Idemo dalje!?
HDZ-ekonomija
Zna se tko ZNA...
  • "Slijedom objavljivanja takvih destruktivnih napisa pojavila se nužnost interveniranja Agencije na način da se periodički tj. po potrebi i u skladu s objavljenom temom na blogu kako ne bi bilo "prenapadno" intervenira s "ubacivanjem" na blog tj. komentiranjem u cilju amortizacije nastale štete ili pak u cilju odvraćanja s teme..."

    SOA (analiza upisa na blogu Ž.Peratovića)
Blogeri, važno
  • VAŽNO
Izdvojeno
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
151320
Banneri
  • pollitika
Blog
subota, svibanj 16, 2009




Ovih dana objavljeni su i posljednji podaci o kretanju stope inflacije u Hrvatskoj i u Europi. No, prije toga, mali uvod.

U već opjevanom članku u kojem si je očito bunikom obliveni Sanader pripisao toliko zasluga da bi bez njega Zemlja vjerojatno već prije nekoliko mjeseci završila u obližnjoj crnoj rupi, premijer je samo ovlaš spomenuo i inflaciju. Izjavio je slijedeće: "Nužno je vratiti se u ljeto 2008., kada je inflacija bila na razini oko osam posto, a cijeli je niz gradova i lokalnih uprava podignuo cijene komunalnih usluga. Nisam za nikakvo spavanje na lovorikama, jer je zadaća Vlade da se odgovorno ponaša, napose u ovim kriznim vremenima."

Iz njegove izjave dade se zaključiti da je problem inflacije prošlost i da je on za navedeno zaslužan, dok su problem inflacije, naravno, uzrokovali neki gradovi i općine. Kako tipično za Sanadera koji nikad za ništa loše nije kriv, ali je uvijek zaslužan za sve dobro.

U svezi toga što je on učinio u cilju suzbijanja inflacije se ovaj put nije konkretno izjasnio, budući da je po tom već nekoliko puta ispao notorni idiot, što možemo vidjeti ovdje, ovdje, ovdje, a naročito ovdje.

Iako mi u prvi tren nije bilo jasno zašto je premijer išao uopće pričati o tome kako su spriječili rast nezaposlenosti kad je upravo u prošlom mjesecu rast nezaposlenosti bio rekordan, te zašto je išao spominjati inflaciju kad se konačno dokazalo, a to ćete vidjeti u nastavku, da je upravo njegova Vlada odgovorna za najveći dio inflacije u Hrvatskoj u prošloj i ovoj godini, sada mi postaje jasnije. Bila je to brižljiva kontrola štete koja će nastati nakon što guverner Rohatinski u Opatiji održi govor nakon kojeg je i zadnjem optimistu postalo jasno u kakvim smo sranjima. I u kakvim ćemo tek biti sranjima.

Između svega ostalog, Rohatinski je jasno i glasno spomenuo da problem inflacije i dalje postoji u Hrvatskoj (za razliku od najvećeg broja europskih zemalja, gdje zaista više ne postoji) i da će nas gadno opterećivati u ovoj godini: Evo njegove izjave: "Iako je u drugom dijelu 2008. godine nastupilo agregatno smanjenje potrošačkih cijena za oko 1% u odnosu na njihovu razinu iz mjeseca srpnja, tekući rast tih cijena u prvom tromjesečju ove godine od 2.1% indikator je mogućeg nastavka negativnog djelovanja inflacije na raspoložive dohotke i realnu potražnju na domaćem tržištu."

Iz priloženog grafikona jasno se vidi da je problem inflacije u EU prošlost. Inflacija je na razini cijele EU pala na svega 1,2 posto, a na razini Eurozone na svega 0,6 posto već u ožujku, a tendencija stagnacije se nastavlila i u travnju. Čak i u onim zemljama u kojima je inflacija prošle godine dosezala dvoznamenkastu vrijednost, pa i blizu 20 posto, sada je ista svedena na prihvatljivih 5 do 6 posto. Za razliku od zemalja EU koje su provedbom gospodarskih mjera suzbijanja inflacije taj problem riješile, u Hrvatskoj je isti i dalje prisutan. Štoviše, u Hrvatskoj inflacija, nakon pada na kraju 2008., raste.

Na grafikonu su jasno vidljiva dva segmenta u kojima inflacija u Hrvatskoj nije slijedila inflaciju u Europi. Prvi segment je zabilježen sredinom 2008. godine kada je naša inflacija letila u nebo, dok je inflacija u EU zauzdana. Nakon toga uslijedila je hrvatska prilagodba kao posljedica utjecaja iz EU, pa je inflacija i u Hrvatskoj snižena na ispod tri posto u prosincu 2008. Nakon toga ponovo dolazi do rasta inflacije u Hrvatskoj za jedan postotni poen (drugi segment), dok ista u Europi od Nove godine biva prepolovljena. I za jedan i za drugi segment u kojima hrvatski inflatorni trendovi nisu slijedili europski trend odgovorna je isključivo Sanaderova vlada. U prvom slučaju sredinom 2008. godine nisu donesene nikakve mjere suzbijanja inflacije, a u slučaju iz 2009. godine glavnina problema rasta inflacije u Hrvatskoj jest dizanje cijene plina i zdravstvenih usluga početkom godine, uz potpuno odsustvo socijalne komponente antirecesijskih mjera (u biti, potpuno odsustvo antirecesijskih mjera, ali o tome drugi put).

Tako je u travnju 2009. godine na godišnjoj razini najviše poskupjelo meso (10,3 posto), duhan (21,9 posto), struja (16,1 posto), plin (15,4 posto), zagrijavanje stana (22,5 posto), medicinske usluge (37,1 posto) i bolničke usluge, s apsolutnim rekordom od 71,8 posto, za što možemo zahvaliti genijalnoj zdravstvenoj reformi Dade Milinovića. Značajno su poskupjeli i vodeni promet putnika (18,8 posto), te držanje kućnih ljubimaca (11 posto), kao i financijske usluge (14,6 posto).

Inflacija je tako u travnju na godišnjoj razini u Hrvatskoj porasla za 3,3 posto više nego u zemljama Eurozone, a najgora situacija je, gledano po grupama proizvoda i usluga, u segmentu prehrane (3,7 posto više), alkoholnih pića i duhana (12,6 posto više, što i nije tako loše), stanovanja i režija (5,8 posto više), te zdravstva (opet rekord, čak 16,9 posto više).

Kao što se vidi, najviše je poskupjelo upravo ono što najviše utječe na standard većine građana, bolje reći sirotinje, koja dominira u Sanaderovoj zemlji meda i mlijeka. Bogatiji građani ne prolaze toliko loše osim po pitanju financijskih usluga (čitaj: skupih kredita), no oni kojima većina primanja odlazi na prehranu, režije i zdravstvene usluge i kamate na kredite definitivno odlaze u bananu i žive ubrzano sve gore i gore iz dana u dan. Takav dramatični porast troškova, naročito režija i zdravstva nema nikakve veze sa stanjem u Europi i svijetu, nego je isključivi hrvatski izum, pa tako ovaj put Polančec nema što reći da je inflacija uvezena, kako se znao često vaditi prošle godine.

Inflacija je i dalje problem u Hrvatskoj, i gospodarski, ali sve više i socijalni, a biti će problem i dalje. Obzirom na činjenicu da svakim danom velika većina građana živi sve gore i reže kućne troškove, a time slabije puni proračun, a da su Sanaderovi megalomanski kapaciteti neutaživi, vrlo skoro možemo očekivati dodatna poskupljenja, i to upravo u ovim istim kategorijama.

Teško da će poskupjeti bunika, obzirom na to tko je troši.
hdz-ekonomija @ 00:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 12, 2009




U moru luđačkih izjava koje posljednjih nekoliko tjedana daje naš premijer, izjava o sprječavanju rasta nezaposlenosti je definitivno doživjela nepravednu sudbinu zapostavljenosti. U medijskim valovima studentskih blokada, najave štrajkova zaposlenih u javnim službama, situacije s Glavašem i udara na kakti neovisno pravosuđe, situacije sa EU blokadom, ustaša, partizana, posvemašnjeg gospodarskog rasula, a sve u jeku izborne promidžbe za nadolazeće lokalne izbore, Sanader uspijeva naći vremena i mogućnosti biti još luđi nego što je to inače.

Prilikom prezentacije Izvješća o izvršenju proračuna za 2008. godinu, popularno zvanog "Idemo lagati dok ne krepamo", od sve siline laži i izmišljotina o tome da je Vlada spasila kunu, o tome da je Vlada smanjila deficit na način da u isti ne uračunavaju dugovi npr. Hrvatskih autocesta i da je država prestala plaćati dospjele obveze, o tome da je Vlada spriječila propast bankarskog sustava, pri čemu je Sanader za inflaciju po tisućiti put lažno optužio lokalnu upravu, definitivno se najviše izdvaja Sanaderova ocjena da je vlada spriječila rast nezaposlenosti.

Vlada spriječila rast nezaposlenosti? Halo, Boonika Boys, znate li vi u kojoj ste državi uopće? Gdje ste spriječili rast nezaposlenosti, u Banskim dvorima? Pa nezaposlenost na godišnjoj razini kontinuirano raste već treći mjesec za redom, a upravo je u travnju 2009. godine ista rasla uvjerljivo najbrže. Čak je 18 000 ljudi bez posla više nego u istom mjesecu prošle godine, što je rast od nevjerojatnih 7,6 posto. U ožujku je ta razlika iznosila oko 11 000 ljudi (4,6 posto), a u veljači oko 2 700 ljudi (1 posto). Krivulja jednostavno ne može izgledati gore, no ukoliko se za analizu iste koristi bunika, svašta je moguće, pa i tvrditi da je vlada spriječila rast nezaposlenosti. Istovremeno Vlada nije primijenila niti jednu mjeru da navedeno zaustavi, štoviše, u bujanju nezaposlenosti direktno sudjeluje putem svojih "projekata" neradne nedjelje, zabrane pušenja i neplaćanja računa.

Onako okvirno analizirajući priloženi grafikon, vidljiv je trend smanjenja nezaposlenosti koji je bio najupečatljiviji u 2007. godini, i to od travnja. Paralelno sa naglim smanjenjem nezaposlenosti kroz cijelu 2007. godinu padala je i stopa rasta BDP, koja je u prvom tromjesečju 2007. iznosila 7 posto dok je broj nezaposlenih iznosio 291 tisuću, da bi na kraju 2007. stopa rasta BDP pala na svega 3,8 posto, dok je nezaposlenih bilo 254 tisuće. Taj paradoks pri kojem dolazi do usporavanja gospodarskog rasta s povećanjem broja zaposlenih koji rade i zarađuju, pri čemu se smanjuje broj nezaposlenih koji ne rade i ne zarađuju nije ni lako ni jednostavno objasniti, no možemo pretpostaviti da se radi o činjenici da je kroz cijelu 2007. godinu, na kraju koje su se održali i parlamentarni izbori, HDZ masovno zapošljavao svoju rodbinu, prijatelje, poslušnike i cijeli niz sličnih neproduktivnih i štetnih glupana po državnim službama, javnim službama i naročito javnim poduzećima kako bi iste uhljebio prije izbora, osigurao izbornu podršku i usput smanjio stopu nezaposlenosti s kojom je mahao uoči parlamentarnih izbora. Ukoliko se, naravno, ne radi o najobičnijem statističkom falsifikatu, obzirom na neobično čudne trendove i lomove u krivulji. Naročito je simptomatična činjenica da je apsolutni minimum broja nezaposlenih ostvaren u listopadu 2007.godine, a taj podatak je objavljen početkom studenog 2007. godine, 2-3 tjedna prije parlamentarnih izbora, kada je na godišnjoj razini bilo gotovo 40 tisuća nezaposlenih manje nego godinu dana prije (podsjetimo, danas je to 18 tisuća ljudi više). Od parlamentarnih izbora 2007. godine stopa smanjenja nezaposlenosti se kontinuirano smanjuje kroz cijelu 2008. godinu, i to rapidno, da bi početkom ove godine okrenula u pozitivno područje.

Što je najgore, danas posao sigurno ne gube već navedeni neproduktivni hadezeovski rođaci, prijatelji i tazbina, koji su smješteni na sigurno, već posao uglavnom gube radnici u industriji, građevinarstvu i trgovini, dakle produktivni dio zaposlenih. Gotovo perverzno zvuči činjenica da, dok u prerađivačkoj industriji u travnju ove godine imamo gotovo 100 posto više novoprijavljenih na burzi rada nego novozaposlenih, te gotovo 50 posto više u trgovini, taj odnos u slučaju administracije, javne uprave i obrane izgleda potpuno drukčije: u javnoj upravi, obrani, administraciji i socijalnom osiguranju imamo gotovo dvostruko više novozaposlenih, nego novoprijavljenih. Dakle, u krizi se omjer zaposlenih mijenja u smjeru ionako glomazne birokracije i administracije koja je i jedan od uzroka ovako teških posljedica krize. Pa tko je tu lud? Luđak koji nam određuje sudbinu, ili mi koji ga puštamo?

Uostalom, kao da su važni podaci. Važna je Riječ Njegova. Ako On kaže da su spriječili rast nezaposlenosti, onda su oni spriječili rast nezaposlenosti. Bio on na bunici ili bio on prirodno lud.
hdz-ekonomija @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 4, 2009




Konačno je i MMF objavio podatke o rastu BDP za 2008. godinu, prvu globalnu kriznu godinu, i podaci su veoma zanimljivi (neki su, doduše, još uvijek procjena, no to apsolutno ništa ne mijenja na stvari). Da ne duljimo: rast hrvatskog BDP je prema MMF-u u 2008. godini iznosio 2,36 posto i bio je uvjerljivo najmanji od 1999. godine. No, kriza je zahvatila cijeli svijet, pa je i u drugim zemljama zabilježen vrlo nizak rast BDP. Zadržimo se, međutim, na tranzicijskim zemljama, kakva je i Hrvatska, no nemojmo se zadržati samo na 2008. godini, nego usporedimo situaciju u posljednjih 5 godina, koliko je kod nas na vlasti naš premili Ivo Sanader sa svojim sposobnim suradnicima.

Od 28 tranzicijskih zemalja od Slovenije do Rusije, u posljednjih 5 godina Hrvatska je zabilježila drugi najmanji rast BDP. Gora od nas je, naravno, prijateljska Mađarska, a ostalih 26 zemalja su bolje. Hrvatski BDP je u posljednjih 5 godina povećan ukupno za 23 posto, dok je prosjek tranzicijskih zemalja 42 posto. Istovremeno je prosjek europskih tranzicijskih zemalja (njih 16) 33 posto, a prosjek šest zemalja tzv. "Zapadnog Balkana" 32 posto. Hrvatska je najgora zemlja u svojoj regiji "Zapadnog Balkana", druga najgora zemlja u tranzicijskoj Europi, i druga najgora zemlja po gospodarskom rastu u svim tranzicijskim zemljama. U odnosu na lani, prestigli su nas Kirgizija i Makedonija.

Svoje gospodarstvo su od svih tranzicijskih zemalja najviše ubrzali Azerbajdžan, Armenija i Turkmenistan, a što se tiče europskih zemalja, rast BDP-a veći od 40 posto u 5 godina ostvarili su Slovačka, Litva, Latvija i Crna Gora.

Što se tiče 2008. godine, situacija je još gora. Hrvatsko gospodarstvo se dodatno pogoršalo u odnosu na druge tranzicijske zemlje, pa je rast hrvatskog BDP-a iznosio svega 46 posto od prosječnog rasta BDP-a svih 28 tranzicijskih zemalja, svega 64 posto od prosječnog rasta svih europskih tranzicijskih zemalja i svega 43 posto od prosječnog gospodarskog rasta zemalja tzv. "Zapadnog Balkana", što je uvjerljivo najmanje u posljednjih 5 godina u sve tri kategorije. Naše gospodarstvo je napredovalo više nego dvostruko sporije u odnosu na prosjek svih tranzicijskih zemalja, a sve ostale zemalje tzv. "zapadnog Balkana" su ostvarile više nego dvostruko brži rast BDP-a od Hrvatske, i to je drugi put za redom u posljednjih pet godina da je Hrvatska najgora u "regiji". Gotovo nestvarno djeluju podaci o gospodarskom rastu u 2008. godini u Albaniji od 6,3 posto, u Crnoj Gori od 7,5 posto, a slična je situacija i u ostalim zemljama "regije", te šire, s izuzetkom baltičkih zemalja, te Mađarske.

Toliko o tome da je za sve kriva globalna kriza, a ne Sanader i njegova vlada.

Možda ti brojevi ne izgledaju posebno značajno, no ukoliko ih pokušamo prikazati u apsolutnim brojkama, dolazimo do zapanjujućih saznanja o tome koliko jednoj državi može štetiti činjenica da su joj na vlasti notorni idioti.

Da je rast hrvatskog BDP-a u periodu od 2004. do 2008. godine iznosio bar koliko i prosječni rast BDP-a zemalja naše "regije", hrvatsko bi gospodarstvo u tih 5 godina realno ostvarilo oko 6,1 milijardi eura više nego li je zaista ostvarilo pod vodstvom Ive Sanadera. U slučaju usporedbe sa europskim tranzicijskim zemljama situacija je još poraznija, tu smo u fiktivnom gubitku za gotovo 9 milijardi eura u 5 godina. Nezarađeno, prohujalo s lahorom, upropašteno, spaljeno, zauvijek izgubljeno. U nominalnim iznosima stvari izgledaju još katastrofičnije. Tu smo u odnosu na "zemlje regije" u gubitku od više od 17 milijardi eura, a u odnosi na europske tranzicijske zemlje na gubitku od više od 22 miliijarde eura u pet Sanaderovih godina.

Naravno, nikako se ne bi trebali tješiti da postoji Mađarska, jedina zemlja gora od naše. Jer, njihov nesposobni lažljivac Ferenc Gyurcsany je prije nekoliko tjedana odlepršao s vlasti, naš još nije.

hdz-ekonomija @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, travanj 11, 2009


U veljači 2009. u odnosu na veljaču 2008. ukupan otkup i prodaja proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva smanjeni su za 7,0%.

Promet od trgovine na malo što ga ostvaruju svi poslovni subjekti koje se bave tom djelatnošću bez obzira na svoju pretežnu djelatnost u veljači 2009. u odnosu na na veljaču 2008. nominalno je bio manji za 16,6%, a realno za 19,1%.

U Republici Hrvatskoj u veljači 2009. u komercijalnim smještajnim objektima broj dolazaka turista manji je za 8%, a broj noćenja turista manji je za 11% u odnosu na veljaču 2008.

Ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u veljači 2009. manji je za 8,0% u usporedbi s veljačom 2008.

Mjesečna industrijska proizvodnja u Republici Hrvatskoj u veljači 2009. u usporedbi s industrijskom proizvodnjom iz veljače 2008. bilježi pad za 7,5%.

Ukupan izvoz u veljači 2009. nominalno je bio manji za 5,8 posto, a realno za 10 posto u usporedbi s veljačom 2008.

Ukupan uvoz u veljači 2009. nominalno je bio manji za 25,6 posto, a realno za 29,8 posto u usporedbi s veljačom 2008.

Ukupna prodaja u industriji u siječnju 2009. manja je za 13,6% u usporedbi sa siječnjem 2008.

Ukupni broj zaposlenih u veljači 2009. manji je za 0,6 posto u odnosu na veljaču 2008. (uz napomenu da su uveli novu metodologiju).

Bruto domaći proizvod realno je veći za 0,2% u četvrtom tromjesečju 2008. u odnosu na isto tromjesečje 2007. godine. To je najmanji realni rast od prvog tromjesečja 2000.

Ukupna industrijska proizvodnja (fizički obujam) u veljači 2009. manja je za 12,4% u usporedbi s veljačom 2008.

Građevinski radovi u siječnju 2009. manji su u odnosu na siječanj 2008. za 5,6%.

Krajem ožujka 2009. godine evidentirane su 267.244 nezaposlene osobe, 11.753 osobe (4,6 posto) više nego u ožujku 2008. godine.

U ožujku 2009. registrirano je 42,6 posto manje vozila nego u ožujku 2008.

Krajem veljače 2009. neprekidno je bilo blokirano 1.559 tvrtki, u kojima je bilo zaposleno 9.398 radnika. Iznos njihovih dospjelih nepodmirenih obveza bio je 566,8 milijuna kuna. U odnosu na veljaču 2008., broj blokiranih pravnih osoba povećan je za 18 posto, a iznos njihovih nepodmirenih obveza za 51,4 posto.

Inozemna ulaganja u 2008. godini su iznosila 2,93 milijardi eura, što je oko 730 milijuna eura manje nego godinu prije.

Hrvatska brodogradilišta u prošloj su godini povećala gubitak za 1,3 milijardi kuna. Time je ukupni akumulirani dug hrvatske brodogradnje dosegnuo svotu od 7 milijardi kuna.

I za kraj, HDZ je u 2008. godini ostvario prihod od 43,2 milijuna kuna.
hdz-ekonomija @ 22:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 22, 2009




Mađarski premijer Ferenc Gyurcsány najavio je ostavku. Nakon Islanda i Latvije Mađarska je treća zemlja u kojoj je zbog posljedica krize i nemogućnosti vlade da se nosi s nastalim teškoćama pala vlada.

Za razliku od Islanda koji je po financijskim pokazateljima bio jedna od najbogatijih zemalja na svijetu i Latvije koja je po financijskim, ali i gospodarskim pokazateljima bila nekoliko godina najbolja tranzicijska zemlja s gospodarskim rastom od preko 10 posto, i na koje je globalna kriza djelovala kao igla na napuhani balon, Mađarska je tipični primjer uništene nacionalne ekonomije kojoj je kumovala nesposobna vlada na čelu sa nesposobnim premijerom čija je popularnost u 2009. godini pala na svega 18 posto.

Mađarska je godinama slovila kao najgora tranzicijska zemlja po pitanju gospodarskog rasta u kojoj je u najpropulzivnijoj godini za istočnu Europu, onoj 2007., ostvaren gospodarski rast od svega 1,3 posto dok je prosjek tranzicijskih zemalja bio oko 7 posto. U četiri godine Ferencove vladavine Mađarska je uspjela uvećati svoj BDP za svega 15 posto dok je prosjek tranzicijskih europskih zemalja bio 28 posto, a Latvije čak 49 posto.

Takva katastrofalna mađarska politika rezultat je potpunog odsustva ikakve gospodarske strategije, neobuzdanog trošenja proračunskog novca pri čemu je proračunski deficit svojedobno dogurao i do 10 posto i potpunog odsustva ključnih strukturnih reformi, pri čemu je vanjski dug rastao munjevitom brzinom. Umjesto provedbe tih reformi, mađarski premijer je, kao što je i sam rekao, lagao ujutro i uvečer, i ništa drugo nije radio nego je lagao i pričao gluposti.

Zvuči poznato?

Ovo je dio Ferencovih izjava:

"Nema mnogo izgleda (pred vladom). Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi".

"Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina".

'U međuvremenu nismo ništa učinili četiri godine. Ne možete mi reći jednu jedinu vladinu mjeru na koju možemo biti ponosni... Ako ćemo morati dati račun našoj zemlji o tome što smo napravili u četiri godine, što ćemo reći?'

"Gledajte. Stvar je u tome da kratkoročno nema izgleda. (Ministar financija) Janos Veres je u pravu. Možemo još malo petljati ali ne dugo. Trenutak istine je brzo došao... Reforma ili propast. Nema drugog. A kada govorim o neuspjehu onda govorim o Mađarskoj, ljevici, i vrlo iskreno, o sebi".

"Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer. Ne želim to više raditi. Ili ćemo ići naprijed (s reformom) i onda dobijete vođu ili morate izabrati drugog".



Ni nakon tih izjava koje su na svjetlo dana isplutale 2006. godine u Mađarskoj nije ništa učinjeno, pa je tako očekivano u jesen 2008. godine ujahao MMF, uostalom kao i na Island i u Latviju. Koliko za jednu državu znači dolazak MMF-a vrlo se brzo vidjelo kad je Mađarsku u siječnju posjetio i šef MMF-a Dominique Strauss Kahn, navodno jako ljut što je Mađarska uzela lovu od MMF-a a nije ništa poduzela. Čak se govorkalo da će MMF uzeti lovu natrag ako se pod hitno ne skreše proračun i uvede fiskalna stabilnost. Da se nije radilo samo o glasinama vidjelo se po drastičnom padu forinte koji se dogodio tih dana.

U nastavku mađarske agonije Ferenc je, kao što se i očekivalo, umjesto da nešto poduzme nastavio pričati gluposti koje se nevjerojatno poklapaju sa izjavama jednog drugog nesposobnog premijera iz jedne zemlje koja graniči s Mađarskom, a koji je ujedno i Ferencov dobar prijatelj i koji ima slične državničke rezultate kao i Ferenc i s kojim je Ferenc često pričao o svemu, od Lisabonskog ugovora, NATO-a, plinovoda, do zamjene nekakvih dionica. Njih dvojica toliko politički sliče jedan na drugog da ih se može razlikovati samo po jednom detalju, a taj je da Ferenc s vremena na vrijeme tajno ili javno prizna da je lagao i zasrao i da je nesposoban, dok njegov prijatelj ni u ludilu nikad ne bi priznao da nije najljepši, najpametniji, najsposobniji i nije uvijek u pravu. Čak su i vodili zajedničke sjednice svojih vlada.

A najbolji biser te dvojice, i krajnji i konačni dokaz pune nesposobnosti je bilo uspješno lobiranje za zajedničko domaćinstvo europskog nogometnog prvenstva njihovih zemalja, kada su uspjeli dobiti čistih nula bodova za kandidaturu.

Evo par izjava koje su u posljednjih nekoliko tjedana neovisno jedan o drugome uzjavili Ferenc i njegov prijatelj.

O tome kako bi se banke trebale ponašati u krizi:

Ferenc: Očekujemo veću pomoć od banaka
Ferencov prijatelj: Banke u godini krize mogu podnijeti eventualni manji profit

O bankrotu:

Ferenc: Mađarska nije u opasnosti od državnog bankrota
Ferencov prijatelj: Ne prijeti nam bankrot

O radnim mjestima:

Ferenc: Sačuvanje radnih mjesta je najvažniji zadatak
Ferencov prijatelj: Vodit će se bitka za radna mjesta

O stranim investitorima:

Ferenc: Trebamo vas, ne odlazite
Ferencov prijatelj: Ja i ministri izdavat ćemo dozvole stranim investitorima

Da bi stvar bila smješnija, obojica su, Ferenc i Ferencov prijatelj predstavili antirecesijske mjere tek u veljači i to gotovo u isto vrijeme, i to nakon što je kriza mjesecima plamtila, spalila nacionalna gospodarstva i ostavila samo pepeo.

Ferenc u svakom slučaju nije glup kada se uspio toliko dugo održati na vlasti nakon tolikih laži i gluposti, a da baš ništa nije napravio, niti je imao namjeru išta korisno napraviti za svoju zemlju. Evidentno je ocijenio da je Mađarska na korak od velikih socijalnih nemira i masovne pobune nezadovoljnih građana i da mu je u pitanju puno toga, a moguće i glava. Sličnu stvar je prošle godine napravio i irski premijer Bertie Ahern, s jednom razlikom da se Bertie povukao nakon desetljeća fantastičnih državničkih uspjeha i dovođenja Irske među tri najbogatije europske zemlje, i to baš uoči globalne krize koja je među prvima slomila Irsku.

Ferenc se na vlasti uspio održati nepunih 5 mjeseci od dolaska MMF-a u Mađarsku. Samo je pitanje mjeseca kada će MMF prijeći veliku rijeku koja počinje sa slovom "D" i ustoličiti se u državi u kojoj stoluje Ferencov prijatelj, a onda je opet samo pitanje mjeseca kada će i Ferencov prijatelj morati spakirati kofere i sjahati s grbače naroda kojeg je unesrećivao godinama, baš kao i Ferenc.

Ostaje nam vidjeti i uočiti način na koji će Ferenc uspjeti izmigoljiti ruci pravde, tek toliko, da ne bi za koji mjesec ponovili grešku Mađara i pustili Ferencovog prijatelja da ode bez da mu naplatimo bar dio onoga što nam je ostao dužan.
hdz-ekonomija @ 00:54 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 25, 2009




U siječnju 2009. godine u Hrvatskoj je zabilježena inflacija od 3,4 posto na godišnjoj razini, što je više nego u prosincu 2008. godine. U odnosu na prošlogodišnje vrijednosti rasta inflacije koje su premašivale i 8 posto, to i ne djeluje toliko strašno. No, takav pokazatelj nipošto nije bezazlen. Isti jasno ukazuje na smjer politike hrvatske Vlade u vremenu krize. Politike kojoj je očito odlučila uništiti standard građana i do krajnjih granica osiromašiti i uništiti i vlastite građane i vlastito gospodarstvo kako bi se uspjela održati u sedlu do lokalnih izbora u svibnju 2009. godine.

Kad je prošle godine u Hrvatskoj buknula inflacija, tada su nam iz Vlade govorili da je inflacija uvezena. To je i bilo djelomično točno. Ono što su nam prešutjeli jest činjenica da je Hrvatska bila jedna od prvih zemalja u svijetu u kojoj je inflacija uzrokovala realni PAD plaća, koji se protegao kroz gotovo cijelu 2008. godinu. O tome što se događalo i kako su naši dragi državni dužnosnici lagali i muljali smo već i pisali:

Inflacija 5,8%!!!
Sanader opet laže
Sanader opet laže i mulja - dopuna
Sanader se zabunio, kažete?
Vlada kroz cijenu goriva generira inflaciju

Naravno, Vlada nije po pitanju inflacije koja je izjedala hrvatsko gospodarstvo i standard građana kroz cijelu 2008. godinu ništa poduzela. Nakon što je kriza zahvatila cijeli svijet i nakon što je u razvijenom dijelu svijeta pala kupovna moć, došlo je do usporavanja inflacije do te mjere da je tako niska inflacija postala gotovo opasna za rast gospodarstva. I o tome smo već pisali u članku Sanader si pripisuje smanjivanje inflacije, a opet je pokazao da o istoj nema blage veze.

U prosincu 2008. se činilo da je problem inflacije završen. Inflacija je u Hrvatskoj pala ispod 3 posto s tendencijom daljnjeg pada, a u Eurozoni čije su članice glavni hrvatski trgovinski partneri ispod 1,6 posto. Kako je rast inflacije "uvezen", tako je i smanjenje inflacije "uvezeno". U siječnju 2009. godine je u Eurozoni uslijed primjene snažnih antirecesijskih mjera i mjera zaštite standarda građana nastavljeno smanjenje inflacije koja po prvim procjenama iznosi svega 1,1 posto. No, u Hrvatskoj je ponovno došlo do RASTA inflacije koja je dosegla 3,4 posto (gornja slika). Ovoga puta nam ne mogu muljati da je inflacija uvezena. Što se dogodilo?

Dogodilo se to da je hrvatska Vlada, kako bi napunila svoj bolesno postavljeni proračun bez ikakvog valjanog razloga u siječnju 2009. godine podigla cijene onih proizvoda na kojima realno nije moguće štedjeti: energije i zdravstvenih usluga. Tako je u siječnju 2009. godine u odnosu na mjesec prije plin skuplji za 15,2 posto, zagrijavanje stana za 18,2 posto, medicinske usluge za 36,7 posto, a bolničke usluge za nevjerojatnih 71,8 posto. Rast troškova energije posljedica je jednokratnog povećanja cijene plina koje nam je draga Vlada poklonila za Novu godinu, nakon čega tog istog plina više nije bilo, a rast troškova zdravstvenih usluga posljedica je kretenoidne zdravstvene "reforme" kojoj je valjda cilj ubrzanje umiranja bolesnih i siromašnih kako bi metodom eliminacije Hrvati u prosjeku postali zdraviji i bogatiji. Sinhronizirano povećanje cijena energije i zdravstvenih usluga je vrlo lukav potez. Tko štedi na energiji morat će više trošiti na vlastito liječenje - država je opet u plusu. Tko je pak primoran štedjeti na vlastitom liječenju na način da ne posjećuje liječnika nego se sam liječi doma, morat će jače grijati stan i trošiti energiju na kuhanje čajeva i raznoraznih trava koje je nabrao oko zgrade - država je opet u plusu.



Istovremeno je većina drugih proizvoda (onih koji se uglavnom uvoze) zadržala cijenu na razini prosinca, pa je tako u siječnju 2009. zabilježen paradoks da je rast proizvođačkih cijena usporen, a rast potrošačkih cijena ubrzan (donja slika). Proizvođačke cijene energije na mjesečnoj razini su čak SMANJENE za 1,9 posto. Štoviše, potrošačke cijene po prvi puta rastu brže od industrijskih cijena pri proizvođačima. Nastalu razliku, naravno, kupi Vlada, pa tako imamo neobičan gospodarski efekt, da smanjenje cijena proizvoda i usluga neće pratiti povećana potražnja istih.

U veljači nas vjerojatno očekuje slični scenarij, prvenstveno vezan uz potpuno neopravdano povećanje cijene goriva koje se dogodilo dva puta, iako je cijena nafte na svjetskom tržištu cijelo vrijeme rekordno niska.

Dakle, umjesto da se u Hrvatskoj troškovi života smanjuju ili se bar njihov rast usporava kao posljedica kretanja svjetskog (i hrvatskog) gospodarstva, isti se povećavaju, i to isključivo nebuloznim potezima hrvatske Vlade, što znači da su sve postojeće mjere koje je poduzela hrvatska Vlada u biti RECESIJSKE, a ne ANTIRECESIJSKE. Hrvatska Vlada u Hrvatskoj djeluje kao štetočina i činjenično predstavlja tumor na gospodarskom tkivu Hrvatske. Kad se jedna Vlada svojom politikom dovede u situaciju da bi za sve nas bilo bolje da je nema, možda bi bilo i bolje da je zaista nema.
hdz-ekonomija @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 12, 2009


Sveopće mahnitanje i divljanje vladajućih hadezeovaca u cilju stavljanja šapa na novac građana, a sve u cilju održavanja njihove propale politike i njih samih na vlasti jučer je dostiglo rijetko viđenu kulminaciju. Svašta smo do sada doživjeli od tih manijaka, ali ovo jučer s mirovinskim fondovima ne bi smislio ni sam Belzebub.

Nakon što su najavili da će predložiti izmjene mirovinskog sustava na način da zadobiju kontrolu nad cca 23 milijarde kuna građana s kojima bi mogli raditi što hoće, a što bi vjerojatno u potpunosti dokrajčilo hrvatski mirovinski i financijski sustav i samo tržište vrijednosnica, odgovor tržišta nismo trebali čekati dugo.

Danas je index Zagrebačke burze potonuo za 5,63 posto, najviše u posljednje vrijeme. Naravno, Šuker je odmah zanijekao bilo kakvu odgovornost samog sebe i svoga "broda luđaka" po imenu Vlada RH, kao i bezbroj puta do sada izjavivši da 'najave o promjeni mirovinskog sustava nisu utjecala na pad CROBEX-a.

Čak je spomenuo i nekakve analitičare koji su ga zvali da mu čestitaju, a koji su do objave ovog teksta ostali nepoznati za javnost. Naravno, ne možemo osporiti mogućnost da se radi o samo o glasovima nevidljivih analitičara koje ministar čuje u svojoj glavi, zbog prevelikog stresa i napetosti kojem je izložen u vremenu krize i polupraznog proračuna.

Kad radnik u nekoj tvornici ili trgovini nanese štetu od pet ili deset tisuća kuna, vrlo je vjerojatno da će dobiti promptni otkaz. A što će dobiti političar koji u pet minuta svojim izjavama spali desetke milijuna kuna i dovede u pitanje cijelo financijsko tržište jedne države? Povišicu od 6 posto i novi službeni auto.

Evo kako su reagirali (neki) mediji:

Sanaderov promašaj karijere: Što se zaista dogodilo?

Ne damo da se ukine 2. stup'

Novcem ljudi koji se vrate u 1. stup Vlada će krpati proračun?

Mirovinski fondovi od šoka - zanijemjeli

Gdje su se sakrili ekonomisti koji zovu i čestitaju Šukeru?

Sanaderova politika spaljene zemlje: Uništi sve da bi namirio sebe

Crobex pao na razinu s početka prosinca

Sanader konačno "prolupao"

Bili bismo idioti kad bi se s hadezeovcima i njihovim medijskim spinerima i jatacima upustili u prepucavanja o razlozima pada Crobexa, jer financijska kretanja su nešto najkompliciranije u društvenim odnosima danas, na koja utječe beskonačno mnogo čimbenika. Zato hadezeovske gluposti o razlozima pada Crobexa jednostavno treba ignorirati i sve prepustiti staroj dobroj analogiji. I time ćemo reći baš sve.

Jedna od vodećih svjetskih financijskih medijskih kompanija Bloomberg redovito on-line prikazuje kretanja na burzama i financijskim tržištima u cijelome svijetu, i to čini vrlo opsežno. Između ostalog, prati kretanja na vjerojatno svim svjetskim burzama u realnom vremenu. Na svojim web-stranicama prikazuje ukupno više od 310 različitih burzovnih indeksa od Čilea do do Novog Zelanda. Ako sam točno izbrojao, ukupno 154 indeksa s područja Europe, Afrike i Bliskog Istoka, 77 različitih indeksa s područja Sjeverne i Južne Amerike i 84 različita indeksa s područja Azije i Pacifika. Ukupno 315. Moguće da sam pogriješio u brojanju, ali to je tu negdje.

Od spomenutih 315 indeksa iz cijelog svijeta, što mislite koliko ih je danas palo više od našeg Crobexa (stanje u 21.00 sati na dan 12.02.2009.)?

Tri.

Dva marginalna indeksa u SAD-u i ruski Micex10. Ostalih 311 indeksa je doživjelo rast ili manji pad od našeg Crobexa (uključivo i Micex). Od 154 europska, afrička i bliskoistočna indeksa, njih 152 je bolje prošlo od Crobexa. Niti jedan index od Japana do Singapura i Hong Konga nije tako loše prošao kao Crobex.

Uostalom, samo za najdražeg nam ministra (a i vi možete pogledati, naravno) sam svih 154 indeksa za područje Europe, Afrike i Bliskog Istoka složio na ovu lijepu sličicu. Da poslije ne bi bilo da nije bilo. Nek' se vidi tko i što je Šuker i da mu nema ravnog od Sjevernog pola do Rta dobre nade.

Nevjerojatno, ali danas se po tom pitanju izjasnila i sama Svjetska banka.

Misli li još tko da Sanader i Šuker nemaju ništa s time? Sve je posljedica slučajnosti? Ma sigurno.

Jedva čekam da nekog drugog okrive za ovu kataklizmu. Možda okrive Jurčića. Možda okrive Obamu. Možda okrive Račana. A možda okrive i mene, tko zna? Kod osoba takvih psiholoških karakteristika svašta je moguće.

Ne znam više što bih napisao. U stvari, znam. Kako se ministar Šimonović ovih dana hvali da će nam Europa dati nekakvo zeleno svjetlo po pitanju pravosuđa, za otvaranje poglavlja, zanima me bi li pravosuđe trebalo reagirati u svezi Sanadera i Šukera po slijedećem pitanju:

Postupak za lišenje poslovne sposobnosti je izvanparnički postupak pojeg provodi sudac...

Ako se pravosuđe na nešto tako odluči, provede postupak utvrđivanja poslovne sposobnosti i odluči da su Šuker ili Sanader poslovno nesposobni, dragovoljno se javljam za staratelja. Buci, buci...

hdz-ekonomija @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, veljača 6, 2009


Obećah frendu s pollitika.com napisati koju riječ o Prijedlogu paketa antirecesijskih mjera SDP-a. Od obećanja je prošlo tjedan dana, i ja tjedan dana gledam tih bijednih 13 stranica prezentacije tog famoznog Prijedloga paketa mjera, i jednostavno ne uspijevam naći nešto što bi se nazvalo mjerom. Listam ostatak web-a SDP-a, slušam što SDP-ovci govore u Saboru i sve mi se više čini da je u tom cijelom Prijedlogu paketa antirecesijskih mjera naglasak ne na mjerama, nego na samom paketu.

Od trinaest stranica prezentacije Prijedloga paketa prvih sedam se odnose na elaboriranje postojećeg stanja, mada se sve moglo izreći jednom jedinom riječju: "Banana!". Slijedi teorijsko nabrajanje ciljeva antirecesijske politike, u stilu "Treba nahraniti gladne, treba napojiti žedne", i nakon toga četiri stranice prijedloga samih mjera koje se sastoje od takstativnog nabrajanja novih zakona, uredbi i odluka koje se trebaju donijeti kako bi nam med počeo curiti niz bradu. Iako je većina mjera korektno predložena, nedostaje ono najvažnije: od kuda namaknuti sredstva za provedbu antirecesijskih mjera, primjerice za HBOR, za reformu javnih službi ili za prolongaciju otplate stambenih kredita?

Već 2000 godina ne postoji osoba koja je u stanju srediti probleme s pet kruhova i dvije ribice, pa ne znam smatraju li SDP-ovci da se među njima nalazi netko sličnih vrlina, koji je "ponovno došao". I tu je ministar Šuker u pravu kad kaže da su svi prijedlozi za izlazak iz krize koji uvažavaju prihodovnu i rashodovnu stranu proračuna dobrodošli. Ministar slično traži i od Vidoševića, koji je doduše predložio kresanje rashodovne strane proračuna jednostavnom tehnikom kakvu je primjenjivao i Atila Hun: svim korisnicima proračuna oduzeti po 10 posto. No, Vidošević je, za razliku od SDP-a bar nešto predložio, ma koliko sirovo isto bilo.

S jedne strane, nije se moguće ne složiti s ministrom Šukerom. Kad se već predlažu mjere, onda bi bilo pošteno napraviti i simulaciju posljedica istih mjera, jer, po svemu sudeći, SDP bi ovim mjerama povećao troškove javnog sektora, umjesto da iste smanji. Ovaj Prijedlog paketa antirecesijskih mjera više nalikuje na nekakav nacrt investicijske studije, nego na prijedlog stvarnih mjera, a od investicijske studije se razlikuje po tome što mu nedostaje zatvorena financijska konstrukcija. Ovakav SDP-ov prijedlog je najobičnije predizborno politikantstvo.

S druge strane, tko je u ovoj državi zadužen za proračun? Oporba ili Vlada? Ili možda javnost? Nekako mi se ne čini suvislo da oporba, javnost, uključivo i blogeri mozgaju što treba napraviti, maltretiraju se s proračunskim stavkama u kojima tako i tako ništa nije precizirano niti se zna na što će se utrošiti velika većina sredstava i na sebe navlače antipatiju korisnika proračuna prijedlogom rezanja troškova, dok se financministar bankrotirane države Šuker najbezobraznije cereka na televiziji i još se, po običaju, bahati. Dok upravo on za navedeno prima plaću i njegova Vlada je odgovorna za proračun i za gospodarsku i socijalnu sliku Hrvatske u cjelini. Ministre, ako netko drugi treba raditi Vaš posao, što ćete nam onda Vi? Ako ste dobili povjerenje za obnašanje vlasti i gospodarenje državnim proračunom jer ste jamčili gospodarski rast od 7 posto, nezaposlenost od 7 posto, sedam razvojnih projekata i hrpu drugih stvari, onda valjda shvaćate da je to VAŠ posao, a ne nečiji drugi.

I ne treba očekivati da će se išta promijeniti u skoroj budućnosti, jer niti vlast, a niti oborbu ne zanima toliko kriza, koliko ih zanimaju nadolazeći lokalni izbori. Sve što se govori, a vezano je uz krizu, u stvari je samo predizborna kampanja. SDP sigurno neće izići u javnost s prijedlozima smanjenja proračuna da se ne zamjeri potencijalnim biračima koji su korisnici državnog proračuna, a HDZ sigurno neće do izbora, a vjerojatno ni nakon izbora napraviti ništa, jer upravo cilja na biračko tijelo koje sisa državni i lokalne proračune.

Općenito je nekakva podjela na ljevicu koja zastupa radničku klasu i desnicu koja zastupa kapital u Hrvatskoj besmislena. U Hrvatskoj je zaposleno jedva 1,5 milijuna ljudi, a od toga je bar 300 000 ljudi okačeno na državni, županijske i lokalne proračune. Stoga je radnička klasa u punom smislu te riječi, kojoj bi jedino odgovaralo rezanje državnog proračuna, u debeloj manjini u odnosu na ostale interesne skupine birača: umirovljenike, studente, zaposlene u državnoj i lokalnim upravama, zaposlene u javnim poduzećima, socijalu, dijasporu i onih nekoliko stotina tisuća nepostojećih birača, kojima odgovara maksimalno debeo proračun iz kojeg sisaju, a u njega, s izuzetkom malog broja zaposlenih u javnim poduzećima, ništa ne ulažu. Sam takav odnos radnici:korisnici, a koji iznosi cca 1:3,5 je toliko nepovoljan da je demokracija kakvu poznajemo štetna za društvo, i da se najviše štete društvu čini upravo u periodu prije izbora, kada se većina političkih stranaka natječe u povlađivanju proračunskim sisavcima.

Zato su u pravu svi koji kažu da idemo prema provaliji munjevitom brzinom, a lokalni izbori su samo katalizator ubrzanja. Sve što se trenutno govori i što će se još govoriti u predizbornoj kampanji su izmišljotine za koje će se bespotrebno potrošiti gomila novaca, jer će nakon izbora dojahati MMF i on će se pobrinuti proračun.

Stoga nulta antirecesijska mjera koja se treba usvojiti treba biti slijedeća: odgađanje lokalnih izbora za godinu dana, ili dok MMF ne preuzme vlast.

Misao dana: Zašto debeli pušta brkove? Zato da ga zovu Brko.
hdz-ekonomija @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 1, 2009




U potrazi za svježim statističkim podacima koji zorno prikazuju kretanje našeg gospodarstva u 2009. godini, neki dan, kao i obično, otvorio sam stranice Državnog zavoda za statistiku www.dzs.hr. Već automatski sam krenuo kliknuti na "Priopćenja" bez detaljnog pregledavanja prve stranice koja je uvijek ista, no nisam mogao ne zapaziti veliki žuti kvadrat s žarko crvenim slovima NOVO!

Državni zavod za statistiku objavio je REVIDIRANE podatke BDP-a, temeljnih agregata nacionalnih računa i zaposlenosti na osnovi metodološke revizije prema novim i poboljšanim izvorima podataka i metodama obračuna. I to ni manje više nego od 1995. godine. Tako nam se preko noći BDP drastično povećao za čitavih 15,8 posto u cijelom razdoblju od 1995. do 2005. godine.

Čak su dali i tablice u Excelu, koje inače nikad ne daju, pa se uvijek mučim s prepisivanjem podataka iz njihovih tablica u Excel. Da sam malo više paranoičniji, zaključio bih da su to učinili samo zbog mene, kako se ne bih morao mučiti s prepisivanjem podataka koji konačno pogoduju Sanaderovoj vladi. :)

Kao glavni razlog objave ove revizije, i uopće svrhe provedbe ove revizije za vrijeme koje je odavno iza nas navodi se prilagodba procjena BDP-a Europskom sustavu nacionalnih računa (ESA 95). Ne znam zašto je rađena revizija samo od 1995. godine, a ne primjerice od 18. stoljeća, jer novootkriveni podaci o našem bogatstvu od prije 10 godina nam danas više ne mogu pomoći, osim ako cilj nije najobičnije politikanstvo. I kako ćemo sad uspoređivati podatke iz primjerice 1992. godine s onima iz 1995. godine? Kako ćemo izračunati rast od 1990. do 2000. godine? Pitanje je vrijede li i dalje svi ostali ekonomski indikatori direktno ili indirektno vezani uz BDP i rast BDP, ako se ključni podatak retroaktivno povećao za čitavih 15,8 posto.

Vrijedi li još uopće državna statistika?

Zanimljiv je i navod da je najveći utjecaj na korekcije BDP-a imao dio koji se odnosi na procjenu sive ekonomije koji u ukupnoj reviziji ona čini oko 2/3 ukupnih korekcija BDP-a za cijelo razdoblje od 1995. do 2005. Preostala 1/3 ukupnih korekcija pripada područjima BDP-a obračunanim prema novoj metodologiji ESA 95 (a koji je i bio deklarativno glavni razlog provedbe ove smiješne revizije), imputiranoj stambenoj renti i uslugama financijskog posredovanja indirektno mjerenim.

Dalje se navodi da je opadajući trend dijela sive ekonomije rezultat poboljšanja hrvatskoga statističkog sustava i stabilizacije ekonomsko-političkog okruženja kroz cijelo promatrano razdoblje. Čovjek bi očekivao da bi najveća korekcija trebala biti za 1995. godinu, a najmanja za 2005. godinu, međutim najmanja korekcija BDP-a je izvršena za 2003. godinu, posljednju godinu mandata Račanove vlade, dok je za prve dvije godine prvog mandata premijera Sanadera izvršena veća korekcija (u plus, naravno), što će reći da se dolaskom Sanadera na vlast počeo povećavati i udio sive ekonomije, a istovremeno se i proračun punio sve bolje (?)

Što se tiče stopa rasta BDP-a, one su za 4 godine mandata Račanove koalicije revidirane tri puta na niže i iednom (blago) na više, dok su za prve dvije godine mandata Sanaderove koalicije ostale praktično iste.

I što ćemo sad, kad smo otkrili da smo cijelo vrijeme imali više novaca nego što smo znali?

Ja se odmah nekako osjećam bolje. Nekako me cijela situacija podsjetila na "1984." Georgea Orwella u kojoj glavni lik radi u Ministarstvu istine i prepravlja stare informacije već kako se mijenja smjer politike Partije. Još bih i shvatio potrebu usvajanja nove metodologije od ove godine, ali čemu može poslužiti podatak za 2000. godinu?

Možemo li, primjerice, otići u MMF, reći da smo ponovno izračunali naš BDP i zatražiti da nam daju kredit koji su, umjesto nama, prije 9 godina dali Zambiji, jer je ona imala viši BDP od nas?

Možemo li ponoviti izbore iz 1997. ili 1999. godine, sada kada imamo nove informacije o rezultatima prošlih Vlada?

Kako im je uopće palo na pamet raditi ovakvu reviziju?

A onda se prisjetih jedne vijesti stare par mjeseci koja mi je zvučala prilično smiješno, jer se radilo o sastanku premijera Sanadera sa šefom Eurostata, europske statističke agencije, i to u svezi napretka pregovora s EU.

U prvi mah mi se učinilo bizarno što jedan premijer koji se bavi politikom ima razgovarati s jednim statističarem koji se bavi brojevima, a onda se prisjetih stare računovodstvene poslovice koja kaže da se ljudi od računovođa razlikuju po tome što ljudi misle da brojke prikazuju stvarnost, a računovođe da brojke stvaraju stvarnost.

Lijepo je vidjeti da smo uspjeli revidirati vlastitu prošlost kako bi se približili EU.

Inače, u velikom broju zemalja Europske unije je proglašena recesija, dok kod nas nije, kod nas se još uvijek vode rasprave što je to recesija i kako se ista definira.

U makroenomiji, pod recesijom se smatra smanjenje bruto društvenog proračuna (negativni ekonomski rast) u dva uzastopna tromjesečja. Slično govori i Ljubo Jurčić.

Legendarna je i Sanaderova definicija iz 2003. godine, iz govora u kojem je nudio rješenje za vanjski dug. On je pričao o četiri uzastopna tromjesečja.

Ovdje je od ključne važnosti napomenuti da se navedeno odnosi na smanjenje bruto društvenog proračuna određenog tromjesečja u odnosu na prošlo tromjesečje, a ne na isto tromjesečje prošle godine.

The Gross Domestic product (GDP) declined by 0.2% in both the euro area and the EU during the third quarter of 2008, compared with the previous quarter. This follows a 0.2% contraction in the 15-nation area in the previous quarter from April to June. Two quarters of negative growth define a technical recession.

A ta se statistika u Hrvatskoj uopće ne vodi.

Ključna statistika koja se u EU uvijek prva spominje prva i koja služi kako bi se na vrijeme otkrilo usporavanje gospodarskog rasta, a za koju je potrebno izvršiti desezoniranje statističkih podataka (npr. u Hrvatskoj će BDP u trećem tromjesečju uvijek biti veći od onog u drugom tromjesečju zbog turističke sezone, pa je taj podatak bez desezoniranja bezvrijedan za bilo kakvo zaključivanje o kretanju gospodarstva) još nije usvojena od strane Državnog zavoda za statistiku.

Doduše, provodi se tromjesečni obračun bruto društvene vrijednosti, odnosno stopi rasta BDV u odnosu na prethodno tromjesečje izvedenih iz desezonirane serije, iz kojeg je vidljiv negativni rast u trećem tromjesečju 2008. godine, ali to nisu stope rasta BDP.

Time je postalo jasnije zašto Hrvatska još nije u recesiji. Zato što nema usvojenu metodologiju po kojoj bi se vidjelo je li u recesiji ili nije.

Zanimljivo je kako je bilo važnije uskladiti nepotrebne podatke od prije 10 godina koji danas više ne mogu poslužiti ničemu, nego uskladiti ključnu metodologiju za analizu makroekonomske situacije danas.

Je li Sanader u ovome imao svoje prste, nikad nećemo saznati, no previše je slučajnosti koje su se poklopile.

A jedna (koju nisam ovdje spomenuo) je posebno zanimljiva, a ista dokazuje da je na djelu teška muljaža. No o tome drugi put. ;)
hdz-ekonomija @ 01:19 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 25, 2009


Posljednja zbivanja s nedostatkom plina u Republici Hrvatskoj koja su uzrokovala krepavanje industrijskih postrojenja i smrzavanje djelatnika i kupaca u trgovačkim centrima i drugdje pokazala su da je Hrvatska postigla nevjerojatan pomak u ostvarenju temeljnog cilja današnje civilizacije - održivom razvoju. Iako održivi razvoj nije isključivo ekološka odrednica, najisturenija je upravo u tumačenju težnji modernog čovjeka k ekološkoj ravnoteži i suživotu s prirodom.

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja je izišla iz faze bestijalne civilizacije i prešla u fazu postcivilizacije - ponovnog stapanja čovjeka i prirode. Mi u Hrvatskoj uzimamo od prirode koliko možemo, ali dopuštamo toj istoj prirodi da od nas uzme koliko joj treba, i više ne zauzdavamo tu prirodu. Stvoren je savršen odnos povjerenja dviju esencija: humane i naturalne.

Za razliku od drugih zemalja koje su još uvijek zaglibile u civilizaciji pa su se pobrinule da imaju dovoljno rezervi plina i osigurane pričuvne izvore u slučaju krize, čime su zauzele i zauzdale Prirodu, mi u Hrvatskoj vjerujemo Prirodi, bez obzira što spadamo u zemlje s najvećom proizvodnjom prirodnog plina po glavi stanovnika u Europi.

Mi u Hrvatskoj nećemo uništavati Prirodu kako bi sebi omogućili grijanje i funkcioniranje gospdarstva, već ćemo skrušeno prihvatiti da se jednostavno moramo smrzavati dok bog Vjetra ne odluči anticiklnonu zamijeniti ciklonom. U redu, nismo još postali toliko savršeni pa nas je ipak uhvatila panika (biblijski: zatajili smo boga Vjetra), te smo se razbježali po svijetu kupujući basnoslovno skupi plin od Njemačke i Francuske koji proizvode nekoliko puta manje prirodnog plina nego što im treba za razliku od nas (Hrvatska pokriva između 80 i 90 posto, a po nekima i više od 94 posto vlastitih potreba vlastitom proizvodnjom, za razliku od Francuske koja pokriva 2 (!) posto vlastitih potreba, i Njemačke koja pokriva 17 posto vlastitih potreba vlastitom proizvodnjom prirodnog plina), ali su se na vrijeme pobrinuli osigurati dovoljno zaliha za slučaj krize, te su još i zaradili skupo prodajući plin kojeg su tijekom godine jeftino kupili.

Možda se nekima čini da se ovdje radi o tipičnoj situaciji zarađivanja na idiotima (dok jedni grade spremišta plina, naša Vlada na čelu s Premijerom priča gluposti i jedino što im je važno je ispasti pametan u javnosti i trabunjati kako kod nas nema krize), situacija je ipak drukčija. Bog Vjetra nas je samo iskušavao. Bog Vjetra je kao i uvijek na kraju bio milostiv i poslao je toplije vrijeme, pa sad opet nemamo nikakvih problema, osim što smo potrošili teško stečeni novac na skupi plin, neki su navukli prehladu, a u nekim tvornicama su popucale cijevi. Na kraju je Premijer svima poručio kako je Vlada dobro reagirala na krizu, iz čega možemo samo zaključiti da je je upravo Sanader osobni prorok boga Vjetra i da je točno znao kad će doći toplije vrijeme, a da smo za nastalu štetu krivi mi što nismo vjerovali proroku.

Ovo nije bilo prvo iskušavanje. Prije godinu i pol dana, na Kornatima je izbio požar. Iako u Hrvatskoj često, naročito tijekom ljeta, izbijaju jako opasni požari koji mogu ugroziti živote i prirodu, Hrvatska je i tada sve prepustila na milost i nemilost bogu Vjetra, pa tako nije osigurala dovoljno kanadera za gašenje požara (imali smo dva povakrena kanadera i dva ispravna kanadera, a jednog ispravnog je naša Vlada na čelu sa Sanaderom poslala u Grčku). Na žalost, svi znamo kakvom je tragedijom rezultirala takva procjena i nedostatak bilo kakvog planiranja od strane Vlade.

Da ovakve stvari u Hrvatskoj nisu slučajnost nego su rezultat Vladine strategije odsustva bilo kakvog planiranja i općenito korištenja dosega civilizacije, potvrdio nam je i ministar Polančec izjavivši da je "...Vlada osiguravši dodatnih 450 milijuna kuna za sanaciju štete od suše još krajem 2007. utjecala na smanjenje rasta prehrambenih proizvoda". Naravno, zemlje u kojima još uvijek postoji civilizacija koriste nešto što se zove navodnjavanje, pa tako na njihovu proizvodnju hrane suša ne ostavlja tako dramatične posljedice, dok je Hrvatska do te mjere napredovala da više uopće nema potrebe raditi bilo kakve slične protuprirodne intervencije, nego jednostavno gleda u nebo i moli se bogu Vjetra za kišu.

Budući da je Sanader vlast u Hrvatskoj zajahao tek prije pet godina, u Hrvatskoj još uvijek postoje neki ostaci civilizacije, no ne treba sumnjati da će i to uskoro biti prevaziđeno. Isto kao što nam ne trebaju kanaderi, plin ili navodnjavanje, tako uskoro možemo očekivati sve češće uništavanje usjeva od strane insekata (što će nama instekticidi?), uništavanje usjeva od strane tuče (što je to protugradna obrana?), poplave (što će nama odteretni kanali, nasipi i lukobrani?) i slična iskušavanja boga Vjetra.

No, ne trebamo se ničega bojati ako ćemo čvrsto vjerovati u boga Vjetra i njegovog proroka Sanadera i ako ćemo im redovito prinositi darove. Za kraj, jedan savjet: prorok najviše voli skupe satove i zlatne poluge, pa ćete darivanjem proroka zlatom i satovima sebi najbolje priskrbiti milost.
hdz-ekonomija @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009




Ja je se sjećam jedva. Imam osjećaj kao da je to bilo nešto od prije 50 godina. Gotovo sam je već počeo brkati s 4. neprijateljskom ofenzivom. Tko zna, možda ćemo za 50 godina i o Hrvatskoj izvoznoj ofenzivi slušati kao o nečemu junačkom i herojskom, nečemu što je preokrenulo smjer okretanja kotača povijesti. A sve na temelju genijalne strategije maršala Polančeca i hrabrih hadezeovaca oboljelih od tifusa koji su junački probijali obruč. Kad bi još u cijelu priču ubacili i kakav most (onaj Pelješki bi bio idealan), vječnost ofenzive je zajamčena. Dala bi se tu i snimiti kakva dobra koprodukcija koja bi kandidirala za Oskara, s Georgom Cloonyjem u ulozi Polančeca. Ili bi Liam Neeson bio bolje rješenje?

Obzirom kako je zamišljena, Hrvatska izvozna ofenziva (u nastavku: HIO) bi zaista mogla tako i završiti. Bijegom hrvatskog izvoza od nadmoćnog neprijatelja (europskog tržišta) u istočnu Hercegovinu, pa u istočnu Bosnu i Sandžak, čekajući neka bolja izvozna vremena.

Inače, cijela stvar nije tako stara. Sve o tom programskom biseru može se pročitati na stranici www.izvoz.hr. Tamo kažu da je hrvatska izvozna ofenziva (HIO) prva hrvatska izvozna strategija koja je javnosti predstavljena u siječnju 2007. godine, na 2. konvenciji hrvatskih izvoznika u Zagrebu. HIO projekt je pokrenut 14. lipnja 2006. godine, prema Odluci Vlade Republike Hrvatske. U izradi strategije, koja je trajala šest mjeseci, sudjelovalo je stotinjak domaćih stručnjaka, gospodarstvenika i djelatnika državne uprave te austrijski konzultant sa svojim suradnicima. Posebno je lijep i poticajan logo ofenzive.

Samu veličanstvenu strategiju možete pročitati ovdje. HIO je definirala četiri strateška cilja: povećanje broja izvoznika, promjenu strukture izvoza, povećanje konkurentnosti domaćih repromaterijala te osnivanje šest izvoznih klastera. Strateški ciljevi usmjereni su na rješavanje ključnih problema koji priječe jači rast izvoza kao što su premali kapaciteti, usitnjenost proizvodnje i nedovoljna konkurentnost.

kao što se vidi, niti jedan od strateških ciljeva HIO nije povećanje izvoza, niti smanjenje vanjskotrgovinskog deficita, kao ključnog parametra kakvoće nacionalnog gospodarstva. Lukavo, kao i obično. Vrlo lukavo. Jer, što znači povećanje broja izvoznika? Taj cilj se može postići i osnivanjem novih firmi koje će uvoziti roba u vrijednosti od nekoliko milijardi kuna, a istovremeno izvoziti roba u vrijednosti od 100 kuna. Što znači promjena strukture izvoza i zašto bi to bilo tako korisno? Što se tiče povećanja konkurentnosti domaćih materijala, kako se tako nešto uopće može mjeriti i donijeti zaključak je li cilj ostvaren ili nije? Ne znam kakva je situacija s klasterima. Možda nam uskoro priopće rezultate provedbe strategije.

Kao što vidimo, strategija je otpočela u siječnju 2007. godine kada je na čelu Ministarstva gospodarstva bio gospodarski mag Branko Vukelić, kojeg je zamijenio gospodarski guru Damir Polančec.

A što se u međuvremenu dogodilo s hrvatskim izvozom, i što je još važnije, što se dogodilo s hrvatskim uvozom i saldom vanjskotrgovinske razmjene?

Kako nedostaje podatak za prosinac 2008.godine, usporedimo tada podatke za prvih 11 mjeseci 2006., 2007. i 2008. godine. Svi slijedeći spomenuti podaci će se odnositi na nepotpune godine, odnosno za prvih 11 mjeseci svake godine.

Tako je izvoz 2006. godine iznosio 54,39 milijardi kuna, a 2007. godine 60,67 milijardi kuna, odnosno nominalno je povećan za 11,54%, a realno za 8,94%, budući da je prosječna stopa inflacije u prvih 11 mjeseci 2007. godine iznosila 2,6 posto. Istovremeno je i uvoz povećan s 114,88 milijardi kuna na 127,20 milijardi kuna, odnosno gotovo dvostruko više od izvoza, pa je tako negativni saldo vanjskotrgovinske razmjene u apsolutnom iznosu povećan za više od 6 milijardi kuna, odnosno realno za 7,4 posto. Pokrivenost uvoza izvozom je ostala gotovo identična, povećana je za 0,34%.

Za 2007. godinu saldo je pozitivna nula. Ostvareni su određeni pomaci u izvozu, ali puno više u samom uvozu, što je dodatno povećalo vanjskotrgovinski deficit.

Već 2008. godina je donijela očekivane "pomake". U prvih 11 mjeseci 2008. godine ostvaren je izvoz od 64,02 milijarde kuna, što je svega 3,35 milijardi kuna više nego u istom periodu lani. Kako je prosječna inflacija u prvih 11 mjeseci ove godine iznosila 6,3 posto, hrvatski izvoz je REALNO MANJI za 0,77 posto nego u istom periodu 2007. godine. Istovremeno je uvoz povećan za punih 12,57 milijardi kuna, realno VIŠE za 3,59 posto. Uvoz je rastao gotovo 4 puta brže od izvoza. Vanjskotrgovinski deficit je realno povećan za 7,56 posto, pa je dostigao rekordnu vrijednost od 75,76 milijardi kuna. Pokrivenost uvoza izvozom zabilježila je rekordno nisku vrijednost od 45,8 posto, gotovo 2 posto manje nego lani.

Hrvatska izvozna ofenziva je trebala trajati do 2010. godine. Očito je ista "uspješno" okončana već na kraju 2007. godine, tri godine prije roka. Da je tome tako, govori nam i potpuni prestanak aktivnosti na tom projektu, budući da je zadnja vijest na web-u objavljena tamo u svibnju prošle godine.

Na predstavljanju Strategije HIO prije 2 godine premijer Sanader je izjavio kako Hrvatska treba izvoziti želi li imati uspješno gospodarstvo, veći rast BDP-a, veći životni standard, više zaposlenih. Budući da Hrvatska očito ne izvozi, nema uspješno gospodarstvo, nema ni rasta BDP-a, nema ni većeg životnog standarda, niti ima više zaposlenih.

No, to smo znali i prije.
hdz-ekonomija @ 02:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 6, 2008




Od uspostave kakve-takve stabilnosti na brdovitom Balkanu, tamo negdje 1999. godine, nikad se nije dogodilo da Hrvatska ima najsporiji gospodarski rast od svih zemalja koje su proistekle iz bivše države. Sve do ove godine.

Ove 2008. godine Hrvatska će imati najsporiji gospodarski rast od svih zemalja bivše države. Ove godine nas je po brzini gospodarskog rasta prestigla i do sada posljednja Makedonija. Tako sada imamo situaciju da Hrvatska, koja od 1999. ima punu političku stabilnost, sporije napreduje od politički nestabilnog istoka: BiH koja je u biti međunarodni protektorat, Srbije koja ni sama ne zna što sve spada pod Srbiju, Crne Gore koja je tek postala država, i Makedonije koja nema pravo ni na svoje ime i u kojoj je vođen za sada posljednji balkanski rat. Sporije napredujemo i od bogatije Slovenije, što je apsurd.

Tako se svake godine sve brže udaljujemo od Europe i po efikasnosti gospodarstva približavamo Balkanu.

Nismo ni do sada bili puno bolji. No, od kada je Sanader zasjeo na vlast, rast BDP nam se dramatično usporio u odnosu na bliže i dalje okruženje, no sada je legnuo na dno.

A pravi potop tek slijedi. Lagali bi kad ne bi rekli da određeni centri moći nemaju upravo takvu strategiju, tzv. regionalni pristup...ujedinjeni Balkan. A ne bi previše ni lagali kad bi rekli da je upravo Sanader Balkan-boy, igrač poslan uništiti Hrvatsku.
hdz-ekonomija @ 01:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, studeni 21, 2008


Ulagačka agencija Moodys snizila je kreditni rejting Hrvatske po nekoliko kriterija. Tako je ulaganje u hrvatsko gospodarstvo i službeno postalo rizičnije nego ranije. Snižen je rejting za državne devizne obveznice na Baa3 i za kunske devizne obveznice na Baa2. Snižena je i prognoza sa obveznice i za bankovne depozite. Kao glavni uzroci navode se relativno visoki vanjski dug (hvala ti, Ivo) i financijska eurizacija (korištenje eura kao sredstva plaćanja), koji čine naše gospodarstvo potencijalno ranjivim. Hrvatska tako spada u zemlje čiji su rejtinzi jače podložni stanju na svjetskom kreditnom tržištu. Stoga su novi rejtinzi prikladniji za Hrvatsku u slijedećem periodu (12-18 mjeseci). Snižen je i plafon za kunske bankovne depozite na Aa1.

Pučki rečeno, Hrvatska je ocijenjena zemljom rizičnijom za ulaganje, što će reći da će nam se pooštriti uvjeti za dobijanje kredita i povisiti kamate. Vjeruje nam se sve manje, obzirom na NAŠU situaciju (a ne na situaciju na svjetskom financijskom tržištu). Tek toliko, da se prestane pričati kako je za sve krivo stanje u svijetu. Naravno, kad su nam prošlih godina povisivali rejting s ciljem navlačenja naših budaletina na povoljne kredite i zaduživanje, onda su Šuker i Sanader bili nevjerojatno bahati i puni sebe, i onda prividno povoljno stanje u Hrvatskoj nisu pripisivali dobrom stanju u svijetu, nego svojim lažnim i nepostojećim uspjesima. LINK...SANADER I ŠUKER SE BAHATE. U izvješću je jasno navedeno da je rejting snižen zbog hrvatske gospodarske ranjivosti.

"Although Croatia has been among the countries able to withstand the impact of the global credit crisis so far, its relatively large external debt and financial euro-ization potentially make the economy more vulnerable," said Moody's lead analyst for Croatia, Joan Feldbaum-Vidra.

Naši dragi mediji također ovo snižavanje rejtinga nisu uzeli za nešto važno, za razliku od povisivanja rejtinga u bližoj prošlosti, kad se to prikazivalo kao vehementni uspjeh hadezeovskih gospodarskih perjanica.

Uvijek je kriv netko drugi...
hdz-ekonomija @ 20:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 19, 2008


Dvije današnje izjave su vrlo dobro pojasnile našu blisku budućnost. Prva je izjava našeg doktora Ive, koji je eksplicitno rekao da se nema namjeru pozabaviti nabujalom birokracijom u državi, čak ni u trenucima bankrota koji je počeo. "Državna uprava u ovoj godini mora završiti pregovore s Europskom unijom. Nema govora da se u takvoj situaciji obruše na državna službe, kad oni obavljaju povijesni posao", rekao je Sanader.

Istovremeno, novopečeni Sanaderov savjetnik Jurčić najavio je da će 40 000 radnika u 2009. godini ostati bez posla. I to je vrlo izgledno.

Dakle, nema rezanja birokracije, ali će zato bez posla ostati radnici koju tu birokraciju hrane. Oni koji zadrže posao, morat će plaćati dodatne namete za financiranje Sanaderove birokracije, i to sa zamrznutim plaćama, a uz to će morati i raditi više kako bi nadoknadili smanjen broj radne snage u gospodarstvu.

Usput, ionako nepovoljan omjer produktivnih radnika i beskorisnih birokratskih parazita će se dodatno pogoršati. Oni radnici u gospodarstvu kojima je posao siguran, zbog zamrznutih plaća će biti dodatno demotivirani i prihodovat će manje dodane vrijednosti. Oni koji se boje gubtika posla, radit će sve više za manju plaću i usput pobolijevati, ako ne umru od napora, gladi ili ako ne izvrše suicid. Oni sposobniji, i oni najočajniji će otići raditi u inozemstvo, pa će tako doći do dodatnog unazađivanja kvalitete hrvatskog radništva. A kako će i birokracija imati zamrznute plaće, a sanader je najavio da neće smanjiti broj ljudi u birokraciji, ista će raditi sve manje i sve lošije, ako je to uopće moguće.

I to je New Deal? To je najgora glupost koju je nesposobni Ivo do sada predložio. Kao da mu je cilj što prije uništiti Hrvatsku i Hrvate, a danas nema ni mrvicu šanse da se to ne dogodi vrlo brzo.

U čemu je stvar? Pa u tome da je birokracija Sanaderova glasačka baza sastavljena od nesposobnih, ali vjernih i lojalnih hadezeovaca. Nju srezati bilo bi isto kao i uložiti svu imovinu u okladu da će Sanader Hrvatsku izvući iz krize. Nema preciznih podataka, ali govorka se o blizu deset tisuća novozaposlenih rođaka, prijatelja i poslušnika u javnim službama u posljednjih pet godina. Kako se istih odreći, kad je puno lakše dodatno stegnuti gospodarstvo i tegleću marvu zaposlenu u istome? Potpuno je identična stvar i s lažnim braniteljima i invalidima koje se uporno odbija razotkriti i odvojiti ih od onih pravih.

Poslušne i lojalne budale su Sanaderova izborna baza i njegovi izborni i medijski jurišnici, a uskoro isti mogu postati i ulični razbijači prosvjeda. S njima nas je Sanader i doveo do propasti. Oni neće prijeći u privatni sektor, jer tamo treba raditi. Neće otići ni u inozemstvo, i tamo treba raditi. Pojam negativne selekcije bi u nekom poslovnom priručniku trebao biti prikazan uz Sanaderovu sliku.

kaže Ivo da mu državna uprava treba dovršiti posao ulaska u EU. Pa ta njegova uprava, s njim na čelu, već pet godina ne uspijeva Hrvatsku uvesti u EU, niti završiti pregovore. Kako, kad je upravo njegova državna uprava korumpirana, nestručna, glomazna i sama čini glavnu smetnju ulaska u EU. Sanaderu je očito birokracija najvažnija na svijetu, važnija i od građana, i od radnika, i od gospodarstvenika i od Europe. Birokracija mu je ispred svega, pa i ispred politike. U redu, nisu ljudi zaposleni u državnoj upravi krivi za krizu. Čak ni oni nesposobni nisu krivi. Ljudi rade svoj posao kako (ne)znaju i (ne)umiju. Kriv je onaj sjedokosi bucko koji ih je na ta mjesta postavio. Pa će tako plaće biti zamrznute kvalitetnim i savjesnim službenicima, kao i lijenim neradnicima.

Uskoro, par žešćih prijedloga za rješavanje krize...
hdz-ekonomija @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 28, 2008

Otvorivši jučer na internetu Jutarnji list, točnije Sanaderovu izjavu o proračunu za 2008. godinu, dogodilo mi se nešto neobično. Naime, na ekran mi je sletila muha, i to točno na tu vijest. U prvi mah nisam obraćao pažnju, no ubrzo nakon toga sletila je i druga muha, iako u kući inače uopće nemam muha. Stao sam s pregledom i gledao u ekran. Vrlo brzo uslijedila su nova slijetanja muha, i to točno na navedenu rečenicu. Nakupilo ih se oko desetak. Pa sam stavio sliku s tom rečenicom, jer ne znam je li se to dogodilo samo meni, ili se događa i drugima.

Radi se o slijedećoj rečenici: "Vlada će u narednom razdoblju zadržati smjer prema visokoj razini konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, koji će Hrvatsku približiti europskim partnerima".

Zaista, neobična rečenica. Prvo se spominje da će Vlada zadržati smjer. Pa Vlada uopće nema smjer. Onda se spominje naredno razdoblje. Koje naredno razdoblje, slijedećih 2 dana? Nakon toga se spominje smjer prema visokoj razini konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Pa hrvatsko gospodarstvo nema visoku konkurentnost, dapače, vanjskotrgoviniski deficit je svake godine sve veći, a pokrivenost uvoza izvozom sve manja. Kako se može zadržati smjer? Uostalom, kakve veze Vlada uopće ima s gospodarstvom i konkurentnošću istog, osim što ga sabotira svojim lošim potezima? Na kraju se spominje da će se Hrvatska tim zadržavanjem smjera približiti europskim partnerima. Ne piše koliko će se približiti. No, ako je do sada već postojao takav smjer, a piše da će se smjer zadržati, kako zadržavanjem istog može doći do približavanja, ako do sada istim smjerom nije došlo do približavanja? I kojim to partnerima? Hrvatska se u bilanci trgovinske razmjene s EU suvereno udaljava od Europe, odnosno od tamo svake godine uvozimo puno više nego što izvozimo. Ah, možda se i mislilo na povećanje uvoza u Hrvatsku. Ako nije, smatraju li se pod europskim partnerima Srbija, Bosna, Makedonija, Albanija...jer u odnosu na te zemlje hrvatsko gospodarstvo je konkuretno? Ako da, zašto tako nije rečeno?

Ili se ta cijela rečenica može prevesti na ovaj način: "Nemamo pojma o ničemu, nećemo raditi ništa osim što ćemo nastaviti lagati i muljati, nitko nikada neće moći izračunati inače nemjerljivi podatak o povećanju razine konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, a Hrvatska se može približiti europskim partnerima na 1000 načina, između ostalog i skupljanjem euroazijskog kontinenta zbog globalnog zatopljenja."

Ako ništa, Hrvatska bi bar mogla pokušati od te rečenice (a i od ostalih izjava Vladinih dužnosnika, npr. Polančeca) napraviti hrvatski "brand" i odličan izvozni proizvod, u sklopu već postojeće izvozne ofanzive koja je trenutno godinama u svojoj defanzivnoj fazi. Ta rečenica bi se mogla prodavati kao odlično sredstvo za skupljanje muha u kućanstvima, hotelima, sustavima javne odvodnje, štalama i tsl. Rečenica je ekološki prihvatljiva, bez štetnih sastojaka, lako prenosiva, nema neugodnih mirisa (no dobro, to bi se dalo srediti...) i odlično bi pasala pod slogan "Kupujmo hrvatsko", budući da je izvorna hrvatska. a i odlično se prodaje. Mi u Hrvatskoj je uredno kupujemo bez greške već petu godinu.
hdz-ekonomija @ 21:19 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.