Idemo dalje!?
HDZ-ekonomija
Zna se tko ZNA...
  • "Slijedom objavljivanja takvih destruktivnih napisa pojavila se nužnost interveniranja Agencije na način da se periodički tj. po potrebi i u skladu s objavljenom temom na blogu kako ne bi bilo "prenapadno" intervenira s "ubacivanjem" na blog tj. komentiranjem u cilju amortizacije nastale štete ili pak u cilju odvraćanja s teme..."

    SOA (analiza upisa na blogu Ž.Peratovića)
Blogeri, važno
  • VAŽNO
Izdvojeno
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
150594
Banneri
  • pollitika
Blog
ponedjeljak, svibanj 4, 2009




Konačno je i MMF objavio podatke o rastu BDP za 2008. godinu, prvu globalnu kriznu godinu, i podaci su veoma zanimljivi (neki su, doduše, još uvijek procjena, no to apsolutno ništa ne mijenja na stvari). Da ne duljimo: rast hrvatskog BDP je prema MMF-u u 2008. godini iznosio 2,36 posto i bio je uvjerljivo najmanji od 1999. godine. No, kriza je zahvatila cijeli svijet, pa je i u drugim zemljama zabilježen vrlo nizak rast BDP. Zadržimo se, međutim, na tranzicijskim zemljama, kakva je i Hrvatska, no nemojmo se zadržati samo na 2008. godini, nego usporedimo situaciju u posljednjih 5 godina, koliko je kod nas na vlasti naš premili Ivo Sanader sa svojim sposobnim suradnicima.

Od 28 tranzicijskih zemalja od Slovenije do Rusije, u posljednjih 5 godina Hrvatska je zabilježila drugi najmanji rast BDP. Gora od nas je, naravno, prijateljska Mađarska, a ostalih 26 zemalja su bolje. Hrvatski BDP je u posljednjih 5 godina povećan ukupno za 23 posto, dok je prosjek tranzicijskih zemalja 42 posto. Istovremeno je prosjek europskih tranzicijskih zemalja (njih 16) 33 posto, a prosjek šest zemalja tzv. "Zapadnog Balkana" 32 posto. Hrvatska je najgora zemlja u svojoj regiji "Zapadnog Balkana", druga najgora zemlja u tranzicijskoj Europi, i druga najgora zemlja po gospodarskom rastu u svim tranzicijskim zemljama. U odnosu na lani, prestigli su nas Kirgizija i Makedonija.

Svoje gospodarstvo su od svih tranzicijskih zemalja najviše ubrzali Azerbajdžan, Armenija i Turkmenistan, a što se tiče europskih zemalja, rast BDP-a veći od 40 posto u 5 godina ostvarili su Slovačka, Litva, Latvija i Crna Gora.

Što se tiče 2008. godine, situacija je još gora. Hrvatsko gospodarstvo se dodatno pogoršalo u odnosu na druge tranzicijske zemlje, pa je rast hrvatskog BDP-a iznosio svega 46 posto od prosječnog rasta BDP-a svih 28 tranzicijskih zemalja, svega 64 posto od prosječnog rasta svih europskih tranzicijskih zemalja i svega 43 posto od prosječnog gospodarskog rasta zemalja tzv. "Zapadnog Balkana", što je uvjerljivo najmanje u posljednjih 5 godina u sve tri kategorije. Naše gospodarstvo je napredovalo više nego dvostruko sporije u odnosu na prosjek svih tranzicijskih zemalja, a sve ostale zemalje tzv. "zapadnog Balkana" su ostvarile više nego dvostruko brži rast BDP-a od Hrvatske, i to je drugi put za redom u posljednjih pet godina da je Hrvatska najgora u "regiji". Gotovo nestvarno djeluju podaci o gospodarskom rastu u 2008. godini u Albaniji od 6,3 posto, u Crnoj Gori od 7,5 posto, a slična je situacija i u ostalim zemljama "regije", te šire, s izuzetkom baltičkih zemalja, te Mađarske.

Toliko o tome da je za sve kriva globalna kriza, a ne Sanader i njegova vlada.

Možda ti brojevi ne izgledaju posebno značajno, no ukoliko ih pokušamo prikazati u apsolutnim brojkama, dolazimo do zapanjujućih saznanja o tome koliko jednoj državi može štetiti činjenica da su joj na vlasti notorni idioti.

Da je rast hrvatskog BDP-a u periodu od 2004. do 2008. godine iznosio bar koliko i prosječni rast BDP-a zemalja naše "regije", hrvatsko bi gospodarstvo u tih 5 godina realno ostvarilo oko 6,1 milijardi eura više nego li je zaista ostvarilo pod vodstvom Ive Sanadera. U slučaju usporedbe sa europskim tranzicijskim zemljama situacija je još poraznija, tu smo u fiktivnom gubitku za gotovo 9 milijardi eura u 5 godina. Nezarađeno, prohujalo s lahorom, upropašteno, spaljeno, zauvijek izgubljeno. U nominalnim iznosima stvari izgledaju još katastrofičnije. Tu smo u odnosu na "zemlje regije" u gubitku od više od 17 milijardi eura, a u odnosi na europske tranzicijske zemlje na gubitku od više od 22 miliijarde eura u pet Sanaderovih godina.

Naravno, nikako se ne bi trebali tješiti da postoji Mađarska, jedina zemlja gora od naše. Jer, njihov nesposobni lažljivac Ferenc Gyurcsany je prije nekoliko tjedana odlepršao s vlasti, naš još nije.

hdz-ekonomija @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 22, 2009




Mađarski premijer Ferenc Gyurcsány najavio je ostavku. Nakon Islanda i Latvije Mađarska je treća zemlja u kojoj je zbog posljedica krize i nemogućnosti vlade da se nosi s nastalim teškoćama pala vlada.

Za razliku od Islanda koji je po financijskim pokazateljima bio jedna od najbogatijih zemalja na svijetu i Latvije koja je po financijskim, ali i gospodarskim pokazateljima bila nekoliko godina najbolja tranzicijska zemlja s gospodarskim rastom od preko 10 posto, i na koje je globalna kriza djelovala kao igla na napuhani balon, Mađarska je tipični primjer uništene nacionalne ekonomije kojoj je kumovala nesposobna vlada na čelu sa nesposobnim premijerom čija je popularnost u 2009. godini pala na svega 18 posto.

Mađarska je godinama slovila kao najgora tranzicijska zemlja po pitanju gospodarskog rasta u kojoj je u najpropulzivnijoj godini za istočnu Europu, onoj 2007., ostvaren gospodarski rast od svega 1,3 posto dok je prosjek tranzicijskih zemalja bio oko 7 posto. U četiri godine Ferencove vladavine Mađarska je uspjela uvećati svoj BDP za svega 15 posto dok je prosjek tranzicijskih europskih zemalja bio 28 posto, a Latvije čak 49 posto.

Takva katastrofalna mađarska politika rezultat je potpunog odsustva ikakve gospodarske strategije, neobuzdanog trošenja proračunskog novca pri čemu je proračunski deficit svojedobno dogurao i do 10 posto i potpunog odsustva ključnih strukturnih reformi, pri čemu je vanjski dug rastao munjevitom brzinom. Umjesto provedbe tih reformi, mađarski premijer je, kao što je i sam rekao, lagao ujutro i uvečer, i ništa drugo nije radio nego je lagao i pričao gluposti.

Zvuči poznato?

Ovo je dio Ferencovih izjava:

"Nema mnogo izgleda (pred vladom). Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi".

"Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina".

'U međuvremenu nismo ništa učinili četiri godine. Ne možete mi reći jednu jedinu vladinu mjeru na koju možemo biti ponosni... Ako ćemo morati dati račun našoj zemlji o tome što smo napravili u četiri godine, što ćemo reći?'

"Gledajte. Stvar je u tome da kratkoročno nema izgleda. (Ministar financija) Janos Veres je u pravu. Možemo još malo petljati ali ne dugo. Trenutak istine je brzo došao... Reforma ili propast. Nema drugog. A kada govorim o neuspjehu onda govorim o Mađarskoj, ljevici, i vrlo iskreno, o sebi".

"Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer. Ne želim to više raditi. Ili ćemo ići naprijed (s reformom) i onda dobijete vođu ili morate izabrati drugog".



Ni nakon tih izjava koje su na svjetlo dana isplutale 2006. godine u Mađarskoj nije ništa učinjeno, pa je tako očekivano u jesen 2008. godine ujahao MMF, uostalom kao i na Island i u Latviju. Koliko za jednu državu znači dolazak MMF-a vrlo se brzo vidjelo kad je Mađarsku u siječnju posjetio i šef MMF-a Dominique Strauss Kahn, navodno jako ljut što je Mađarska uzela lovu od MMF-a a nije ništa poduzela. Čak se govorkalo da će MMF uzeti lovu natrag ako se pod hitno ne skreše proračun i uvede fiskalna stabilnost. Da se nije radilo samo o glasinama vidjelo se po drastičnom padu forinte koji se dogodio tih dana.

U nastavku mađarske agonije Ferenc je, kao što se i očekivalo, umjesto da nešto poduzme nastavio pričati gluposti koje se nevjerojatno poklapaju sa izjavama jednog drugog nesposobnog premijera iz jedne zemlje koja graniči s Mađarskom, a koji je ujedno i Ferencov dobar prijatelj i koji ima slične državničke rezultate kao i Ferenc i s kojim je Ferenc često pričao o svemu, od Lisabonskog ugovora, NATO-a, plinovoda, do zamjene nekakvih dionica. Njih dvojica toliko politički sliče jedan na drugog da ih se može razlikovati samo po jednom detalju, a taj je da Ferenc s vremena na vrijeme tajno ili javno prizna da je lagao i zasrao i da je nesposoban, dok njegov prijatelj ni u ludilu nikad ne bi priznao da nije najljepši, najpametniji, najsposobniji i nije uvijek u pravu. Čak su i vodili zajedničke sjednice svojih vlada.

A najbolji biser te dvojice, i krajnji i konačni dokaz pune nesposobnosti je bilo uspješno lobiranje za zajedničko domaćinstvo europskog nogometnog prvenstva njihovih zemalja, kada su uspjeli dobiti čistih nula bodova za kandidaturu.

Evo par izjava koje su u posljednjih nekoliko tjedana neovisno jedan o drugome uzjavili Ferenc i njegov prijatelj.

O tome kako bi se banke trebale ponašati u krizi:

Ferenc: Očekujemo veću pomoć od banaka
Ferencov prijatelj: Banke u godini krize mogu podnijeti eventualni manji profit

O bankrotu:

Ferenc: Mađarska nije u opasnosti od državnog bankrota
Ferencov prijatelj: Ne prijeti nam bankrot

O radnim mjestima:

Ferenc: Sačuvanje radnih mjesta je najvažniji zadatak
Ferencov prijatelj: Vodit će se bitka za radna mjesta

O stranim investitorima:

Ferenc: Trebamo vas, ne odlazite
Ferencov prijatelj: Ja i ministri izdavat ćemo dozvole stranim investitorima

Da bi stvar bila smješnija, obojica su, Ferenc i Ferencov prijatelj predstavili antirecesijske mjere tek u veljači i to gotovo u isto vrijeme, i to nakon što je kriza mjesecima plamtila, spalila nacionalna gospodarstva i ostavila samo pepeo.

Ferenc u svakom slučaju nije glup kada se uspio toliko dugo održati na vlasti nakon tolikih laži i gluposti, a da baš ništa nije napravio, niti je imao namjeru išta korisno napraviti za svoju zemlju. Evidentno je ocijenio da je Mađarska na korak od velikih socijalnih nemira i masovne pobune nezadovoljnih građana i da mu je u pitanju puno toga, a moguće i glava. Sličnu stvar je prošle godine napravio i irski premijer Bertie Ahern, s jednom razlikom da se Bertie povukao nakon desetljeća fantastičnih državničkih uspjeha i dovođenja Irske među tri najbogatije europske zemlje, i to baš uoči globalne krize koja je među prvima slomila Irsku.

Ferenc se na vlasti uspio održati nepunih 5 mjeseci od dolaska MMF-a u Mađarsku. Samo je pitanje mjeseca kada će MMF prijeći veliku rijeku koja počinje sa slovom "D" i ustoličiti se u državi u kojoj stoluje Ferencov prijatelj, a onda je opet samo pitanje mjeseca kada će i Ferencov prijatelj morati spakirati kofere i sjahati s grbače naroda kojeg je unesrećivao godinama, baš kao i Ferenc.

Ostaje nam vidjeti i uočiti način na koji će Ferenc uspjeti izmigoljiti ruci pravde, tek toliko, da ne bi za koji mjesec ponovili grešku Mađara i pustili Ferencovog prijatelja da ode bez da mu naplatimo bar dio onoga što nam je ostao dužan.
hdz-ekonomija @ 00:54 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008




Dugo nismo napisali ništa o rastu BDP-a Hrvatske i rastu BDP-a ostalih tranzicijskih zemalja. U međuvremenu je MMF objavio nove podatke ukalkuliravši i najnovije procjene o rastu uslijed nadošle globalne krize. Od zadnjeg članka zbilo se ono očekivano - Hrvatska je pod mudrim vodstvom premijera Sanadera opet nazadovala. Pa je tako u 5 godina vladanja našeg doktora Ive Hrvatska uvećala svoj BDP za 24,7%. Radi se o ukupnom rastu BDP-a od 2004. do zaključno 2008. (podaci za 2008. su procjena iz listopada ove godine).

Od ukupno 28 tranzicijskih država (15 s područja bivšeg SSSR, 6 s područja bivše Jugoslavije, 4 srednjeeuropske države i tri države s područja Balkana), čak 25 njih je povećalo svoj BDP u posljednjih pet godina u većem postotku od Hrvatske. Hrvatska s Makedonijom dijeli pretposljednje mjesto, a najlošija je Mađarska. Najbrže su napredovale zemlje bivšeg SSSR, u prosjeku povećavši svoj BDP za čak 56%. Zemlje srednje Europe, i zemlje bivše Jugoslavije povećale su svoj BDP u prosjeku za 31%, a ostale balkanske zemlje (Albanija, Rumunjska i Bugarska) u prosjeku za 36%.

Tranzicijske zemlje, danas članice EU, u prosjeku su povećale svoj BDP za 35%. Zemlje bivšeg SSSR-a koje nisu u EU u prosjeku su povećale svoj BDP za 57%. Ostale tranzicijske zemlje koje nisu u EU povećale su u prosjeku svoj BDP za 32%. Sve države bogatije od Hrvatske, s izuzetkom Mađarske, brže su napredovale od Hrvatske. I sve siromašnije zemlje (osim Makedonije) napredovale su brže od Hrvatske.

Hrvatska je tako, uz Makedoniju, najgora država u Sanaderovoj "regiji". Ako ikada uđemo u EU, opet ćemo biti, uz Mađarsku, najgora zemlja od svih tranzicijskih država članica EU.

Što se tiče procjene rasta BDP za 2008. godinu, Hrvatska je nešto bolja. Od 28 zemalja, Hrvatska je po rastu BDP zauzela 24. mjesto, što je čak bolje nego lani, budući da su baltičke države nakon desetljeća strelovitog rasta od 10 i više posto potonule. Uz Estoniju i Letoniju, od nas je naravno gora i uvijek najgora Mađarska, pa čak i ratom zahvaćena i djelomično okupirana Gruzija. Iako ne puno. Rast BDP Hrvatske u 2008. godini će biti gotovo jednak onom gruzijskom, što je i logično, imali smo slične nepovoljne razvojne uvjete. Gruziju su do prije par mjeseci bombardirali Rusi iz aviona, topova i tenkova, a mi imamo Sanadera, Polančeca i Šukera. Sve ostale države će, prema procjeni MMF-a, postići brži gospodarski rast u 2008. od Hrvatske. U 2008. godini Hrvatska će tako imati najsporiji gospodarski rast od svih zemalja bivše Jugoslavije i od svih balkanskih zemalja, te drugi najgori od svih tranzicijskih zemalja bez zemalja bišeg SSSR.

Naravno, uvijek vrijedi podsjetiti na riječi mađarskog premijera: "Nema mnogo izgleda. Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi. Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina. Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer.".

A kod nas je za sve kriva svjetska kriza, kao da živimo u nekom drugom svijetu za razliku od drugih tranzicijskih zemalja...Nakon pet godina loših, pogrešnih i glupih poteza, možemo li od istih likova očekivati da će nešto dobro napraviti i to u trenucima kad je zaista svaki potez krucijalan, a isti nisu u stanju javno priznati da su lažljivi i nesposobni?

hdz-ekonomija @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008




Prije izbora, obećavali su nam rast BDP od 7 posto, štoviše, to im je bila glavna stavka danas zaboravljenog programa 3x7. Nakon izbora su počeli pričati o rastu BDP od 4-5 posto, nakon toga tri posto, danas su već na dva posto. Tih dva posto je početkom 2008. godine spomenuo i guverner Rohatinski, a to, zanimljivo, niti jedan hrvatski medij nije prenio... (VIDI TU).

I, kao da ništa nije bilo, danas igraju sa stopom rasta od dva posto, i to bi uz umiranje od gladi i sveopće propadanje trebalo biti dovoljno za servisiranje postojećih dugova. Naravno, oni opet nisu ništa krivi, ma jok, problem je u svijetu. To što bi Vlada trebala služiti za vođenje države na način da država može normalno funkcionirati i kad je svjetsko gospodarstvo u krizi, to opet nije nikog briga. Kad svijetu ide dobro, nama ide osrednje. Kad svijet stagnira, mi propadamo. Kad je svijet u krizi, nama se smanjuju plaće i uvode zdravstvena davanja i novi porezi samo da bi mogli servisirati dugove.

Ide li i drugima loše? Naravno. Svjetsko je gospodarstvo u krizi. No, postoji razlika između krize, koja vlada u svijetu, i bankrota koji je udario Hrvatsku. Mislite da je bankrot preteška riječ? Pa kako bi vi nazvali situaciju u kojoj nam se nudi realan PAD plaća od 5-6 posto (ovisno o inflaciji), novi porezi i nameti, jer bez toga nećemo moći vraćati dugove? To nije kriza, nego bankrot.

I pri svemu tome nam se gospodarski rast od 2 posto predstavlja kao cilj kojem moramo težiti tako da dopustimo da nam realno smanje plaće za 5 ili 6 posto. Bez toga bi vjerojatno imali negativni gospodarski rast. Briljantno. Po definiciji tranzicije, hrvatsko gospodarstvo, kao tranzicijsko gospodarstvo, i uz stagnaciju plaća treba ostvarivati značajan rast budući da je pretpostavka tranzicije ubrzano osposobljavanje kvalitetnih radnika koji za istu plaću prihode više, i koji zamjenjuju socijalističku radnu snagu koja polako odlazi u mirovinu. Zato situacija da gospodarstvo godišnje napreduje uz stopu od 10 ili 12 posto, kao što je to bilo u baltičkim državama, u Slovačkoj ili u posljednje vrijeme u Rumunjskoj, nije nepoznata. Istovremeno, uz rast BDP po stopama od 10 ili 12 posto dolazi do porasta plaća po stopi većoj od 20 posto. Hrvatska takvu situaciju nikad nije doživjela, nama je svod gospodarski rast od 5,6 posto. Zanimljivo da u većini drugih tranzicijskih država nikome ne pada na pamet smanjivati realne plaće kako bi dosegli gospodarski rast od 2 posto. Naravno, kod njih je ipak samo kriza, pa će im se rast BDP sa 5 posto smanjiti na 4 posto, ili sa 9 posto na 7 posto, ili sa 14 posto na 9 posto. To je ono što bi se zvalo kriza...kod nas je ipak nešto drugo.

I kod nas, kao i u susjednoj Mađarskoj, gdje je premijer bar imao toliko pristojnosti priznati da je lažljivi nesposobni seronja...

Krah. Stečaj. Bankrot. Upravo je otpočeo. Na žalost, izgleda da je stečajni upravitelj isti onaj koji nas je i doveo do stečaja. Još jedna paradigma.
hdz-ekonomija @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.