s inflacijom u kod estonskih Bugara i letonskih Slovenaca. Ovim biserima treba dodati i druge bisere, poput onog da smo za sve krivi mi građani i da bi trebali početi štedjeti, a koji dolaze iz redova Sanaderovih koalicijskih partnera (o tome uskoro, hehe). Genijalno. Možda bi bilo najbolje da svi odustanemo od bilo kakve zarade i preselimo u pećine, kako bi se popravilo gospodarstvo s unutarnjim sagorijevanjem u državi tako sposobnog premijera. Zato priznajmo sami sebi da smo svi mi krivi, samo on ne. Njegove su samo zasluge.

PS Nafta je već danima ispod 90$ za barel, Vlada više nije tehnička, Šuker je predsjednik NO INE, država je najveći vlasnik INE. Mogućnosti za intervenciju IMA.
hdz-ekonomija @ 19:56 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 21, 2008

U poplavi katastrofičnih vijesti za hrvatsko gospodarstvo kao majušni otok sreće za čiju se jedinu palmu hvataju hadezeovci i njihovi agitpropovci iz srodnih stranaka, ponekad se promalja vijest o smanjivanju vanjskog duga. I tu dolazi do već poslovičnog spina i izvrtanja činjenica korištenjem krivih termina i fraza poput usporenja ubrzanja rasta duga u odnosu na neki neodređeni period iz prošlosti. No, samo površni pogled na objavljene brojke ukazuje na klasično petljanje, muljanje i zataškavanje pravog stanja stvari. Evo nekoliko činjenica.

Na kraju 2003. godine vanjski dug je iznosio 19,9 milijardi eura, a u listopadu 2007. isti je iznosio 31,4 milijardu eura. Podaci za listopad 2007 su posljednji objavljeni podaci, tako da vanjski dug koji je polučila prethodna vlada premijera Sanadera još nije poznat. Do listopada 2007. godine isti iznosi oko 11,5 milijardi eura, što je apsolutni rekord u hrvatskoj povijesti. U četiri godine negdje uludo utući 11,5 milijardi eura ne može baš svatko. Primjerice radi, vlada premijera Račana je polučila 9,7 milijardi eura vanjskog duga.

Što se tiče rasta vanjskog duga, on je u mandatu premijera Sanadera stabilan da stabilniji ne može biti. U prvoj godini mandata je isti iznosio 3 milijarde eura, u drugoj 2,8 milijardi eura, u trećoj čak 3,5 milijardi eura. U četvrtoj, koja još nije završila, u prvih deset mjeseci isti iznosi 2,2 milijarde eura. Uočava li se nekakav trend smanjenja? Možda jedino za posljednju godinu, koja, ponavljam, nije završila.

U isto vrijeme u kojem je vanjski dug povećan za oko 57%, BDP se povećao za svega dvadesetak posto. Činjenica jest da je najveći porast vanjskog duga zabilježen u 2003. godini i isti je iznosio oko 4,7 milijardi eura, u periodu 2000.-2003. dug je rastao puno sporije, sveukupno za manje od 5 milijardi eura u 3 godine. To što se dug rapidno povećao u posljednjoj godini Račanova mandata u odnosu na prve tri godine, za razliku od perioda u kojem je premijer bio Sanader, a u kojem je dug rastao stabilno kroz sve 4 godine, to može poslužiti jedino sa Šukerov spining brojkama. A takvih stvari ima bezbroj.

No, zadržimo se na jednom detalju. Kao što smo naveli, do sada najveće godišnje povećanje vanjskog duga bilo je 2006. godine, i iznosilo je gotovo 3,5 milijardi eura. Shodno tome, HNB je uveo pregršt restriktivnih mjera slutivši skorašnji krah, koji je ipak evo dogodio. Na račun tih mjera, ove godine je dug povećan za oko 2,2 milijarde eura u prvih 10 mjeseci. Ali....

Mediji su prošle godine objavili da ukupni vanjski dug na kraju 2006. godine iznosi 29 milijardi eura. Kad bi to bio točan podatak, onda bi povećanje duga u 2006. godini iznosilo 3,25 milijardi eura, a ne 3,5 milijardi. Sukladno tome, i povećanje duga u prvih 10 mjeseci 2007. godine bi bilo veće i iznosilo bi 2,4 milijarde eura, a ne 2,2 milijarde. Naravno, kad bi to bio točan podatak, onda bi se poprilično promijenila činjenica o usporavanju vanjskog duga u 2007. godini. Isti bi u apsolutnom iznosu bio jednak onom generiranom 2004. godine. Da tome ne bude tako, nego da se zadrži privid smanjenja duga, pobrinulo se naknadno otkriće o jačem zaduživanju u 2006. godini i slabijem u 2007. godini, što je prouzročilo inače beskorisnu pojavu "usporavanja ubrzanja". I na stranicama HNB-a vidljiv je naknadno "ispravljen" podatak.

No, ni tu priči nije kraj, jer nas još čekaju podaci za posljednja 2 mjeseca 2007. godine. Kakvi će oni biti, možemo naslutiti iz slijedećih zanimljivih poveznica.

U studenom 2007. Bankamagazine je na temelju podataka HNB-a objavio da je krajem listopada 2007. vanjski dug iznosio 30,9 milijardi eura, da bi se danas u istom mediju objavilo da isti na kraju listopada iznosi 31,4 milijardu eura!. Isti medij, isti izvor, isti listopad 2007., a razlika pola milijarde eura. U listopadu 2007. je rast duga stabiliziran, a u listopadu 2007. više nije stabiliziran. Neobično? Jok. Jedan je predizborni, a drugi postizborni podatak. No, oba podatka govore poprilično o vjerodostojnosti HNB-a. Je li HNB aktivno sudjelovao u predizbornoj kampanji?

I za kraj... članku iz 2007. koji nekoliko dana prije izbora govori o "stabilizaciji", navodi se procjena vanjskog duga za kraj 2007., od čak 32,3 milijarde eura! To bi bilo 3,1 milijardu eura na godišnjoj razini u 2007. godini, a možda i 3,3 milijarde, već koji podatak uzmemo, onaj objavljeni, ili onaj "ispravljeni". U prvom slučaju, generirani vanjski dug u 2007. bio je najveći u posljednje 4 godine u apsolutnom iznosu. I to je stabilizacija?

Da, jedino što se stabiliziralo su laži i muljanja. Vanjski dug nikad nije bio veći i nikad nije ravnomjernije rastao. Do kada?
hdz-ekonomija @ 19:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2008



Ništa novog na brdovitom zapadnom Balkanu. Stari novi premijer Sanader, umjesto da kao njegov mađarski kolega prizna da je nesposobni lažljivac i muljator, nastavio je izvrtati činjenice i navlačiti gospodarske brojeve na svoj raspadnuti mlin. Prema Jutarnjem listu izjavio je da je Hrvatska žrtva svega što se događa na svjetskom tržištu, te je inflaciju od 5,8% u Hrvatskoj usporedio s inflacijom u Estoniji koja iznosi 12% (na Index portalu je objavljeno 11%), i u Sloveniji koja iznosi 7%.

Ponovno laganje i petljanje. Prije svega, inflacija u Europskoj uniji na razini prosinca 2007. iznosi 3,2%, dakle gotovo dvostruko manje nego u Hrvatskoj. Činjenica jest da je inflacija djelomično pogodila Europu, ali za tako nešto treba objasniti uzroke. Vezano uz Sloveniju, Sanader je lagao kao i obično. Prema podacima Eurostata od 16.siječnja, inflacija na razini prosinca 2007. u Sloveniji je manja nego u Hrvatskoj i iznosi 5,7%. Ista se u prvom redu pripisuje uvođenju eura u 2007. godini, prilikom čega dolazi do automatskog povećanja cijena koje koriste trgovci kako bi iskoristili zbunjenost i nesnalaženje građana s novom valutom, kao što se to dogodilo u svakoj zemlji koja je uvela euro. Također, dio inflacije u Sloveniji se može pripisati ubrzanom rastu standarda slovenskih građana koji su danas, uslijed naglog rasta standarda, spremni platiti više za proizvode nego ranije.

Zanimljivo kako je Sanader sada našao razlog za usporedbu sa Slovenijom, koju redovito zaobilazi kad se govori o gospodarskim temama. Slovenija je daleko razvijenija od Hrvatske, no usprskos tome uspjela je u posljednje 4 godine povećati svoj BDP za gotovo 21%, više od Hrvatske, te s 82.5% europskog BDP doći na 91,5% (povećanje od 9%), za razliku od Hrvatske koja je s 47,6% došla na 51,5% (povećanje od svega 4%). Navedeno je nevjerojatan podatak, da se bogatija Slovenija brže razvija od siromašnije Hrvatske i da se na takav način produbljuje jaz, koji bi se prema svakoj logici trebao smanjivati. Slovenija se danas po razvijenosti nalazi u grupi zemalja kao što su Italija, Grčka, Cipar i Španjolska (BDP 90-110% europskog), za razliku od Hrvatske koja se više i nije u stanju mjeriti ni s istočnom Europom, nego samo za zapadnim i istočnim Balkanom.

Usporedba sa Estonijom je još gluplja. Estonija godinama postiže fantastične gospodarske rezultate i već godinama se nalazi u samom vrhu Europe po brzini gospodarskog razvoja. U 4 godine je povećala svoj BDP za 43%, više nego dvostruko u odnosu na Hrvatsku, te se tako popela s 54% BDP-a Europske unije na gotovo 72%, što je pomak od 18% (podsjetimo, Hrvatska je napravila pomak od 4%.) Ne treba ni govoriti da Estonija redovito ima relativno visoku inflaciju, što je također posljedica rastućeg standarda građana. Rastući standard građana, to je ono što se događa nekom drugom.

Nakon Slovenije, Estonija je druga istočnoeuropska tranzicijska zemlja koja će u razvijenosti prestići Portugal kao zapadnu zemlju. Zanimljivo je napomenuti da su Hrvatska i Estonija bile jednako razvijene 1999. godine, da bi danas Estonija bila bogatija od Hrvatske za trećinu.

Slovenija i Estonija, zaista prave zemlje za usporedbu, no znamo o kakvom se čovjeku radi. Netko pristojniji bi spomenuo i nama bliže Slovačku s inflacijom od 2,5%, i Poljsku s 4,2%.

I da...lagao je i za inflaciju u Estoniji. Ona je 9,7%.

PS Svi podaci su iz Eurostata, s tim da su korištene procjene za 2007. Uglavnom na temelju posljednjih izvješća nacionalnih banaka s kraja 2007.
hdz-ekonomija @ 12:37 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 17, 2008

"PREMIJER Ivo Sanader na prvoj je sjednici svoje nove Vlade, komentirajući poskupljenja, danas rekao kako je kod nas situacija čak i bolja nego u drugim zemljama, navodeći primjer Estonije u kojoj je inflacija 11, dok je u Sloveniji 7 posto."

KLIK NA INDEX PORTAL

Evo što kaže Eurostat na dan 16.01.2008.
Inflacija na godišnjoj razini u prosincu 2007.:

Eurozona - 3,1%
Europska unija -3,2%
Slovenija - 5,7%
Estonija - 9,7%

Moežemo spomenuti i Slovačku, s inflacijom od 2,5%?
Sutra malo opširnije o Hrvatskoj, Sloveniji i Estoniji. ;)
hdz-ekonomija @ 23:36 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, siječanj 16, 2008

Prije dva tjedna ministar Šuker je izjavio da je Vlada nemoćna u pogledu poskupljenja goriva jer je vlada tehnička. Pri tome se, kako su prenijeli mediji, pozvao na "na zakon o preuzimanju vlasti". Na stranu što takav zakon uopće ne postoji, ako ga je Hina točno prenijela, pa ne treba ministar poznavati zakone po kojima se ravna. Sreća da je Šuker lukavac, pa je i ostavio mogućnost da to nije točno, izjaviši doslovno da "...Vlada trenutno, ako se ne vara, ne može donositi takve odluke jer je sada to tehnička Vlada."

Bitno je da je pokazao namjeru. Na stranu i to što je država vlasnik najvećeg udjela u INA-i, što se ne mijenja činjenicom da je vlada "tehnička", na stranu i to da je Šuker i dalje bio predsjednik Nadzornog odbora INA-e i korisnik privilegija tog položaja, bez obzira što je tada bio svojoj tehničkoj fazi.

Danas Vlada više nije tehnička, shodno tome ni Šuker nije više samo tehnička osoba. Pa bez obzira što su već iz Vlade najavili da ih više ne dira obećanje o 8 kuna za Eurosuper95, ostaje činjenica da je država najveći dioničar INA-e. Dakle, država, a ne Šuker i Sanader.

Isto tako je činjenica je da je danas sirova nafta JEFTINIJA NEGO U IZBORNOJ KAMPANJI, I JEFTINIJA NEGO NA DAN IZBORA.
hdz-ekonomija @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 15, 2008



Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku situacija se pokazala puno gorom nego što su i najcrnji pesimisti očekivali. Dok je ministar Šuker trubio o inflaciji od 2,7 do 3% u 2007., a bankarski stručnjaci upozoravali da ista može dostići i iznos od 5%, podatak o rastu potrošačkih cijena za prosinac zabezeknuo je baš sve. Kruh je u 2007. poskupio za 10%, mlijeko, sir i jaja za više od 17%, ulje za više od 31%, voće i povrće za više od 20%!

Istovremeno posljedni podatak o rastu plaća u 2007. govori o gotovo simboličnom realnom rastu od 1,9%.

Nezapamćeno visoka inflacija na godišnjoj razini utječe na sve gospodarske tokove vrlo nepovoljno. Radi se o klasičnom inflatornom udaru, koji je započeo još ljetos. Ovakva visoka inflacija koja je probila sve kriterije i sva očekivanja, a posebno prikazani trend koji ukazuje na inflaciju sličnu onoj jugoslavenskoj iz osamdesetih godina, jasan je pokazatelj duboke krize, i ničeg drugog. Velik broj građana već danas živi znatno lošije nego prošle godine, a za par mjeseci će tako živjeti i velika većina građana. Stoga možemo očekivati samo jedno: pojačanu medijsku i državnu represiju nad medijima i sindikatima, jer sve vodi prema masovnim socijalnim nemirima, a nikakvo drugo rješenje uz ovakvo vođenje države nije moguće.
hdz-ekonomija @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 14, 2008



Kako nam ne bi objašnjavali da debelo zaostajemo za istočnom Europom (koja je za nas danas Monaco) zbog rata i činjenice da nismo u Europskoj uniji, pokušajmo se malo usporediti i s zemljama "naše regije", članicama CEFTA-e. Dakle, među 6 zapadnobalkanskih država, među kojima smo praktično zacementirani genijalnim upravljanjem i vođenjem od strane doktora Sanadera, nalazimo se na fantastičnom predzadnjem mjestu, vezano uz rast BDP-a u 2006. godini.

Činjenica da napredujemo sporije od Srbije, države koja je dijelom pod vojnom okupacijom i s teškim političkim problemom mogućnosti gubljenja dijela teritorija, od Crne Gore koja još nije ni formirala svoje državne institucije kako spada, od Bosne i Hercegovine koja je u biti vojni i politički protektorat, od Albanije koja graniči s Kosovom, najvećim kriznim žarištem u Europi trenutno, je sama po sebi dovoljna kako bi se zaključilo vode li Hrvatsku sposobni ljudi ili TOTALNI IDIOTI.

U konačnici, činjenica da , vezano za realni rast BDP, na prostoru bivše istočne Europe od Estonije do Makedonije napredujemo toliko sporo da su iza nas jedino Mađarska, zemlja čiji je premijer priznati lažljivac i varalica, i Makedonija, zemlja poznata po cestovnim barikadama je nužan i dovoljan pokazatelj da nešto ne valja. Odnosno da ne valja baš ništa.

No, ima još nade. Prema nekim naznakama, u 2007. će nas prestići i Makedonija!
hdz-ekonomija @ 23:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 13, 2008



Prema podacima Eurostata, od svih tranzicijskih zemalja, ako ne računamo politički problematični "zapadni Balkan", Hrvatska ima jednu od najsporijih stopi rasta bruto društvenog proizvoda. Podaci za 2006. godinu, dakle godinu u kojoj se nije moguće izvlačiti na nekakva poskupljenja nafte i svjetsku energetsku krizu, a čime nas zasipaju u posljednje vrijeme, govore da je Hrvatska, nakon Mađarske, napredovala puževom brzinom u odnosu na ostatak istočne Europe. Primjerice, napredovala je više nego dvostruko sporije od Estonije, Latvije ili Slovačke, i značajno sporije od ostalih zemalja. Od Hrvatske je sporije napredovala jedino Mađarska, ali ona ima nekakav alibi: mađarski premijer je, za razliku od svog hrvatskog kolege, priznao da je lažljivac i nesposobnjaković koji ništa drugo ne radi nego laže i skriva pravu istinu od javnosti.

Što ti podaci znače?

Znače slijedeće: Hrvatska je i inače siromašnija država od većine navedenih država istočne Europe. Od nas su siromašniji jedino Bugarska i Rumunjska. Činjenica da i unatoč tome napredujemo sporije od ostalih, znači da se svake godine jaz između nas i njih produbljava, odnosno da ćemo u slijedećih nekoliko godina biti jednako siromašni u odnosu na Češku, Poljsku ili Letoniju kao što smo danas siromašni u odnosu na Njemačku ili Irsku.

Umjesto da se razina našeg gospodarstva približava zapadnoj Europi, ono se udaljava i od istočne Europe. U slijedećih nekoliko godina će nas prestići i Rumunjska i Bugarska, pa ćemo se moći mjeriti samo sa zemljama ex-Jugoslavije. Pa čak i to je poprilično optimistična prognoza obzirom na gospodarske mozgove koji vode hrvatsku gospodarsku politiku.
hdz-ekonomija @ 23:45 |Komentiraj | Komentari: 0



Nevjerojatno, ali istinito. U tranzicijskoj državi Hrvatskoj koja je godišnje zadužuje za više 3 milijarde eura, vlada je uspjela realizirati situaciju da se iz dana u dan živi sve gore. Naravno, statistički se to nije moglo vidjeti do izbora, no postizborna Hrvatska jednostavno više nije u stanju zataškavati stvarne rezultate vlade HDZ-a u posljednje 4 godine.

Već prvi objavljeni podaci za studeni 2007. otkrivaju pravo stanje stvari. U studenom 2007., u odnosu na isti mjesec prošle godine, kruh je skuplji za 9%, mlijeko, sir i jaja za 7,6%, ulja i masti za čak 26,3%, voće za 17%, povrće za 16%, najamnina za stan za gotovo 10%, voda za 6%, gorivo za 10,5%...odnosno, najviše je posupilo ono što se najviše troši. Prosječno hrvatsko kućanstvo upravo za ove skupine proizvoda troši najveći dio svojih primanja. No, sve zajedno, u studenome 2007. sve je za 4,6% skuplje nego u studenome 2006., odnosno tolika je trenutna hrvatska inflacija na godišnjoj razini. Do kraja godine, ista će u optimističnoj varijanti dostići 5%.

A što je s plaćama?

Od početka godine, plaće su koliko toliko uspjevale držati trend rasta u odnosu na troškove života. Iako se u 2007. BDP raste po stopi 5-7%, plaće rastu znatno sporije. Početkom 2007. bile su na godišnjoj razini realno veće za oko 4,5% u odnosu na isto razdoblje lani, dok su u listopadu 2007. bile veće za svega 2,8% u odnosu na 2006. Rujan 2007. bio je najporazniji, u njemu je realni rast plaća iznosio svega 0,5%. Sve to dogodilo se PRIJE POSKUPLJENJA GORIVA, tako da argument o inflaciji kao posljedici porasta cijena goriva ne vrijedi. Štoviše, već u listopadu 2007. inflacija je iznosila 4,3%. Stoga, pojava gospodarske i socijalne krize koja je očito započela krajem 2007. ima puno dublji uzrok.

Možemo samo strahovati kakvi nas podaci očekuju nakon što se u izračun uvedu sva ova stravična posupljenja u postizbornom periodu. A budući da se i nezaposlenost počela značajno povećavati, teško je očekivati da su plaće počele rasti.

Usprkos tome, idemo dalje. Nije toliko važno kamo.

Vaš gđa Ivan Šljuker
Ministar rada, reda, financijske discipline i asocijalne skrbi, u miru
hdz-ekonomija @ 23:30 |Komentiraj | Komentari: 0

Nenadana i očito politička poruka koju je javnosti ovih dana uputila ravnateljica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ankica Paun Jarallah, baš tijekom završnice pregovora HDZ-a s potencijalnim partnerima, HSS-om, HSLS-om, SDSS-om i ostalima, znakovita je po mnogo čemu. Vrlo hrabra izjava gospođe Jarallah, koja je sebe očito ocijenila dovoljno kompetentnom za predviđanje budućih trendova u hrvatskom gospodarstvu, prenesena je u svim "vodećim" medijima. Iako se radi o izjavi običnog birokrata i činovnika, njezine riječi o realnim jamstvima premijera Sanadera o padu nezaposlenosti dočekane su kao proročanstvo koje je ugrađeno u smjernice nove vlade 7+7+7.

Sanader i realna jamstva??? Uostalom, Sanader i jamstva???

Gospođa Ankica Paun Jarallah došla je na čelo HZZ-a u travnju ove godine, nekako otprilike s drugim trendovskim početkom naglog pada nezaposlenosti u Hrvatskoj. Na to mjesto došla je s mjesta ravnateljice HZZ-a iz Županije Vukovarsko-srijemske, županije poznate po ogromnom broju nezaposlenih i po vrlo lošoj socijalnoj slici. Dokazala se, nema što. Prije nje ravnateljica je bila Zrinka Blažević koju je HDZ smijenio prije isteka mandata, “jer se Vlada namjeravala posvetiti jednoj potpuno drukčijoj dinamici provedbe vladinih mjera u iznimno važnom sustavu zapošljavanja". Koje su mjere u pitanju, mislim da ćemo ih saznati u skoroj budućnosti…Inače, gđa Blažević je smijenjena usprkos činjenici da je u posljednjih godinu dana njenog mandata nezaposlenost (službeno) smanjena za 24 000. Loše je radila?

No, vratimo se na nezaposlenost. HDZ je 2003. preuzeo vlast i oko 318 tisuća nezaposlenih. Već u ožujku 2004. smjenjuje dotadašnju ravnateljicu Sanju Crnković-Pozajić, no u cijeloj 2004. ne uspijeva smanjiti nezaposlenost, koja na kraju 2004. iznosi oko 317 tisuća. Na kraju 2005. ista iznosi oko 307 tisuća, a na kraju 2006. oko 293 tisuće. U tri godine, nezaposlenost je smanjena za svega 23 tisuće, promatrano na godišnjoj razini do studenog 2006.



Naglo smanjenje nezaposlenosti započelo je upravo u studenom 2006. Iako u tom periodu vlada nije donijela nikakve posebne mjere, niti se tada dogodilo išta dramatično u gospodarskom okruženju Hrvatske, u tom mjesecu nezaposlenost je povećana za svega 2,4 tisuće, iako je dotadašnji trend iz prošlih godina pokazivao da je u studenom nezaposlenost u odnosu na listopad veća za oko 5 tisuća. Promjena trenda vidljiva je na slici. Trend naglog smanjenja nezaposlenosti nastavio se ubrzamno smanjivati do kraja 2006. i u prvom tromjesečju 2007. Zbivanja su bila gotovo čudesna, sve je izgledalo kao dodir prsta providnosti Velikog Sanadusa, staroaustrijskog Boga zapošljavanja.

Situacija je postala još bolja nakon dolaska gospođe Paun Jarallah na čelo HZZ. Dok je nezaposlenost u veljači 2007. bila za 15 tisuća manja nego u veljači 2006., već u ožujku, mjesecu za čije je podatke odgovorna Paun Jarallah, ista je bila za 20 tisuća manja nego u ožujku 2006. Gospodarsko čudo nastavilo se sve do izbora, tako da je u listopadu 2007. nezaposlenost iznosila 250 tisuća, 39,8 tisuća manje nego u istom mjesecu 2006., a čak 72 tisuće manje nego u istom mjesecu 2003.!

Snimljeni su predizborni spotovi s fantastičnim brojkama, mahalo se pokazateljima na sve strane i rezultati su svima poznati. Istovremeno, masovno (statističko) zapošljavanje u izbornoj godini nije donijelo značajne gospodarske pomake. Iako svaki novozaposleni automatski prestaje biti teret državi i postaje društveno korisni pojedinac koji privređuje samom sebi, svojoj obitelji i državi u cjelini, 2007. nije bila gospodarski značajna po ničemu posebnom, osim po nastavku zaduživanja, slomu tržišta nekretnina, povećanoj inflaciji i padu standarda građana.

Pozitivni trend je, očekivano, nestao već u prvom postizbornom mjesecu. U odnosu na listopad 2007. u kojem je bilo fantastičnih 39,8 tisuća nezaposlenih manje nego prije godinu dana, u studenom 2007. je isti odnos smanjen na 39,1 tisuća. Već u prosincu, odnos je smanjen a 38,6 tisuća, što znači da se u zadnja dva mjeseca nestao trend smanjenja nezaposlenosti, koji je misteriozno započeo u studenom 2006, nakon što je nezaposlenost stravično rasla u mjesecima prije (vidi sliku 2).

Je li sve bio samo jeftin trik, odnosno podvala? Teško je reći, no sasvim je sigurno da će se nezaposlenost povećavati u slijedeće tri godine, da bi nas novo čudo ponovno pogodilo u slijedećoj izbornoj godini.

Vaš Ivan Šljuker Ministar rada, reda, financijske discipline i asocijalne skrbi, u miru

PS Isprika na spamanju, ali netko mi je izbrisao ovaj upis s bloga. ;)
hdz-ekonomija @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.