Idemo dalje!?
HDZ-ekonomija
Zna se tko ZNA...
  • "Slijedom objavljivanja takvih destruktivnih napisa pojavila se nužnost interveniranja Agencije na način da se periodički tj. po potrebi i u skladu s objavljenom temom na blogu kako ne bi bilo "prenapadno" intervenira s "ubacivanjem" na blog tj. komentiranjem u cilju amortizacije nastale štete ili pak u cilju odvraćanja s teme..."

    SOA (analiza upisa na blogu Ž.Peratovića)
Blogeri, važno
  • VAŽNO
Izdvojeno
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
150602
Banneri
  • pollitika
Blog
subota, srpanj 11, 2009




U lipnju 2009. registrirano je 56,4 posto novih vozila manje nego u lipnju 2008. U prvih šest mjeseci ove godine broj registriranih novih vozila za 48,6% posto je manji u usporedbi s istim razdobljem 2008.

Bruto domaći proizvod realno je manji za 6,7% u prvom tromjesečju 2009. u odnosu na isto tromjesečje 2008. godine.

U razdoblju od lipnja 2008. do svibnja 2009. ukupna industrijska proizvodnja u usporedbi s istoimenom proizvodnjom iz razdoblja od lipnja 2007. do svibnja 2008. bilježi pad za 3,8%.

Mjesečni obujam industrijske proizvodnje u Republici Hrvatskoj u svibnju 2009. u usporedbi s industrijskom proizvodnjom iz svibnja 2008. bilježi pad za 7,1%.

Ukupan promet u industriji u travnju 2009. manji je za 4,9% u usporedbi s travnjem 2008.

Proizvodnost rada u razdoblju od siječnja do svibnja 2009. manja je za 1,3% u usporedbi s istim razdobljem 2008.

U svibnju 2009. u komercijalnim smještajnim objektima broj dolazaka turista manji je za 10%, a broj noćenja turista manji je za 13% u odnosu na svibanj 2008.

U razdoblju od siječnja do svibnja 2009. ostvareno je 8% manje dolazaka i 9% manje noćenja turista u odnosu na isto razdoblje prošle godine u svim komercijalnim smještajnim objektima.

U razdoblju od siječnja do svibnja 2009., u odnosu na isto razdoblje 2008. broj kružnih putovanja stranih brodova manji je za 10%, a broj putnika koji su na taj način ušli u Republiku Hrvatsku veći je za 5,9%. Ukupan broj dana boravka tih putnika u istom razdoblju manji je za 33,3% nego prošle godine.

U hrvatskim lukama nautičkog turizma u šest jadranskih županija od siječnja do svibnja 2009. boravilo je 24% manje nautičara nego u istom razdoblju prošle godine, dok je noćenja u tim lukama bilo 15% manje.

Ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u svibnju 2009. manji je za 9,0% u usporedbi sa svibnjem 2008.

Ukupni broj zaposlenih u svibnju 2009. manji je za 2,4% u odnosu na svibanj 2008.

Krajem lipnja u Zavodu za zapošljavanje je evidentirano 11,2% nezaposlenih više nego u lipnju 2008. godine.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2009. u odnosu na isti mjesec prošle godine nominalno je viša za 5,1%, a realno je viša za 1,2%.

Cijene dobara i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u svibnju 2009. u odnosu na svibanj 2008. više za 2,7%, a u godišnjem prosjeku više su za 5,1%.

Cijene proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva pri proizvođačima u travnju 2009. u odnosu na travanj 2008. niže su za 11,4%.

Cijene industrijskih proizvoda pri proizvođačima u lipnju 2009. u odnosu na lipanj 2008. niže su za 1,0%.

U svibnju 2009. u odnosu na svibanj 2008. ukupan otkup i prodaja proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva smanjeni su za 0,9%.

Ukupan izvoz u svibnju 2009. bio je za 24% manji nego u svibnju 2008. godine.

Ukupan uvoz u svibnju 2009. bio je za 29,4% manji nego u svibnju 2008. godine.

Promet od trgovine na malo u svibnju 2009. u odnosu na svibanj 2008. nominalno je bio manji za 18,0%, a realno za 19,3%. Od siječnja do svibnja 2009. taj promet bio je nominalno manji za 14,9% u odnosu na isto razdoblje 2008., što je realno manje za 17,0%.

U prvom tromjesečju 2009. ostvarena vrijednost prometa u ugostiteljstvu nominalno je manja za 1,8% nego u istom razdoblju 2008. Za isto razdoblje cijene ugostiteljskih usluga porasle su za 5,7%, što znači da je promet u ugostiteljstvu za to razdoblje realno pao za 7,1%.

Građevinski radovi u travnju 2009. manji su za 4,3% u odnosu na travanj 2008. Građevinski radovi u razdoblju od siječnja do travnja 2009. manji su za 1,4% u usporedbi s radovima u razdoblju od siječnja do travnja 2008.

Vrijednost novih narudžaba građevinskih radova u prvom tromjesečju 2009. manja je za 9,4% u odnosu na isto razdoblje 2008.

Izravna inozemna ulaganja u Hrvatsku u prvom su tromjesečju lani iznosila nešto više od milijardu eura, pa su ulaganja od 399 milijuna eura u prvom tromjesečju ove godine manja za 60,3 posto.

hdz-ekonomija @ 00:29 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, svibanj 16, 2009




Ovih dana objavljeni su i posljednji podaci o kretanju stope inflacije u Hrvatskoj i u Europi. No, prije toga, mali uvod.

U već opjevanom članku u kojem si je očito bunikom obliveni Sanader pripisao toliko zasluga da bi bez njega Zemlja vjerojatno već prije nekoliko mjeseci završila u obližnjoj crnoj rupi, premijer je samo ovlaš spomenuo i inflaciju. Izjavio je slijedeće: "Nužno je vratiti se u ljeto 2008., kada je inflacija bila na razini oko osam posto, a cijeli je niz gradova i lokalnih uprava podignuo cijene komunalnih usluga. Nisam za nikakvo spavanje na lovorikama, jer je zadaća Vlade da se odgovorno ponaša, napose u ovim kriznim vremenima."

Iz njegove izjave dade se zaključiti da je problem inflacije prošlost i da je on za navedeno zaslužan, dok su problem inflacije, naravno, uzrokovali neki gradovi i općine. Kako tipično za Sanadera koji nikad za ništa loše nije kriv, ali je uvijek zaslužan za sve dobro.

U svezi toga što je on učinio u cilju suzbijanja inflacije se ovaj put nije konkretno izjasnio, budući da je po tom već nekoliko puta ispao notorni idiot, što možemo vidjeti ovdje, ovdje, ovdje, a naročito ovdje.

Iako mi u prvi tren nije bilo jasno zašto je premijer išao uopće pričati o tome kako su spriječili rast nezaposlenosti kad je upravo u prošlom mjesecu rast nezaposlenosti bio rekordan, te zašto je išao spominjati inflaciju kad se konačno dokazalo, a to ćete vidjeti u nastavku, da je upravo njegova Vlada odgovorna za najveći dio inflacije u Hrvatskoj u prošloj i ovoj godini, sada mi postaje jasnije. Bila je to brižljiva kontrola štete koja će nastati nakon što guverner Rohatinski u Opatiji održi govor nakon kojeg je i zadnjem optimistu postalo jasno u kakvim smo sranjima. I u kakvim ćemo tek biti sranjima.

Između svega ostalog, Rohatinski je jasno i glasno spomenuo da problem inflacije i dalje postoji u Hrvatskoj (za razliku od najvećeg broja europskih zemalja, gdje zaista više ne postoji) i da će nas gadno opterećivati u ovoj godini: Evo njegove izjave: "Iako je u drugom dijelu 2008. godine nastupilo agregatno smanjenje potrošačkih cijena za oko 1% u odnosu na njihovu razinu iz mjeseca srpnja, tekući rast tih cijena u prvom tromjesečju ove godine od 2.1% indikator je mogućeg nastavka negativnog djelovanja inflacije na raspoložive dohotke i realnu potražnju na domaćem tržištu."

Iz priloženog grafikona jasno se vidi da je problem inflacije u EU prošlost. Inflacija je na razini cijele EU pala na svega 1,2 posto, a na razini Eurozone na svega 0,6 posto već u ožujku, a tendencija stagnacije se nastavlila i u travnju. Čak i u onim zemljama u kojima je inflacija prošle godine dosezala dvoznamenkastu vrijednost, pa i blizu 20 posto, sada je ista svedena na prihvatljivih 5 do 6 posto. Za razliku od zemalja EU koje su provedbom gospodarskih mjera suzbijanja inflacije taj problem riješile, u Hrvatskoj je isti i dalje prisutan. Štoviše, u Hrvatskoj inflacija, nakon pada na kraju 2008., raste.

Na grafikonu su jasno vidljiva dva segmenta u kojima inflacija u Hrvatskoj nije slijedila inflaciju u Europi. Prvi segment je zabilježen sredinom 2008. godine kada je naša inflacija letila u nebo, dok je inflacija u EU zauzdana. Nakon toga uslijedila je hrvatska prilagodba kao posljedica utjecaja iz EU, pa je inflacija i u Hrvatskoj snižena na ispod tri posto u prosincu 2008. Nakon toga ponovo dolazi do rasta inflacije u Hrvatskoj za jedan postotni poen (drugi segment), dok ista u Europi od Nove godine biva prepolovljena. I za jedan i za drugi segment u kojima hrvatski inflatorni trendovi nisu slijedili europski trend odgovorna je isključivo Sanaderova vlada. U prvom slučaju sredinom 2008. godine nisu donesene nikakve mjere suzbijanja inflacije, a u slučaju iz 2009. godine glavnina problema rasta inflacije u Hrvatskoj jest dizanje cijene plina i zdravstvenih usluga početkom godine, uz potpuno odsustvo socijalne komponente antirecesijskih mjera (u biti, potpuno odsustvo antirecesijskih mjera, ali o tome drugi put).

Tako je u travnju 2009. godine na godišnjoj razini najviše poskupjelo meso (10,3 posto), duhan (21,9 posto), struja (16,1 posto), plin (15,4 posto), zagrijavanje stana (22,5 posto), medicinske usluge (37,1 posto) i bolničke usluge, s apsolutnim rekordom od 71,8 posto, za što možemo zahvaliti genijalnoj zdravstvenoj reformi Dade Milinovića. Značajno su poskupjeli i vodeni promet putnika (18,8 posto), te držanje kućnih ljubimaca (11 posto), kao i financijske usluge (14,6 posto).

Inflacija je tako u travnju na godišnjoj razini u Hrvatskoj porasla za 3,3 posto više nego u zemljama Eurozone, a najgora situacija je, gledano po grupama proizvoda i usluga, u segmentu prehrane (3,7 posto više), alkoholnih pića i duhana (12,6 posto više, što i nije tako loše), stanovanja i režija (5,8 posto više), te zdravstva (opet rekord, čak 16,9 posto više).

Kao što se vidi, najviše je poskupjelo upravo ono što najviše utječe na standard većine građana, bolje reći sirotinje, koja dominira u Sanaderovoj zemlji meda i mlijeka. Bogatiji građani ne prolaze toliko loše osim po pitanju financijskih usluga (čitaj: skupih kredita), no oni kojima većina primanja odlazi na prehranu, režije i zdravstvene usluge i kamate na kredite definitivno odlaze u bananu i žive ubrzano sve gore i gore iz dana u dan. Takav dramatični porast troškova, naročito režija i zdravstva nema nikakve veze sa stanjem u Europi i svijetu, nego je isključivi hrvatski izum, pa tako ovaj put Polančec nema što reći da je inflacija uvezena, kako se znao često vaditi prošle godine.

Inflacija je i dalje problem u Hrvatskoj, i gospodarski, ali sve više i socijalni, a biti će problem i dalje. Obzirom na činjenicu da svakim danom velika većina građana živi sve gore i reže kućne troškove, a time slabije puni proračun, a da su Sanaderovi megalomanski kapaciteti neutaživi, vrlo skoro možemo očekivati dodatna poskupljenja, i to upravo u ovim istim kategorijama.

Teško da će poskupjeti bunika, obzirom na to tko je troši.
hdz-ekonomija @ 00:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 12, 2009




U moru luđačkih izjava koje posljednjih nekoliko tjedana daje naš premijer, izjava o sprječavanju rasta nezaposlenosti je definitivno doživjela nepravednu sudbinu zapostavljenosti. U medijskim valovima studentskih blokada, najave štrajkova zaposlenih u javnim službama, situacije s Glavašem i udara na kakti neovisno pravosuđe, situacije sa EU blokadom, ustaša, partizana, posvemašnjeg gospodarskog rasula, a sve u jeku izborne promidžbe za nadolazeće lokalne izbore, Sanader uspijeva naći vremena i mogućnosti biti još luđi nego što je to inače.

Prilikom prezentacije Izvješća o izvršenju proračuna za 2008. godinu, popularno zvanog "Idemo lagati dok ne krepamo", od sve siline laži i izmišljotina o tome da je Vlada spasila kunu, o tome da je Vlada smanjila deficit na način da u isti ne uračunavaju dugovi npr. Hrvatskih autocesta i da je država prestala plaćati dospjele obveze, o tome da je Vlada spriječila propast bankarskog sustava, pri čemu je Sanader za inflaciju po tisućiti put lažno optužio lokalnu upravu, definitivno se najviše izdvaja Sanaderova ocjena da je vlada spriječila rast nezaposlenosti.

Vlada spriječila rast nezaposlenosti? Halo, Boonika Boys, znate li vi u kojoj ste državi uopće? Gdje ste spriječili rast nezaposlenosti, u Banskim dvorima? Pa nezaposlenost na godišnjoj razini kontinuirano raste već treći mjesec za redom, a upravo je u travnju 2009. godine ista rasla uvjerljivo najbrže. Čak je 18 000 ljudi bez posla više nego u istom mjesecu prošle godine, što je rast od nevjerojatnih 7,6 posto. U ožujku je ta razlika iznosila oko 11 000 ljudi (4,6 posto), a u veljači oko 2 700 ljudi (1 posto). Krivulja jednostavno ne može izgledati gore, no ukoliko se za analizu iste koristi bunika, svašta je moguće, pa i tvrditi da je vlada spriječila rast nezaposlenosti. Istovremeno Vlada nije primijenila niti jednu mjeru da navedeno zaustavi, štoviše, u bujanju nezaposlenosti direktno sudjeluje putem svojih "projekata" neradne nedjelje, zabrane pušenja i neplaćanja računa.

Onako okvirno analizirajući priloženi grafikon, vidljiv je trend smanjenja nezaposlenosti koji je bio najupečatljiviji u 2007. godini, i to od travnja. Paralelno sa naglim smanjenjem nezaposlenosti kroz cijelu 2007. godinu padala je i stopa rasta BDP, koja je u prvom tromjesečju 2007. iznosila 7 posto dok je broj nezaposlenih iznosio 291 tisuću, da bi na kraju 2007. stopa rasta BDP pala na svega 3,8 posto, dok je nezaposlenih bilo 254 tisuće. Taj paradoks pri kojem dolazi do usporavanja gospodarskog rasta s povećanjem broja zaposlenih koji rade i zarađuju, pri čemu se smanjuje broj nezaposlenih koji ne rade i ne zarađuju nije ni lako ni jednostavno objasniti, no možemo pretpostaviti da se radi o činjenici da je kroz cijelu 2007. godinu, na kraju koje su se održali i parlamentarni izbori, HDZ masovno zapošljavao svoju rodbinu, prijatelje, poslušnike i cijeli niz sličnih neproduktivnih i štetnih glupana po državnim službama, javnim službama i naročito javnim poduzećima kako bi iste uhljebio prije izbora, osigurao izbornu podršku i usput smanjio stopu nezaposlenosti s kojom je mahao uoči parlamentarnih izbora. Ukoliko se, naravno, ne radi o najobičnijem statističkom falsifikatu, obzirom na neobično čudne trendove i lomove u krivulji. Naročito je simptomatična činjenica da je apsolutni minimum broja nezaposlenih ostvaren u listopadu 2007.godine, a taj podatak je objavljen početkom studenog 2007. godine, 2-3 tjedna prije parlamentarnih izbora, kada je na godišnjoj razini bilo gotovo 40 tisuća nezaposlenih manje nego godinu dana prije (podsjetimo, danas je to 18 tisuća ljudi više). Od parlamentarnih izbora 2007. godine stopa smanjenja nezaposlenosti se kontinuirano smanjuje kroz cijelu 2008. godinu, i to rapidno, da bi početkom ove godine okrenula u pozitivno područje.

Što je najgore, danas posao sigurno ne gube već navedeni neproduktivni hadezeovski rođaci, prijatelji i tazbina, koji su smješteni na sigurno, već posao uglavnom gube radnici u industriji, građevinarstvu i trgovini, dakle produktivni dio zaposlenih. Gotovo perverzno zvuči činjenica da, dok u prerađivačkoj industriji u travnju ove godine imamo gotovo 100 posto više novoprijavljenih na burzi rada nego novozaposlenih, te gotovo 50 posto više u trgovini, taj odnos u slučaju administracije, javne uprave i obrane izgleda potpuno drukčije: u javnoj upravi, obrani, administraciji i socijalnom osiguranju imamo gotovo dvostruko više novozaposlenih, nego novoprijavljenih. Dakle, u krizi se omjer zaposlenih mijenja u smjeru ionako glomazne birokracije i administracije koja je i jedan od uzroka ovako teških posljedica krize. Pa tko je tu lud? Luđak koji nam određuje sudbinu, ili mi koji ga puštamo?

Uostalom, kao da su važni podaci. Važna je Riječ Njegova. Ako On kaže da su spriječili rast nezaposlenosti, onda su oni spriječili rast nezaposlenosti. Bio on na bunici ili bio on prirodno lud.
hdz-ekonomija @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 4, 2009




Konačno je i MMF objavio podatke o rastu BDP za 2008. godinu, prvu globalnu kriznu godinu, i podaci su veoma zanimljivi (neki su, doduše, još uvijek procjena, no to apsolutno ništa ne mijenja na stvari). Da ne duljimo: rast hrvatskog BDP je prema MMF-u u 2008. godini iznosio 2,36 posto i bio je uvjerljivo najmanji od 1999. godine. No, kriza je zahvatila cijeli svijet, pa je i u drugim zemljama zabilježen vrlo nizak rast BDP. Zadržimo se, međutim, na tranzicijskim zemljama, kakva je i Hrvatska, no nemojmo se zadržati samo na 2008. godini, nego usporedimo situaciju u posljednjih 5 godina, koliko je kod nas na vlasti naš premili Ivo Sanader sa svojim sposobnim suradnicima.

Od 28 tranzicijskih zemalja od Slovenije do Rusije, u posljednjih 5 godina Hrvatska je zabilježila drugi najmanji rast BDP. Gora od nas je, naravno, prijateljska Mađarska, a ostalih 26 zemalja su bolje. Hrvatski BDP je u posljednjih 5 godina povećan ukupno za 23 posto, dok je prosjek tranzicijskih zemalja 42 posto. Istovremeno je prosjek europskih tranzicijskih zemalja (njih 16) 33 posto, a prosjek šest zemalja tzv. "Zapadnog Balkana" 32 posto. Hrvatska je najgora zemlja u svojoj regiji "Zapadnog Balkana", druga najgora zemlja u tranzicijskoj Europi, i druga najgora zemlja po gospodarskom rastu u svim tranzicijskim zemljama. U odnosu na lani, prestigli su nas Kirgizija i Makedonija.

Svoje gospodarstvo su od svih tranzicijskih zemalja najviše ubrzali Azerbajdžan, Armenija i Turkmenistan, a što se tiče europskih zemalja, rast BDP-a veći od 40 posto u 5 godina ostvarili su Slovačka, Litva, Latvija i Crna Gora.

Što se tiče 2008. godine, situacija je još gora. Hrvatsko gospodarstvo se dodatno pogoršalo u odnosu na druge tranzicijske zemlje, pa je rast hrvatskog BDP-a iznosio svega 46 posto od prosječnog rasta BDP-a svih 28 tranzicijskih zemalja, svega 64 posto od prosječnog rasta svih europskih tranzicijskih zemalja i svega 43 posto od prosječnog gospodarskog rasta zemalja tzv. "Zapadnog Balkana", što je uvjerljivo najmanje u posljednjih 5 godina u sve tri kategorije. Naše gospodarstvo je napredovalo više nego dvostruko sporije u odnosu na prosjek svih tranzicijskih zemalja, a sve ostale zemalje tzv. "zapadnog Balkana" su ostvarile više nego dvostruko brži rast BDP-a od Hrvatske, i to je drugi put za redom u posljednjih pet godina da je Hrvatska najgora u "regiji". Gotovo nestvarno djeluju podaci o gospodarskom rastu u 2008. godini u Albaniji od 6,3 posto, u Crnoj Gori od 7,5 posto, a slična je situacija i u ostalim zemljama "regije", te šire, s izuzetkom baltičkih zemalja, te Mađarske.

Toliko o tome da je za sve kriva globalna kriza, a ne Sanader i njegova vlada.

Možda ti brojevi ne izgledaju posebno značajno, no ukoliko ih pokušamo prikazati u apsolutnim brojkama, dolazimo do zapanjujućih saznanja o tome koliko jednoj državi može štetiti činjenica da su joj na vlasti notorni idioti.

Da je rast hrvatskog BDP-a u periodu od 2004. do 2008. godine iznosio bar koliko i prosječni rast BDP-a zemalja naše "regije", hrvatsko bi gospodarstvo u tih 5 godina realno ostvarilo oko 6,1 milijardi eura više nego li je zaista ostvarilo pod vodstvom Ive Sanadera. U slučaju usporedbe sa europskim tranzicijskim zemljama situacija je još poraznija, tu smo u fiktivnom gubitku za gotovo 9 milijardi eura u 5 godina. Nezarađeno, prohujalo s lahorom, upropašteno, spaljeno, zauvijek izgubljeno. U nominalnim iznosima stvari izgledaju još katastrofičnije. Tu smo u odnosu na "zemlje regije" u gubitku od više od 17 milijardi eura, a u odnosi na europske tranzicijske zemlje na gubitku od više od 22 miliijarde eura u pet Sanaderovih godina.

Naravno, nikako se ne bi trebali tješiti da postoji Mađarska, jedina zemlja gora od naše. Jer, njihov nesposobni lažljivac Ferenc Gyurcsany je prije nekoliko tjedana odlepršao s vlasti, naš još nije.

hdz-ekonomija @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, travanj 11, 2009


U veljači 2009. u odnosu na veljaču 2008. ukupan otkup i prodaja proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva smanjeni su za 7,0%.

Promet od trgovine na malo što ga ostvaruju svi poslovni subjekti koje se bave tom djelatnošću bez obzira na svoju pretežnu djelatnost u veljači 2009. u odnosu na na veljaču 2008. nominalno je bio manji za 16,6%, a realno za 19,1%.

U Republici Hrvatskoj u veljači 2009. u komercijalnim smještajnim objektima broj dolazaka turista manji je za 8%, a broj noćenja turista manji je za 11% u odnosu na veljaču 2008.

Ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u veljači 2009. manji je za 8,0% u usporedbi s veljačom 2008.

Mjesečna industrijska proizvodnja u Republici Hrvatskoj u veljači 2009. u usporedbi s industrijskom proizvodnjom iz veljače 2008. bilježi pad za 7,5%.

Ukupan izvoz u veljači 2009. nominalno je bio manji za 5,8 posto, a realno za 10 posto u usporedbi s veljačom 2008.

Ukupan uvoz u veljači 2009. nominalno je bio manji za 25,6 posto, a realno za 29,8 posto u usporedbi s veljačom 2008.

Ukupna prodaja u industriji u siječnju 2009. manja je za 13,6% u usporedbi sa siječnjem 2008.

Ukupni broj zaposlenih u veljači 2009. manji je za 0,6 posto u odnosu na veljaču 2008. (uz napomenu da su uveli novu metodologiju).

Bruto domaći proizvod realno je veći za 0,2% u četvrtom tromjesečju 2008. u odnosu na isto tromjesečje 2007. godine. To je najmanji realni rast od prvog tromjesečja 2000.

Ukupna industrijska proizvodnja (fizički obujam) u veljači 2009. manja je za 12,4% u usporedbi s veljačom 2008.

Građevinski radovi u siječnju 2009. manji su u odnosu na siječanj 2008. za 5,6%.

Krajem ožujka 2009. godine evidentirane su 267.244 nezaposlene osobe, 11.753 osobe (4,6 posto) više nego u ožujku 2008. godine.

U ožujku 2009. registrirano je 42,6 posto manje vozila nego u ožujku 2008.

Krajem veljače 2009. neprekidno je bilo blokirano 1.559 tvrtki, u kojima je bilo zaposleno 9.398 radnika. Iznos njihovih dospjelih nepodmirenih obveza bio je 566,8 milijuna kuna. U odnosu na veljaču 2008., broj blokiranih pravnih osoba povećan je za 18 posto, a iznos njihovih nepodmirenih obveza za 51,4 posto.

Inozemna ulaganja u 2008. godini su iznosila 2,93 milijardi eura, što je oko 730 milijuna eura manje nego godinu prije.

Hrvatska brodogradilišta u prošloj su godini povećala gubitak za 1,3 milijardi kuna. Time je ukupni akumulirani dug hrvatske brodogradnje dosegnuo svotu od 7 milijardi kuna.

I za kraj, HDZ je u 2008. godini ostvario prihod od 43,2 milijuna kuna.
hdz-ekonomija @ 22:20 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 22, 2009




Mađarski premijer Ferenc Gyurcsány najavio je ostavku. Nakon Islanda i Latvije Mađarska je treća zemlja u kojoj je zbog posljedica krize i nemogućnosti vlade da se nosi s nastalim teškoćama pala vlada.

Za razliku od Islanda koji je po financijskim pokazateljima bio jedna od najbogatijih zemalja na svijetu i Latvije koja je po financijskim, ali i gospodarskim pokazateljima bila nekoliko godina najbolja tranzicijska zemlja s gospodarskim rastom od preko 10 posto, i na koje je globalna kriza djelovala kao igla na napuhani balon, Mađarska je tipični primjer uništene nacionalne ekonomije kojoj je kumovala nesposobna vlada na čelu sa nesposobnim premijerom čija je popularnost u 2009. godini pala na svega 18 posto.

Mađarska je godinama slovila kao najgora tranzicijska zemlja po pitanju gospodarskog rasta u kojoj je u najpropulzivnijoj godini za istočnu Europu, onoj 2007., ostvaren gospodarski rast od svega 1,3 posto dok je prosjek tranzicijskih zemalja bio oko 7 posto. U četiri godine Ferencove vladavine Mađarska je uspjela uvećati svoj BDP za svega 15 posto dok je prosjek tranzicijskih europskih zemalja bio 28 posto, a Latvije čak 49 posto.

Takva katastrofalna mađarska politika rezultat je potpunog odsustva ikakve gospodarske strategije, neobuzdanog trošenja proračunskog novca pri čemu je proračunski deficit svojedobno dogurao i do 10 posto i potpunog odsustva ključnih strukturnih reformi, pri čemu je vanjski dug rastao munjevitom brzinom. Umjesto provedbe tih reformi, mađarski premijer je, kao što je i sam rekao, lagao ujutro i uvečer, i ništa drugo nije radio nego je lagao i pričao gluposti.

Zvuči poznato?

Ovo je dio Ferencovih izjava:

"Nema mnogo izgleda (pred vladom). Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi".

"Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina".

'U međuvremenu nismo ništa učinili četiri godine. Ne možete mi reći jednu jedinu vladinu mjeru na koju možemo biti ponosni... Ako ćemo morati dati račun našoj zemlji o tome što smo napravili u četiri godine, što ćemo reći?'

"Gledajte. Stvar je u tome da kratkoročno nema izgleda. (Ministar financija) Janos Veres je u pravu. Možemo još malo petljati ali ne dugo. Trenutak istine je brzo došao... Reforma ili propast. Nema drugog. A kada govorim o neuspjehu onda govorim o Mađarskoj, ljevici, i vrlo iskreno, o sebi".

"Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer. Ne želim to više raditi. Ili ćemo ići naprijed (s reformom) i onda dobijete vođu ili morate izabrati drugog".



Ni nakon tih izjava koje su na svjetlo dana isplutale 2006. godine u Mađarskoj nije ništa učinjeno, pa je tako očekivano u jesen 2008. godine ujahao MMF, uostalom kao i na Island i u Latviju. Koliko za jednu državu znači dolazak MMF-a vrlo se brzo vidjelo kad je Mađarsku u siječnju posjetio i šef MMF-a Dominique Strauss Kahn, navodno jako ljut što je Mađarska uzela lovu od MMF-a a nije ništa poduzela. Čak se govorkalo da će MMF uzeti lovu natrag ako se pod hitno ne skreše proračun i uvede fiskalna stabilnost. Da se nije radilo samo o glasinama vidjelo se po drastičnom padu forinte koji se dogodio tih dana.

U nastavku mađarske agonije Ferenc je, kao što se i očekivalo, umjesto da nešto poduzme nastavio pričati gluposti koje se nevjerojatno poklapaju sa izjavama jednog drugog nesposobnog premijera iz jedne zemlje koja graniči s Mađarskom, a koji je ujedno i Ferencov dobar prijatelj i koji ima slične državničke rezultate kao i Ferenc i s kojim je Ferenc često pričao o svemu, od Lisabonskog ugovora, NATO-a, plinovoda, do zamjene nekakvih dionica. Njih dvojica toliko politički sliče jedan na drugog da ih se može razlikovati samo po jednom detalju, a taj je da Ferenc s vremena na vrijeme tajno ili javno prizna da je lagao i zasrao i da je nesposoban, dok njegov prijatelj ni u ludilu nikad ne bi priznao da nije najljepši, najpametniji, najsposobniji i nije uvijek u pravu. Čak su i vodili zajedničke sjednice svojih vlada.

A najbolji biser te dvojice, i krajnji i konačni dokaz pune nesposobnosti je bilo uspješno lobiranje za zajedničko domaćinstvo europskog nogometnog prvenstva njihovih zemalja, kada su uspjeli dobiti čistih nula bodova za kandidaturu.

Evo par izjava koje su u posljednjih nekoliko tjedana neovisno jedan o drugome uzjavili Ferenc i njegov prijatelj.

O tome kako bi se banke trebale ponašati u krizi:

Ferenc: Očekujemo veću pomoć od banaka
Ferencov prijatelj: Banke u godini krize mogu podnijeti eventualni manji profit

O bankrotu:

Ferenc: Mađarska nije u opasnosti od državnog bankrota
Ferencov prijatelj: Ne prijeti nam bankrot

O radnim mjestima:

Ferenc: Sačuvanje radnih mjesta je najvažniji zadatak
Ferencov prijatelj: Vodit će se bitka za radna mjesta

O stranim investitorima:

Ferenc: Trebamo vas, ne odlazite
Ferencov prijatelj: Ja i ministri izdavat ćemo dozvole stranim investitorima

Da bi stvar bila smješnija, obojica su, Ferenc i Ferencov prijatelj predstavili antirecesijske mjere tek u veljači i to gotovo u isto vrijeme, i to nakon što je kriza mjesecima plamtila, spalila nacionalna gospodarstva i ostavila samo pepeo.

Ferenc u svakom slučaju nije glup kada se uspio toliko dugo održati na vlasti nakon tolikih laži i gluposti, a da baš ništa nije napravio, niti je imao namjeru išta korisno napraviti za svoju zemlju. Evidentno je ocijenio da je Mađarska na korak od velikih socijalnih nemira i masovne pobune nezadovoljnih građana i da mu je u pitanju puno toga, a moguće i glava. Sličnu stvar je prošle godine napravio i irski premijer Bertie Ahern, s jednom razlikom da se Bertie povukao nakon desetljeća fantastičnih državničkih uspjeha i dovođenja Irske među tri najbogatije europske zemlje, i to baš uoči globalne krize koja je među prvima slomila Irsku.

Ferenc se na vlasti uspio održati nepunih 5 mjeseci od dolaska MMF-a u Mađarsku. Samo je pitanje mjeseca kada će MMF prijeći veliku rijeku koja počinje sa slovom "D" i ustoličiti se u državi u kojoj stoluje Ferencov prijatelj, a onda je opet samo pitanje mjeseca kada će i Ferencov prijatelj morati spakirati kofere i sjahati s grbače naroda kojeg je unesrećivao godinama, baš kao i Ferenc.

Ostaje nam vidjeti i uočiti način na koji će Ferenc uspjeti izmigoljiti ruci pravde, tek toliko, da ne bi za koji mjesec ponovili grešku Mađara i pustili Ferencovog prijatelja da ode bez da mu naplatimo bar dio onoga što nam je ostao dužan.
hdz-ekonomija @ 00:54 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 25, 2009




U siječnju 2009. godine u Hrvatskoj je zabilježena inflacija od 3,4 posto na godišnjoj razini, što je više nego u prosincu 2008. godine. U odnosu na prošlogodišnje vrijednosti rasta inflacije koje su premašivale i 8 posto, to i ne djeluje toliko strašno. No, takav pokazatelj nipošto nije bezazlen. Isti jasno ukazuje na smjer politike hrvatske Vlade u vremenu krize. Politike kojoj je očito odlučila uništiti standard građana i do krajnjih granica osiromašiti i uništiti i vlastite građane i vlastito gospodarstvo kako bi se uspjela održati u sedlu do lokalnih izbora u svibnju 2009. godine.

Kad je prošle godine u Hrvatskoj buknula inflacija, tada su nam iz Vlade govorili da je inflacija uvezena. To je i bilo djelomično točno. Ono što su nam prešutjeli jest činjenica da je Hrvatska bila jedna od prvih zemalja u svijetu u kojoj je inflacija uzrokovala realni PAD plaća, koji se protegao kroz gotovo cijelu 2008. godinu. O tome što se događalo i kako su naši dragi državni dužnosnici lagali i muljali smo već i pisali:

Inflacija 5,8%!!!
Sanader opet laže
Sanader opet laže i mulja - dopuna
Sanader se zabunio, kažete?
Vlada kroz cijenu goriva generira inflaciju

Naravno, Vlada nije po pitanju inflacije koja je izjedala hrvatsko gospodarstvo i standard građana kroz cijelu 2008. godinu ništa poduzela. Nakon što je kriza zahvatila cijeli svijet i nakon što je u razvijenom dijelu svijeta pala kupovna moć, došlo je do usporavanja inflacije do te mjere da je tako niska inflacija postala gotovo opasna za rast gospodarstva. I o tome smo već pisali u članku Sanader si pripisuje smanjivanje inflacije, a opet je pokazao da o istoj nema blage veze.

U prosincu 2008. se činilo da je problem inflacije završen. Inflacija je u Hrvatskoj pala ispod 3 posto s tendencijom daljnjeg pada, a u Eurozoni čije su članice glavni hrvatski trgovinski partneri ispod 1,6 posto. Kako je rast inflacije "uvezen", tako je i smanjenje inflacije "uvezeno". U siječnju 2009. godine je u Eurozoni uslijed primjene snažnih antirecesijskih mjera i mjera zaštite standarda građana nastavljeno smanjenje inflacije koja po prvim procjenama iznosi svega 1,1 posto. No, u Hrvatskoj je ponovno došlo do RASTA inflacije koja je dosegla 3,4 posto (gornja slika). Ovoga puta nam ne mogu muljati da je inflacija uvezena. Što se dogodilo?

Dogodilo se to da je hrvatska Vlada, kako bi napunila svoj bolesno postavljeni proračun bez ikakvog valjanog razloga u siječnju 2009. godine podigla cijene onih proizvoda na kojima realno nije moguće štedjeti: energije i zdravstvenih usluga. Tako je u siječnju 2009. godine u odnosu na mjesec prije plin skuplji za 15,2 posto, zagrijavanje stana za 18,2 posto, medicinske usluge za 36,7 posto, a bolničke usluge za nevjerojatnih 71,8 posto. Rast troškova energije posljedica je jednokratnog povećanja cijene plina koje nam je draga Vlada poklonila za Novu godinu, nakon čega tog istog plina više nije bilo, a rast troškova zdravstvenih usluga posljedica je kretenoidne zdravstvene "reforme" kojoj je valjda cilj ubrzanje umiranja bolesnih i siromašnih kako bi metodom eliminacije Hrvati u prosjeku postali zdraviji i bogatiji. Sinhronizirano povećanje cijena energije i zdravstvenih usluga je vrlo lukav potez. Tko štedi na energiji morat će više trošiti na vlastito liječenje - država je opet u plusu. Tko je pak primoran štedjeti na vlastitom liječenju na način da ne posjećuje liječnika nego se sam liječi doma, morat će jače grijati stan i trošiti energiju na kuhanje čajeva i raznoraznih trava koje je nabrao oko zgrade - država je opet u plusu.



Istovremeno je većina drugih proizvoda (onih koji se uglavnom uvoze) zadržala cijenu na razini prosinca, pa je tako u siječnju 2009. zabilježen paradoks da je rast proizvođačkih cijena usporen, a rast potrošačkih cijena ubrzan (donja slika). Proizvođačke cijene energije na mjesečnoj razini su čak SMANJENE za 1,9 posto. Štoviše, potrošačke cijene po prvi puta rastu brže od industrijskih cijena pri proizvođačima. Nastalu razliku, naravno, kupi Vlada, pa tako imamo neobičan gospodarski efekt, da smanjenje cijena proizvoda i usluga neće pratiti povećana potražnja istih.

U veljači nas vjerojatno očekuje slični scenarij, prvenstveno vezan uz potpuno neopravdano povećanje cijene goriva koje se dogodilo dva puta, iako je cijena nafte na svjetskom tržištu cijelo vrijeme rekordno niska.

Dakle, umjesto da se u Hrvatskoj troškovi života smanjuju ili se bar njihov rast usporava kao posljedica kretanja svjetskog (i hrvatskog) gospodarstva, isti se povećavaju, i to isključivo nebuloznim potezima hrvatske Vlade, što znači da su sve postojeće mjere koje je poduzela hrvatska Vlada u biti RECESIJSKE, a ne ANTIRECESIJSKE. Hrvatska Vlada u Hrvatskoj djeluje kao štetočina i činjenično predstavlja tumor na gospodarskom tkivu Hrvatske. Kad se jedna Vlada svojom politikom dovede u situaciju da bi za sve nas bilo bolje da je nema, možda bi bilo i bolje da je zaista nema.
hdz-ekonomija @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 12, 2009


Sveopće mahnitanje i divljanje vladajućih hadezeovaca u cilju stavljanja šapa na novac građana, a sve u cilju održavanja njihove propale politike i njih samih na vlasti jučer je dostiglo rijetko viđenu kulminaciju. Svašta smo do sada doživjeli od tih manijaka, ali ovo jučer s mirovinskim fondovima ne bi smislio ni sam Belzebub.

Nakon što su najavili da će predložiti izmjene mirovinskog sustava na način da zadobiju kontrolu nad cca 23 milijarde kuna građana s kojima bi mogli raditi što hoće, a što bi vjerojatno u potpunosti dokrajčilo hrvatski mirovinski i financijski sustav i samo tržište vrijednosnica, odgovor tržišta nismo trebali čekati dugo.

Danas je index Zagrebačke burze potonuo za 5,63 posto, najviše u posljednje vrijeme. Naravno, Šuker je odmah zanijekao bilo kakvu odgovornost samog sebe i svoga "broda luđaka" po imenu Vlada RH, kao i bezbroj puta do sada izjavivši da 'najave o promjeni mirovinskog sustava nisu utjecala na pad CROBEX-a.

Čak je spomenuo i nekakve analitičare koji su ga zvali da mu čestitaju, a koji su do objave ovog teksta ostali nepoznati za javnost. Naravno, ne možemo osporiti mogućnost da se radi o samo o glasovima nevidljivih analitičara koje ministar čuje u svojoj glavi, zbog prevelikog stresa i napetosti kojem je izložen u vremenu krize i polupraznog proračuna.

Kad radnik u nekoj tvornici ili trgovini nanese štetu od pet ili deset tisuća kuna, vrlo je vjerojatno da će dobiti promptni otkaz. A što će dobiti političar koji u pet minuta svojim izjavama spali desetke milijuna kuna i dovede u pitanje cijelo financijsko tržište jedne države? Povišicu od 6 posto i novi službeni auto.

Evo kako su reagirali (neki) mediji:

Sanaderov promašaj karijere: Što se zaista dogodilo?

Ne damo da se ukine 2. stup'

Novcem ljudi koji se vrate u 1. stup Vlada će krpati proračun?

Mirovinski fondovi od šoka - zanijemjeli

Gdje su se sakrili ekonomisti koji zovu i čestitaju Šukeru?

Sanaderova politika spaljene zemlje: Uništi sve da bi namirio sebe

Crobex pao na razinu s početka prosinca

Sanader konačno "prolupao"

Bili bismo idioti kad bi se s hadezeovcima i njihovim medijskim spinerima i jatacima upustili u prepucavanja o razlozima pada Crobexa, jer financijska kretanja su nešto najkompliciranije u društvenim odnosima danas, na koja utječe beskonačno mnogo čimbenika. Zato hadezeovske gluposti o razlozima pada Crobexa jednostavno treba ignorirati i sve prepustiti staroj dobroj analogiji. I time ćemo reći baš sve.

Jedna od vodećih svjetskih financijskih medijskih kompanija Bloomberg redovito on-line prikazuje kretanja na burzama i financijskim tržištima u cijelome svijetu, i to čini vrlo opsežno. Između ostalog, prati kretanja na vjerojatno svim svjetskim burzama u realnom vremenu. Na svojim web-stranicama prikazuje ukupno više od 310 različitih burzovnih indeksa od Čilea do do Novog Zelanda. Ako sam točno izbrojao, ukupno 154 indeksa s područja Europe, Afrike i Bliskog Istoka, 77 različitih indeksa s područja Sjeverne i Južne Amerike i 84 različita indeksa s područja Azije i Pacifika. Ukupno 315. Moguće da sam pogriješio u brojanju, ali to je tu negdje.

Od spomenutih 315 indeksa iz cijelog svijeta, što mislite koliko ih je danas palo više od našeg Crobexa (stanje u 21.00 sati na dan 12.02.2009.)?

Tri.

Dva marginalna indeksa u SAD-u i ruski Micex10. Ostalih 311 indeksa je doživjelo rast ili manji pad od našeg Crobexa (uključivo i Micex). Od 154 europska, afrička i bliskoistočna indeksa, njih 152 je bolje prošlo od Crobexa. Niti jedan index od Japana do Singapura i Hong Konga nije tako loše prošao kao Crobex.

Uostalom, samo za najdražeg nam ministra (a i vi možete pogledati, naravno) sam svih 154 indeksa za područje Europe, Afrike i Bliskog Istoka složio na ovu lijepu sličicu. Da poslije ne bi bilo da nije bilo. Nek' se vidi tko i što je Šuker i da mu nema ravnog od Sjevernog pola do Rta dobre nade.

Nevjerojatno, ali danas se po tom pitanju izjasnila i sama Svjetska banka.

Misli li još tko da Sanader i Šuker nemaju ništa s time? Sve je posljedica slučajnosti? Ma sigurno.

Jedva čekam da nekog drugog okrive za ovu kataklizmu. Možda okrive Jurčića. Možda okrive Obamu. Možda okrive Račana. A možda okrive i mene, tko zna? Kod osoba takvih psiholoških karakteristika svašta je moguće.

Ne znam više što bih napisao. U stvari, znam. Kako se ministar Šimonović ovih dana hvali da će nam Europa dati nekakvo zeleno svjetlo po pitanju pravosuđa, za otvaranje poglavlja, zanima me bi li pravosuđe trebalo reagirati u svezi Sanadera i Šukera po slijedećem pitanju:

Postupak za lišenje poslovne sposobnosti je izvanparnički postupak pojeg provodi sudac...

Ako se pravosuđe na nešto tako odluči, provede postupak utvrđivanja poslovne sposobnosti i odluči da su Šuker ili Sanader poslovno nesposobni, dragovoljno se javljam za staratelja. Buci, buci...

hdz-ekonomija @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, veljača 6, 2009


Obećah frendu s pollitika.com napisati koju riječ o Prijedlogu paketa antirecesijskih mjera SDP-a. Od obećanja je prošlo tjedan dana, i ja tjedan dana gledam tih bijednih 13 stranica prezentacije tog famoznog Prijedloga paketa mjera, i jednostavno ne uspijevam naći nešto što bi se nazvalo mjerom. Listam ostatak web-a SDP-a, slušam što SDP-ovci govore u Saboru i sve mi se više čini da je u tom cijelom Prijedlogu paketa antirecesijskih mjera naglasak ne na mjerama, nego na samom paketu.

Od trinaest stranica prezentacije Prijedloga paketa prvih sedam se odnose na elaboriranje postojećeg stanja, mada se sve moglo izreći jednom jedinom riječju: "Banana!". Slijedi teorijsko nabrajanje ciljeva antirecesijske politike, u stilu "Treba nahraniti gladne, treba napojiti žedne", i nakon toga četiri stranice prijedloga samih mjera koje se sastoje od takstativnog nabrajanja novih zakona, uredbi i odluka koje se trebaju donijeti kako bi nam med počeo curiti niz bradu. Iako je većina mjera korektno predložena, nedostaje ono najvažnije: od kuda namaknuti sredstva za provedbu antirecesijskih mjera, primjerice za HBOR, za reformu javnih službi ili za prolongaciju otplate stambenih kredita?

Već 2000 godina ne postoji osoba koja je u stanju srediti probleme s pet kruhova i dvije ribice, pa ne znam smatraju li SDP-ovci da se među njima nalazi netko sličnih vrlina, koji je "ponovno došao". I tu je ministar Šuker u pravu kad kaže da su svi prijedlozi za izlazak iz krize koji uvažavaju prihodovnu i rashodovnu stranu proračuna dobrodošli. Ministar slično traži i od Vidoševića, koji je doduše predložio kresanje rashodovne strane proračuna jednostavnom tehnikom kakvu je primjenjivao i Atila Hun: svim korisnicima proračuna oduzeti po 10 posto. No, Vidošević je, za razliku od SDP-a bar nešto predložio, ma koliko sirovo isto bilo.

S jedne strane, nije se moguće ne složiti s ministrom Šukerom. Kad se već predlažu mjere, onda bi bilo pošteno napraviti i simulaciju posljedica istih mjera, jer, po svemu sudeći, SDP bi ovim mjerama povećao troškove javnog sektora, umjesto da iste smanji. Ovaj Prijedlog paketa antirecesijskih mjera više nalikuje na nekakav nacrt investicijske studije, nego na prijedlog stvarnih mjera, a od investicijske studije se razlikuje po tome što mu nedostaje zatvorena financijska konstrukcija. Ovakav SDP-ov prijedlog je najobičnije predizborno politikantstvo.

S druge strane, tko je u ovoj državi zadužen za proračun? Oporba ili Vlada? Ili možda javnost? Nekako mi se ne čini suvislo da oporba, javnost, uključivo i blogeri mozgaju što treba napraviti, maltretiraju se s proračunskim stavkama u kojima tako i tako ništa nije precizirano niti se zna na što će se utrošiti velika većina sredstava i na sebe navlače antipatiju korisnika proračuna prijedlogom rezanja troškova, dok se financministar bankrotirane države Šuker najbezobraznije cereka na televiziji i još se, po običaju, bahati. Dok upravo on za navedeno prima plaću i njegova Vlada je odgovorna za proračun i za gospodarsku i socijalnu sliku Hrvatske u cjelini. Ministre, ako netko drugi treba raditi Vaš posao, što ćete nam onda Vi? Ako ste dobili povjerenje za obnašanje vlasti i gospodarenje državnim proračunom jer ste jamčili gospodarski rast od 7 posto, nezaposlenost od 7 posto, sedam razvojnih projekata i hrpu drugih stvari, onda valjda shvaćate da je to VAŠ posao, a ne nečiji drugi.

I ne treba očekivati da će se išta promijeniti u skoroj budućnosti, jer niti vlast, a niti oborbu ne zanima toliko kriza, koliko ih zanimaju nadolazeći lokalni izbori. Sve što se govori, a vezano je uz krizu, u stvari je samo predizborna kampanja. SDP sigurno neće izići u javnost s prijedlozima smanjenja proračuna da se ne zamjeri potencijalnim biračima koji su korisnici državnog proračuna, a HDZ sigurno neće do izbora, a vjerojatno ni nakon izbora napraviti ništa, jer upravo cilja na biračko tijelo koje sisa državni i lokalne proračune.

Općenito je nekakva podjela na ljevicu koja zastupa radničku klasu i desnicu koja zastupa kapital u Hrvatskoj besmislena. U Hrvatskoj je zaposleno jedva 1,5 milijuna ljudi, a od toga je bar 300 000 ljudi okačeno na državni, županijske i lokalne proračune. Stoga je radnička klasa u punom smislu te riječi, kojoj bi jedino odgovaralo rezanje državnog proračuna, u debeloj manjini u odnosu na ostale interesne skupine birača: umirovljenike, studente, zaposlene u državnoj i lokalnim upravama, zaposlene u javnim poduzećima, socijalu, dijasporu i onih nekoliko stotina tisuća nepostojećih birača, kojima odgovara maksimalno debeo proračun iz kojeg sisaju, a u njega, s izuzetkom malog broja zaposlenih u javnim poduzećima, ništa ne ulažu. Sam takav odnos radnici:korisnici, a koji iznosi cca 1:3,5 je toliko nepovoljan da je demokracija kakvu poznajemo štetna za društvo, i da se najviše štete društvu čini upravo u periodu prije izbora, kada se većina političkih stranaka natječe u povlađivanju proračunskim sisavcima.

Zato su u pravu svi koji kažu da idemo prema provaliji munjevitom brzinom, a lokalni izbori su samo katalizator ubrzanja. Sve što se trenutno govori i što će se još govoriti u predizbornoj kampanji su izmišljotine za koje će se bespotrebno potrošiti gomila novaca, jer će nakon izbora dojahati MMF i on će se pobrinuti proračun.

Stoga nulta antirecesijska mjera koja se treba usvojiti treba biti slijedeća: odgađanje lokalnih izbora za godinu dana, ili dok MMF ne preuzme vlast.

Misao dana: Zašto debeli pušta brkove? Zato da ga zovu Brko.
hdz-ekonomija @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 12, 2009




Danas (12. siječnja 2009. godine) naša draga Vlada u sastavu HDZ-HSS-HSLS-HSU-SDSS-Šemso-Nazif-ostali proslavila je prvi rođendan. Ne znam je li se pio šampanjac, no sudeći po onome što su prenijeli mediji, na sastanku Vlade teklo je more gluposti. Nekako izgleda da se količina gluposti koju izvaljuje Sanader skupa sa svojim koalicijskim sudrugovima rapidno povećava s vremenom, istim tempom s kojim se smanjuje naš standard. Sve skupa je izgledalo kao nekakav motivacijski govor nekog generalnog direktora u nekoj tvornici u kojoj je već pala odluka o stavljanju ključa u bravu, s jedinim ciljem da se odgodi ili spriječi radnički bunt i batinjanje direktora.

Evo što je između ostalog izjavio Sanader: Kako smo i najavili, inflaciju, koja je svoj vrhunac od 8 do 8,5 posto dostigla u kolovozu, do kraja godine smanjili smo na razinu 6 do 6,5 posto".

Moguće je da nisam dobro pratio, ali zaista se ne sjećam da je Sanader ili itko od njegovih koalicijskih sudrugova ikad izjavio da će smanjiti inflaciju. Pod jedan, oni se to nikad ne bi usudili reći jer dobro znaju da su oni dobrim dijelom krivi za inflaciju koja nas je u 2008. godini pokosila i zauvijek nam smanjila standard, pod 2., oni nisu donijeli niti jednu jedinu mjeru za smanjivanje inflacije, a pod 3., svi skupa djeluju kao da se jedva znaju potpisati i da ne razlikuju inflaciju od infekcije (da je tome tako govori trač koji se širi u kuloarima, a koji govori da su Polančecu obrazi crveni zbog inflacije.)

Možda sam u krivu. Pa ako jesam, zamolio bih bilo kojeg hadezeovca ili pridruženog partnera da mi ovdje priloži link da su oni najavili da će smanjiti inflaciju.

Svojedobno je član vlade zadužen za gospodarstvo, već spomenuti Polančec, izjavio da je inflacija uvezena. Zanimljivo, kad je inflacija u svijetu bila visoka, ali ipak MANJA od one u Hrvatskoj (naročito u zemljama eurozone koji su glavni hrvatski trgovački partneri), onda je svjetska financijska kriza bila kriva za inflaciju u Hrvatskoj. Danas, kad je inflacija u eurozini na rekordno NISKIM razinama, dok je ona u Hrvatskoj još uvijek relativno VISOKA, ovi se hvale da su je oni suzbili?

Glavni uzrok rasta inflacije u Hrvatskoj bilo je povećanje cijene nafte koja je generirala spiralu povećanja svih ostalih cijena, najviše prehrambenih proizvoda. Nakon što je cijena sirove nafte sa 140 USD po barelu tijekom 2008. godine danas spuštena ispod 40 USD, normalno je očekivati da će se i inflacija smanjivati. Da nije možda Sanader sredio i smanjivanje cijene nafte na svjetskom tržištu?

Koliko se Sanader razumije u inflaciju i koliko ga je briga za istu vidi se i po tome što je izjavio da je inflaciju smanjio na 6-6,5 posto, makar je inflacija u Hrvatskoj u studenome iznosila 4,7 posto, a u prosincu će po svemu sudeći biti još niža. Naravno, sad će ispasti da Sanader nije govorio o inflaciji na godišnjoj razini nego o prosječnoj godišnjoj inflaciji, ali prosječna godišnja inflacija nikad nije bila 8 do 8,5 posto (najviše 6,3 posto), pa se ovaj put ne može vaditi da je govorio iz glave i opet nešto pobrkao. Izgleda nevjerojatno idiotski da premijer pod jedan od najvećih uspjeha svoje vlade navodi stvar o kojoj nema blage veze. Ako nema blage veze o inflaciji, a nju je kao on skupa sa svojim partnerima "riješio", koliko tek zna o stvarima koje nije riješio? Naravno, Sanader ne bi bio Sanader da je naveo bar jedan točan broj. Inflacija je svoj maksimum dosegla u srpnju, a ne u kolovozu, kao što je rekao premijer, no od njega je čuti nešto istinito nemoguća misija. Opet težak posao za glasnogovornika Mehuna. Možda bi Mehunu bilo najbolje da ode na bolovanje i prepusti nekom drugom rješavanje zbrke o inflaciji, ili da jednostavno za sve opet optuže jadnog Polančeca.

Da ne duljimo, na priloženom grafičkom prikazu vidljivo je kretanje inflacije na godišnjoj razini po mjesecima u Eurozoni i Hrvatskoj u 2008. godini. Iz istog je vidljivo da su zemlje Eurozone inflaciju obuzdale još u proljeće i početkom ljeta, dok je Hrvatska upravo u to vrijeme doživljavala svoje najgore trenutke. Kasnije smanjenje inflacije u Hrvatskoj je između ostalog posljedica prisilnog smanjivanja cijena budući da nam je standard bio već toliko uništen povećanjem cijena i realnim PADOM plaća da su ljudi jednostavno prestali kupovati velik broj proizvoda (i to je također Sanaderov "uspjeh").

Jednostavno, zemlje Eurozone su bile te koje su OBUZDALE inflaciju, dok je Sanader, po običaju buljio u prazno.

No, cijelo vrijeme je inflacija u Hrvatskoj više nego dvostruko viša nego ona u zemljama Eurozone koje su glavni hrvatski trgovinski partneri, a upravo je u studenom omjer inflacije HR/EZ postigao svoj maksimum, odnosno u studenom 2008. godine je inflacija u Hrvatskoj je bila 2,2 puta viša nego ona u Eurozoni.

Valjda je Sanader zaslužan i za smanjivanje inflacije u Eurozoni. Realno je moguće da će si uskoro pripisati i rješavanje probleme opskrbe plinom (kad zatopli), i to nakon što je uspio zemlju koja proizvodi između 70 i 90 posto vlastitih potreba za plinom dovesti do ruba (i preko ruba) smrzavanja. Moguće je da je nešto pridonio i smanjenju globalnog zatopljenja. Da nema njega, vjerojatno bi prestala i vrtnja Zemlje.
hdz-ekonomija @ 21:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, siječanj 10, 2009




Naš dragi premijer Ivo Sanader je nama (hrvatskim građanima i građankama) uoči Nove godine uputio novogodišnju čestitku u kojoj nam je pojasnio što nas čeka u 2009. godini, slijedećim riječima: "U tom pogledu, 2009. godina donosi nove izazove, ali i mogućnosti. Svjesni smo utjecaja globalne krize na naše gospodarstvo, kao i teškoća s kojima ćemo se suočiti u nadolazećom razdoblju." Kako nitko od hrvatskih građana i građanki nije Sanaderu uputio uzvratnu čestitku, ovih dana je to učinila upravo globalna kriza koju je premijer prozvao za naše teškoće.

Državni zavod za statistiku RH je 09.siječnja objavio da je promet od trgovine na malo u studenome 2008. u odnosu na listopad 2008. realno bio MANJI za 11 posto. Na godišnjoj razini u studenome 2008. taj pad iznosi 4,1 posto.

Istog dana oglasio se i Eurostat, europska statistička agencija. On je objavio da je, po preliminarnim rezultatima, u studenome 2008. u odnosu na listopad 2008. promet od trgovine na malo PORASTAO 0,6 posto u Eurozoni (EA15) i 0,3 posto u Europskoj uniji (EU27). Na godišnjoj razini u studenome 2008. ostvaren je pad od 1,5 posto u Eurozoni i svega 0,2 posto u Europskoj uniji.



Kako su podaci za Hrvatsku nisu oslobođeni sezonskih utjecaja, besmisleno je raditi usporedbu rasta/pada prometa u trgovini na malo na mjesečnoj razini. Što se tiče godišnje razine, u studenom 2008. godine u Hrvatskoj je zabilježen najveći pad ove godine, dok je u EU27 i EA15 taj pad bio u skladu s trendovima od ljeta 2008. godine, štoviše manji je nego u listopadu 2008. godine. i Hrvatska i Europa su u negativnu zonu ušle na kraju prvog tromjesečja 2008. godine, no u Europi je pad konstantan i umjeren, dok u Hrvatskoj isti poprima sve veće razmjere (dva uzastopna mjeseca s katastrofalnim pokazateljima).

Kako Eurozonu u kojoj su nešto lošiji pokazatelji nego u Europskoj uniji čine isključivo razvijene zemlje (Slovenija je bila jedina tranzicijska zemlja u 2008. godini), možemo dodatno zaključiti da je kriza jače zahvatila razvijene zemlje, nego tranzicijske zemlje (s izuzetkom Baltika). Tranzicijske zemlje su u studenom 2008. godine ostvarile i značajan rast prometa u trgovini na malo na godišnjoj razini, primjerice Rumunjska od 6,8 posto, Poljska od 6,2 posto i Slovenija od 5,4 posto.

Tako je studeni 2008. godine konačno bio prvi potpuno vidljivi mjesec u kojem se naš put gospodarstva razdvojio od europskog puta, odnosno od europskih trendova (a već odavno ne slijedimo pozitivne trendove tranzicijskih zemalja). Dok Europa stoji, mi ubrzano jurimo dolje. Time se vrlo zorno vidi stvaran utjecaj globalne krize koja utječe na gospodarstvo tako da izaziva stagnaciju nacionalnih gospodarstava, dok su za sve ostalo što je odvelo u provaliju odgovorni oni koji upravljaju nacionalnim gospodarstvima.

Prvi znaci krize u Hrvatskoj su započeli već sredinom 2007. godine, ali su isti skrivani sve dok nije počela globalna kriza, početkom 2008. godine.

Bilo je potrebno više od godine dana da bi sjedokosi stručnjak za romanistiku i pornografiju priznao da je Hrvatska u krizi, vadeći se na globalnu krizu, i možemo biti uvjereni da cijelo vrijeme ništa drugo ne radi nego smišlja strategiju vađenja za svoje neuspjehe kad jednom završi ta famozna globalna kriza i da bi sve dao da ista potraje što duže.

I sigurno nije očekivao da će mu globalna kriza, skupa s Eurostatom, na ovakav način čestitati Novu godinu.
hdz-ekonomija @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009




Ja je se sjećam jedva. Imam osjećaj kao da je to bilo nešto od prije 50 godina. Gotovo sam je već počeo brkati s 4. neprijateljskom ofenzivom. Tko zna, možda ćemo za 50 godina i o Hrvatskoj izvoznoj ofenzivi slušati kao o nečemu junačkom i herojskom, nečemu što je preokrenulo smjer okretanja kotača povijesti. A sve na temelju genijalne strategije maršala Polančeca i hrabrih hadezeovaca oboljelih od tifusa koji su junački probijali obruč. Kad bi još u cijelu priču ubacili i kakav most (onaj Pelješki bi bio idealan), vječnost ofenzive je zajamčena. Dala bi se tu i snimiti kakva dobra koprodukcija koja bi kandidirala za Oskara, s Georgom Cloonyjem u ulozi Polančeca. Ili bi Liam Neeson bio bolje rješenje?

Obzirom kako je zamišljena, Hrvatska izvozna ofenziva (u nastavku: HIO) bi zaista mogla tako i završiti. Bijegom hrvatskog izvoza od nadmoćnog neprijatelja (europskog tržišta) u istočnu Hercegovinu, pa u istočnu Bosnu i Sandžak, čekajući neka bolja izvozna vremena.

Inače, cijela stvar nije tako stara. Sve o tom programskom biseru može se pročitati na stranici www.izvoz.hr. Tamo kažu da je hrvatska izvozna ofenziva (HIO) prva hrvatska izvozna strategija koja je javnosti predstavljena u siječnju 2007. godine, na 2. konvenciji hrvatskih izvoznika u Zagrebu. HIO projekt je pokrenut 14. lipnja 2006. godine, prema Odluci Vlade Republike Hrvatske. U izradi strategije, koja je trajala šest mjeseci, sudjelovalo je stotinjak domaćih stručnjaka, gospodarstvenika i djelatnika državne uprave te austrijski konzultant sa svojim suradnicima. Posebno je lijep i poticajan logo ofenzive.

Samu veličanstvenu strategiju možete pročitati ovdje. HIO je definirala četiri strateška cilja: povećanje broja izvoznika, promjenu strukture izvoza, povećanje konkurentnosti domaćih repromaterijala te osnivanje šest izvoznih klastera. Strateški ciljevi usmjereni su na rješavanje ključnih problema koji priječe jači rast izvoza kao što su premali kapaciteti, usitnjenost proizvodnje i nedovoljna konkurentnost.

kao što se vidi, niti jedan od strateških ciljeva HIO nije povećanje izvoza, niti smanjenje vanjskotrgovinskog deficita, kao ključnog parametra kakvoće nacionalnog gospodarstva. Lukavo, kao i obično. Vrlo lukavo. Jer, što znači povećanje broja izvoznika? Taj cilj se može postići i osnivanjem novih firmi koje će uvoziti roba u vrijednosti od nekoliko milijardi kuna, a istovremeno izvoziti roba u vrijednosti od 100 kuna. Što znači promjena strukture izvoza i zašto bi to bilo tako korisno? Što se tiče povećanja konkurentnosti domaćih materijala, kako se tako nešto uopće može mjeriti i donijeti zaključak je li cilj ostvaren ili nije? Ne znam kakva je situacija s klasterima. Možda nam uskoro priopće rezultate provedbe strategije.

Kao što vidimo, strategija je otpočela u siječnju 2007. godine kada je na čelu Ministarstva gospodarstva bio gospodarski mag Branko Vukelić, kojeg je zamijenio gospodarski guru Damir Polančec.

A što se u međuvremenu dogodilo s hrvatskim izvozom, i što je još važnije, što se dogodilo s hrvatskim uvozom i saldom vanjskotrgovinske razmjene?

Kako nedostaje podatak za prosinac 2008.godine, usporedimo tada podatke za prvih 11 mjeseci 2006., 2007. i 2008. godine. Svi slijedeći spomenuti podaci će se odnositi na nepotpune godine, odnosno za prvih 11 mjeseci svake godine.

Tako je izvoz 2006. godine iznosio 54,39 milijardi kuna, a 2007. godine 60,67 milijardi kuna, odnosno nominalno je povećan za 11,54%, a realno za 8,94%, budući da je prosječna stopa inflacije u prvih 11 mjeseci 2007. godine iznosila 2,6 posto. Istovremeno je i uvoz povećan s 114,88 milijardi kuna na 127,20 milijardi kuna, odnosno gotovo dvostruko više od izvoza, pa je tako negativni saldo vanjskotrgovinske razmjene u apsolutnom iznosu povećan za više od 6 milijardi kuna, odnosno realno za 7,4 posto. Pokrivenost uvoza izvozom je ostala gotovo identična, povećana je za 0,34%.

Za 2007. godinu saldo je pozitivna nula. Ostvareni su određeni pomaci u izvozu, ali puno više u samom uvozu, što je dodatno povećalo vanjskotrgovinski deficit.

Već 2008. godina je donijela očekivane "pomake". U prvih 11 mjeseci 2008. godine ostvaren je izvoz od 64,02 milijarde kuna, što je svega 3,35 milijardi kuna više nego u istom periodu lani. Kako je prosječna inflacija u prvih 11 mjeseci ove godine iznosila 6,3 posto, hrvatski izvoz je REALNO MANJI za 0,77 posto nego u istom periodu 2007. godine. Istovremeno je uvoz povećan za punih 12,57 milijardi kuna, realno VIŠE za 3,59 posto. Uvoz je rastao gotovo 4 puta brže od izvoza. Vanjskotrgovinski deficit je realno povećan za 7,56 posto, pa je dostigao rekordnu vrijednost od 75,76 milijardi kuna. Pokrivenost uvoza izvozom zabilježila je rekordno nisku vrijednost od 45,8 posto, gotovo 2 posto manje nego lani.

Hrvatska izvozna ofenziva je trebala trajati do 2010. godine. Očito je ista "uspješno" okončana već na kraju 2007. godine, tri godine prije roka. Da je tome tako, govori nam i potpuni prestanak aktivnosti na tom projektu, budući da je zadnja vijest na web-u objavljena tamo u svibnju prošle godine.

Na predstavljanju Strategije HIO prije 2 godine premijer Sanader je izjavio kako Hrvatska treba izvoziti želi li imati uspješno gospodarstvo, veći rast BDP-a, veći životni standard, više zaposlenih. Budući da Hrvatska očito ne izvozi, nema uspješno gospodarstvo, nema ni rasta BDP-a, nema ni većeg životnog standarda, niti ima više zaposlenih.

No, to smo znali i prije.
hdz-ekonomija @ 02:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008




Dugo nismo napisali ništa o rastu BDP-a Hrvatske i rastu BDP-a ostalih tranzicijskih zemalja. U međuvremenu je MMF objavio nove podatke ukalkuliravši i najnovije procjene o rastu uslijed nadošle globalne krize. Od zadnjeg članka zbilo se ono očekivano - Hrvatska je pod mudrim vodstvom premijera Sanadera opet nazadovala. Pa je tako u 5 godina vladanja našeg doktora Ive Hrvatska uvećala svoj BDP za 24,7%. Radi se o ukupnom rastu BDP-a od 2004. do zaključno 2008. (podaci za 2008. su procjena iz listopada ove godine).

Od ukupno 28 tranzicijskih država (15 s područja bivšeg SSSR, 6 s područja bivše Jugoslavije, 4 srednjeeuropske države i tri države s područja Balkana), čak 25 njih je povećalo svoj BDP u posljednjih pet godina u većem postotku od Hrvatske. Hrvatska s Makedonijom dijeli pretposljednje mjesto, a najlošija je Mađarska. Najbrže su napredovale zemlje bivšeg SSSR, u prosjeku povećavši svoj BDP za čak 56%. Zemlje srednje Europe, i zemlje bivše Jugoslavije povećale su svoj BDP u prosjeku za 31%, a ostale balkanske zemlje (Albanija, Rumunjska i Bugarska) u prosjeku za 36%.

Tranzicijske zemlje, danas članice EU, u prosjeku su povećale svoj BDP za 35%. Zemlje bivšeg SSSR-a koje nisu u EU u prosjeku su povećale svoj BDP za 57%. Ostale tranzicijske zemlje koje nisu u EU povećale su u prosjeku svoj BDP za 32%. Sve države bogatije od Hrvatske, s izuzetkom Mađarske, brže su napredovale od Hrvatske. I sve siromašnije zemlje (osim Makedonije) napredovale su brže od Hrvatske.

Hrvatska je tako, uz Makedoniju, najgora država u Sanaderovoj "regiji". Ako ikada uđemo u EU, opet ćemo biti, uz Mađarsku, najgora zemlja od svih tranzicijskih država članica EU.

Što se tiče procjene rasta BDP za 2008. godinu, Hrvatska je nešto bolja. Od 28 zemalja, Hrvatska je po rastu BDP zauzela 24. mjesto, što je čak bolje nego lani, budući da su baltičke države nakon desetljeća strelovitog rasta od 10 i više posto potonule. Uz Estoniju i Letoniju, od nas je naravno gora i uvijek najgora Mađarska, pa čak i ratom zahvaćena i djelomično okupirana Gruzija. Iako ne puno. Rast BDP Hrvatske u 2008. godini će biti gotovo jednak onom gruzijskom, što je i logično, imali smo slične nepovoljne razvojne uvjete. Gruziju su do prije par mjeseci bombardirali Rusi iz aviona, topova i tenkova, a mi imamo Sanadera, Polančeca i Šukera. Sve ostale države će, prema procjeni MMF-a, postići brži gospodarski rast u 2008. od Hrvatske. U 2008. godini Hrvatska će tako imati najsporiji gospodarski rast od svih zemalja bivše Jugoslavije i od svih balkanskih zemalja, te drugi najgori od svih tranzicijskih zemalja bez zemalja bišeg SSSR.

Naravno, uvijek vrijedi podsjetiti na riječi mađarskog premijera: "Nema mnogo izgleda. Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi. Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina. Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer.".

A kod nas je za sve kriva svjetska kriza, kao da živimo u nekom drugom svijetu za razliku od drugih tranzicijskih zemalja...Nakon pet godina loših, pogrešnih i glupih poteza, možemo li od istih likova očekivati da će nešto dobro napraviti i to u trenucima kad je zaista svaki potez krucijalan, a isti nisu u stanju javno priznati da su lažljivi i nesposobni?

hdz-ekonomija @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, studeni 18, 2008




Govori li slika sve? Zemlje bivše Jugoslavije prolaze također krizu, no drukčiju od one koju prolazi Hrvatska. U prvoj skupini su BiH, Srbija i Crna Gora, koje su u tranzicijskom zamahu i privatizaciji, pa im plaće realno poprilično rastu. Slovenija je završila tranziciju, i kao bogata zemlja ostvaruje solidan realan rast plaća, kojeg može nagristi samo inflacija. Makedonija je u krizi od kada postoji, pa stagnira na pozitivnoj nuli. Ostaje Hrvatska, jedina s realnim padom plaća. Mi smo jedini u minusu, koji traje od početka 2008. godine. Kako to da se svjetska kriza prelijeva najjače upravo u Hrvatsku?

Početkom godine su nam naše vođe objašnjavale da je problem u poskupljenju hrane i energenata na svjetskom tržištu. Međutim, od svih zemalja bivše Jugoslavije Hrvatska ima uvjerljivo najviše energenata i potencijala za proizvodnju hrane. Bilo bi logično da je nama zbog poskupljenja krenulo na bolje u odnosu na "regiju" umjesto na lošije.

Danas je naš minus na minus 1 posto. Za slijedeću godinu najavljuju inflaciju od 4-5 posto. Zamrzavanjem plaća koju nam nude, odosmo mi na minus 5-6 posto. Još tri godine ovakve "krize u svijetu", plaće u zemljama "regije" opasno će se približiti plaćama u Hrvatskoj, pa se može dogoditi da ćemo uskoro na privremeni rad prema istoku.

Pogledamo li bolje sliku, uočit ćemo koja je razlika između nas i drugih zemlja bivše Jugoslavije, razlika koja nas je odbacila u realni minus i stečaj. U donjem desnom uglu nalazi se Njegova slika. I to je jedini razlog. Nisam vješt u povijesti, ali zaista sumnjam da se od kada postoji svijet rodio tako nesposoban vođa koji je u manje od pet godina u potpunosti upropastio zemlju. Kažu da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Zar smo mi zaista najgori i najgluplji narod na svijetu?
hdz-ekonomija @ 19:39 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008




Prije izbora, obećavali su nam rast BDP od 7 posto, štoviše, to im je bila glavna stavka danas zaboravljenog programa 3x7. Nakon izbora su počeli pričati o rastu BDP od 4-5 posto, nakon toga tri posto, danas su već na dva posto. Tih dva posto je početkom 2008. godine spomenuo i guverner Rohatinski, a to, zanimljivo, niti jedan hrvatski medij nije prenio... (VIDI TU).

I, kao da ništa nije bilo, danas igraju sa stopom rasta od dva posto, i to bi uz umiranje od gladi i sveopće propadanje trebalo biti dovoljno za servisiranje postojećih dugova. Naravno, oni opet nisu ništa krivi, ma jok, problem je u svijetu. To što bi Vlada trebala služiti za vođenje države na način da država može normalno funkcionirati i kad je svjetsko gospodarstvo u krizi, to opet nije nikog briga. Kad svijetu ide dobro, nama ide osrednje. Kad svijet stagnira, mi propadamo. Kad je svijet u krizi, nama se smanjuju plaće i uvode zdravstvena davanja i novi porezi samo da bi mogli servisirati dugove.

Ide li i drugima loše? Naravno. Svjetsko je gospodarstvo u krizi. No, postoji razlika između krize, koja vlada u svijetu, i bankrota koji je udario Hrvatsku. Mislite da je bankrot preteška riječ? Pa kako bi vi nazvali situaciju u kojoj nam se nudi realan PAD plaća od 5-6 posto (ovisno o inflaciji), novi porezi i nameti, jer bez toga nećemo moći vraćati dugove? To nije kriza, nego bankrot.

I pri svemu tome nam se gospodarski rast od 2 posto predstavlja kao cilj kojem moramo težiti tako da dopustimo da nam realno smanje plaće za 5 ili 6 posto. Bez toga bi vjerojatno imali negativni gospodarski rast. Briljantno. Po definiciji tranzicije, hrvatsko gospodarstvo, kao tranzicijsko gospodarstvo, i uz stagnaciju plaća treba ostvarivati značajan rast budući da je pretpostavka tranzicije ubrzano osposobljavanje kvalitetnih radnika koji za istu plaću prihode više, i koji zamjenjuju socijalističku radnu snagu koja polako odlazi u mirovinu. Zato situacija da gospodarstvo godišnje napreduje uz stopu od 10 ili 12 posto, kao što je to bilo u baltičkim državama, u Slovačkoj ili u posljednje vrijeme u Rumunjskoj, nije nepoznata. Istovremeno, uz rast BDP po stopama od 10 ili 12 posto dolazi do porasta plaća po stopi većoj od 20 posto. Hrvatska takvu situaciju nikad nije doživjela, nama je svod gospodarski rast od 5,6 posto. Zanimljivo da u većini drugih tranzicijskih država nikome ne pada na pamet smanjivati realne plaće kako bi dosegli gospodarski rast od 2 posto. Naravno, kod njih je ipak samo kriza, pa će im se rast BDP sa 5 posto smanjiti na 4 posto, ili sa 9 posto na 7 posto, ili sa 14 posto na 9 posto. To je ono što bi se zvalo kriza...kod nas je ipak nešto drugo.

I kod nas, kao i u susjednoj Mađarskoj, gdje je premijer bar imao toliko pristojnosti priznati da je lažljivi nesposobni seronja...

Krah. Stečaj. Bankrot. Upravo je otpočeo. Na žalost, izgleda da je stečajni upravitelj isti onaj koji nas je i doveo do stečaja. Još jedna paradigma.
hdz-ekonomija @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 16, 2008




U Hrvatskoj, sve po starom. Premijer Sanader najavio je zamrzavanje plaća u 2009. godini, a slijede ga i gospodarstvenici. Naoko, nude nam stagnaciju, kako bi svi skupa prebrodili "teška vremena". Što uopće znači to "zamrzavanje plaća"? Pa vjerojatno to da se u 2009. godini plaće neće nominalno povećavati.

Lukavo nam po običaju ni oni, a ni mediji, ne spominju činjenicu da su već godinu dana plaće debelo zamrznute, debelo ispod nule. Hrvatska je i inače poznata kao zemlja s vrlo niskim rastom plaća u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Dok su drugdje plaće na godišnjoj razini realno raste 10, 20, pa i više od 30 posto u određenom periodu, u zemlji doktora Sanadera realan rast plaća je uglavnom bio mizeran i kretao se ispod 5 posto, a najčešće je ovisio o inflaciji. Kad je krajem 2007. godine inflacija došla na 6 posto, a kasnije i na više, realan rast plaća se pretvorio u realan pad plaća, i kao takav se zadržao kroz cijelu 2008. godinu. Od kraja 2007. godine mi po svim mjerilima svi skupa živimo gore nego prije, a sad nam govore da će prava kriza nastupiti tek 2009. godine?

O kakvom se sad zamrzavanju govori, kad minimum potreba nalaže bar usklađivanje plaća s troškovima života? I to formalno usklađivanje, jer troškovi života obuhvaćaju sve, a ne ono najvažnije, a to su hrana, energenti i komunalne usluge, što poskupljuje puno brže od prosjeka.

Ako nam zadnji podaci ukazuju na nominalni rast plaća od 6,5 posto, a rast cijena hrane od 13,1 posto, jasno je da živimo sve gore i to ubrzanim tempom. Zamrzavanjem plaća na nominalni rast od nula posto ubrzali bi umiranje dvostruko.

Inače, zadnji podaci za Sloveniju govore o 3,1%-tnom realnom RASTU plaća...

Kako se usuđuju govoriti o zamrzavanju rasta plaća? To je "New deal"? Zar pitanje kmetstva nismo riješili još tamo 1848. godine?
hdz-ekonomija @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, studeni 14, 2008


hdz-ekonomija @ 20:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008

Po treći put (ili četvrti put) od izbora, INA je povećala cijene goriva. "Euro super 95" je sada 8,30 kuna po litri (do sada 8,25 kuna), "super 95" 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna), a "super plus 98" 8,38 kuna (do sada 8,33 kune). Za 0,6 posto porasle su i cijene "euro dizela" koji sada stoji 8,15 kuna po litri (do sada 8,10 kuna), te dizela koji sada iznosi 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna).

Ovog puta, cijene su povećane bez obrazloženja, ili mediji nisu isto prenijeli. Prvo postizborno poskupljenje obrazložilo se činjenicom da je došlo do povećanja cijene nafte na svjetskom tržištu, a Vlada nije reagirala jer je tada bila -tehnička-, kako nam je objasnio ministar financija. Vlada već tjednima nije tehnička, a ne reagira na rast cijena benzina. Lagali su? Pa naravno.

Što je s tim kretanjem cijene sirove nafte na svjetskom tržištu?

Cijena sirove nafte na svjetskom tržištu je otprilike jednaka cijeni na dan izbora. Nakon izbora je bilo prvo poskupljenje, a nakon toga cijena nafte na svjetskom tržištu je počela padati gotovo do 86 $/barel. Normalno, benzin nije pojeftinio. Nakon toga cijene sirove nafte su ponovo počele rasti sve do granice od 100 $/barel, i tada je INA ponovo, u siječnju, povećala cijenu benzina. Nakon toga opet dolazi do značajnog pojeftinjenja, do negdje 87 $/barel. Je li INA snizila cijene? Naravno da nije. Sad opet raste cijena sirove nafte (97 $/barel), i opet imamo poskupljenje benzina....

Ovakvo formiranje cijena kosi se ne samo za svim tržišnim zakonima, nego sa svim zakonima zdrave pameti. Benzin poskupljuje kad poskupljuje sirova nafta, a ne pojeftinjuje kad pojeftinjuje sirova nafta. Tom logikom, da barel sirove padne na 20 $/barel cijene goriva bi ostale iste, a da nakon toga poskupi na 25 $/barel, ovi bi povećali cijene goriva. Nevjerojatno.

Ne treba biti posebno mudar i zaključiti koliko cijena benzina u maloprodaji utječe na rast potrošačkih cijena, i to apsolutno svih, jer cijene goriva utječu na sve moguće troškove proizvodnje, prijevoza i održavanja. Primjerice, rast cijena goriva je u 2005. godini utjecao je na hrvatsko gospodarstvo smanjenjem BDP-a za 2,2 posto, povećanjem potrošačkih cijena za oko 0,39 posto, dok se je prema procjenama vanjskotrgovinska bilanca pogoršala za oko 5 do 6 posto.

Kakve veze ima Vlada s cijenom goriva u maloprodaji?

Prema podacima izvedenim iz najnovijih pravilnika o formiranju cijene goriva, država trenutno od nameta na osnovnu cijenu goriva ubire 54% prihoda od maloprodajne cijene naftnih derivata (za eurosuper 95). Od 8,30 kuna, koliko iznosi litra eurosupera 95, u državni proračun se uplaćuje 1,65 kn kroz trošarinu, 60 lipa ide državnoj tvrtki Hrvatske ceste, 60 lipa ide državnoj tvrtki Hrvatske autoceste, 11,6 lipa ide državnoj agenciji za obvezne zalihe, i na kraju u državni proračun ide još i 1,50 kn od PDV. Ukupno direktno davanje državi iznosi 4,46 kn po litri eurosupera 95. Također, država indirektno, kao 44,85%-tni vlasnik INA-e, od osnovne cijene koja iznosi 3,84 kn, ostvaruje prihod od 1,72 kn po litri prodanog eurosupera 95.

Sveukupno 6,18 kn, ili 74,5% maloprodajne cijene eurosupera 95, ide državi, što direktno, što kroz vlasnički udio u INA-i. Na svako povećanje maloprodajne cijene benzina od 10 lipa, država u proračun dobiva 1,8 lipa više direktno, a kroz vlasnički udio u INA-i 3,7 lipa više, ukupno 5,5 lipa više.

U razlici cijene eurosupera 95 od 30 lipa (8,00 kn na 8,30 kn), država direktno i indikrektno zarađuje 16,4 lipe više.

Na taj način državni proračun ima direktnu korist od svakog poskupljenja goriva u maloprodaju, a sve na štetu građana i gospodarstva u cjelini. Naravno, državi ne pada na pamet za dodatni prihod od PDV-a za isti iznos smanjiti nazovi plivajuće trošarine, isto kao što joj nije palo na pamet smanjiti naknadu od 60 lipa po litri za ceste koje se grade sve sporije, i 60 lipa za autoceste koje se gotovo više ni ne grade.

Zaključno, ovakvim gospodarenjem glavnim energentom Vlada ruši standard građana, usporava gospodarstvo, povećava inflaciju, ugrožava ionako nepovoljnu vanjskotrgovinsku bilancu i produbljuje gospodarsku krizu.

Što je najbolje, dodatnim proračunskim prihodima koji se ostvaruju kroz ovakvo gospodarenje (koje generira inflaciju) smanjuje se proračunski deficit, a to je jedina "mjera" koju Vlada poduzima za smanjenje inflacije!
hdz-ekonomija @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
subota, veljača 16, 2008

Kako bi opravdao činjenicu da je HDZ u u predizbornoj kampanji pompozno najavljivao gospodarski rast u 2008. godini od 7%, a nakon izbora od 6%, da bi ga danas smanjio na 4,5%, Polančec je ne proslavi 18. obljetnice osnutka HDZ-a u Koprivničko-križevačkoj županiji (da mi je vidjeti face s tog skupa) lagao o stanju u svjetskom gospodarstvu i izmislio podatak o prognozama rasta BDP u Njemačkoj 2008. godine.

Citat iz Večernjeg lista:

Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva rada i poduzetništva Damir Polančec izjavi je večeras kako je jedan od ciljeva Vlade smanjiti nezaposlenost na sedam posto te postići gospodarski rast od 4,5 posto unatoč činjenici da je svjetsko gospodarstvo u recesiji i da razvijene zemlje mijenjaju gospodarske planove, poput Njemačke koja je planirani gospodarski rast sa četiri smanjila na dva posto.

To za Njemačku je čista laž. Nitko ozbiljan nikad nije mogao planirati njemački gospodarski rast od 4%, jer je Njemačka visokorazvijena zemlja i od 1991. godine nije ostvarila rast od 4%, a od 2000. godine rast veći od 3%.

Prognoza za gospodarski rast u 2008. godini, dana sredinom prošle godine iznosila je 2,4% (ne 4%), a smanjena je na 2%.

Osim toga, kakvo je to idiotsko opravdanje? Pa uvijek će se naći neka država na svijetu koja će revidirati prognozu svog rasta prema dolje. Zar bi to trebalo opravdati laž, podvale i nesposobnost hrvatske političke elite koja najavljuje rast od 7%, pa onda 6%, pa sad 4,5%? Vjerojatno će na kraju 2008. godine, kad ostvareni rast bude 3%, govoriti da su oni prognozirali 2,5% ali su ostvarili 3% i uspješno premašili plan, bez obzira što je u Kongu rast iznosio samo 1%.

Hoće li se ponovno morati oglasiti glasnogovornik Mehun i reći da se Damirček zabunio jer je govorio iz svoje lijepe glave, kao svojedobno i njegov šef?

sanader-opet-laze
sanader-opet-laze-i-mulja
sanader-se-zabunio-kazete
hdz-ekonomija @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2008

Novi Vladin glasnogovornik Mehun imao je danas vatreno krštenje. Morao je opravdati Sanaderovo muljanje s lažnim podacima o inflaciji u Estoniji i Sloveniji, nakon današnjeg teksta Nevena Barkovića na business.hr (i mog jučerašnjeg, hehehe.) Pročitajmo kako je to umješno izveo.

"Premijer je govoreći o inflaciji u europskim državama govorio napamet iz glave te je zabunom rekao podatak o inflaciji u Estoniji i Sloveniji koji se odnosi na Letoniju i Bugarsku", objasnio je glasnogovornik Vlade Zlatko Mehun pogrešne podatke kojima je Ivo Sanader pravdao povišenu inflaciju u Hrvatskoj.

Prema podacima Eurostata najveću inflaciju u prosincu imala je Letonija, i to 14 posto, a slijede je Bugarska sa 11,6 posto i Estonija sa 9,7 posto, dok je Sanader na sjednici Vlade iznio podatak o inflaciji od 12 posto u Estoniji i 7 posto u Sloveniji, koja zapravo ima inflaciju od 5,7 posto.

"Očigledno je da je premijer pomiješao države u kojima je rekordna inflacija i nije korektno to nazvati lažima, već je riječ o zabuni", zaključuje Mehun.


Aha. Dakle, Sanader je umjesto Bugarske, u kojoj je inflacija 11,6%, naveo Sloveniju u kojoj je inflacija 5,7%, usput je pobrkao i postotak pa je rekao da je 7%, a onda je pobrkao Estoniju u kojoj je inflacija 9,7%, sa Letonijom u kojoj je inflacija 14%, s tim da je on naveo da je inflacija 11%?

U redu, ne treba svatko biti inteligentan i obrazovan i razlikovati Letoniju od Estonije, ali bi premijer jedne balkanske države kao što je Hrvatska bar trebao razlikovati Sloveniju od Bugarske. Slovenija je ono malo lijevo gore, a Bugarska je ono kockasto malo dalje dolje. Koliko to može biti teško?

I da, kako to da se Sanader uvijek smota u svoju korist? Uvijek se zezne kad treba opravdavati svoju propalu i promašenu politiku. Zašto nam ne kaže i koliki je gospodarski rast u tim državama, onako, za usporedbu? Slutim da bi ovog puta pobrkao Letoniju s Lepoglavom, pa ću mu ja pomoći. Letonija, redom: 2003. 8,3%, 2004. 11,5%, 2005. 10,3%, 2006. 12,5%!!!! U četiri godine, 50%! Hrvatska, podsjetimo, oko 20%, odnosno Letonija se obogatila 2,5 puta više od Hrvatske. Kad se ti podaci prezentiraju, onda njena inflacija i nije tako strašna, zar ne? Pogotovo kada se zna da je njena inflacija upravo posljedica naglog gospodarskog rasta.

Zbunjeni je tu, a gdje je ludi?

Sve u svemu, loš i proziran pokušaj opravdavanja vlastite nesposobnosti. Uvijek se može naći netko kome ide lošije od nas, no to nije dovoljno da bi se premijer izvukao iz kategorije notornih nesposobnjakovića koji je Hrvatsku doveo u situaciju da bude predzadnja u istočnoj Europi i predzadnja na Balkanu. Da se ne bi i dalje upetljavali u brojeve i države koje premijeru očito ništa ne znače, niti ih poznaje, niti ga zanimaju, bolje je zaključiti ovu priču i poželjeti više pameti i strpljenja glasnogovorniku Mehunu, jer će mu to, pokraj ovako zbunjenog premijera, i te kako trebati.
hdz-ekonomija @ 18:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare



Ništa novog na brdovitom zapadnom Balkanu. Stari novi premijer Sanader, umjesto da kao njegov mađarski kolega prizna da je nesposobni lažljivac i muljator, nastavio je izvrtati činjenice i navlačiti gospodarske brojeve na svoj raspadnuti mlin. Prema Jutarnjem listu izjavio je da je Hrvatska žrtva svega što se događa na svjetskom tržištu, te je inflaciju od 5,8% u Hrvatskoj usporedio s inflacijom u Estoniji koja iznosi 12% (na Index portalu je objavljeno 11%), i u Sloveniji koja iznosi 7%.

Ponovno laganje i petljanje. Prije svega, inflacija u Europskoj uniji na razini prosinca 2007. iznosi 3,2%, dakle gotovo dvostruko manje nego u Hrvatskoj. Činjenica jest da je inflacija djelomično pogodila Europu, ali za tako nešto treba objasniti uzroke. Vezano uz Sloveniju, Sanader je lagao kao i obično. Prema podacima Eurostata od 16.siječnja, inflacija na razini prosinca 2007. u Sloveniji je manja nego u Hrvatskoj i iznosi 5,7%. Ista se u prvom redu pripisuje uvođenju eura u 2007. godini, prilikom čega dolazi do automatskog povećanja cijena koje koriste trgovci kako bi iskoristili zbunjenost i nesnalaženje građana s novom valutom, kao što se to dogodilo u svakoj zemlji koja je uvela euro. Također, dio inflacije u Sloveniji se može pripisati ubrzanom rastu standarda slovenskih građana koji su danas, uslijed naglog rasta standarda, spremni platiti više za proizvode nego ranije.

Zanimljivo kako je Sanader sada našao razlog za usporedbu sa Slovenijom, koju redovito zaobilazi kad se govori o gospodarskim temama. Slovenija je daleko razvijenija od Hrvatske, no usprskos tome uspjela je u posljednje 4 godine povećati svoj BDP za gotovo 21%, više od Hrvatske, te s 82.5% europskog BDP doći na 91,5% (povećanje od 9%), za razliku od Hrvatske koja je s 47,6% došla na 51,5% (povećanje od svega 4%). Navedeno je nevjerojatan podatak, da se bogatija Slovenija brže razvija od siromašnije Hrvatske i da se na takav način produbljuje jaz, koji bi se prema svakoj logici trebao smanjivati. Slovenija se danas po razvijenosti nalazi u grupi zemalja kao što su Italija, Grčka, Cipar i Španjolska (BDP 90-110% europskog), za razliku od Hrvatske koja se više i nije u stanju mjeriti ni s istočnom Europom, nego samo za zapadnim i istočnim Balkanom.

Usporedba sa Estonijom je još gluplja. Estonija godinama postiže fantastične gospodarske rezultate i već godinama se nalazi u samom vrhu Europe po brzini gospodarskog razvoja. U 4 godine je povećala svoj BDP za 43%, više nego dvostruko u odnosu na Hrvatsku, te se tako popela s 54% BDP-a Europske unije na gotovo 72%, što je pomak od 18% (podsjetimo, Hrvatska je napravila pomak od 4%.) Ne treba ni govoriti da Estonija redovito ima relativno visoku inflaciju, što je također posljedica rastućeg standarda građana. Rastući standard građana, to je ono što se događa nekom drugom.

Nakon Slovenije, Estonija je druga istočnoeuropska tranzicijska zemlja koja će u razvijenosti prestići Portugal kao zapadnu zemlju. Zanimljivo je napomenuti da su Hrvatska i Estonija bile jednako razvijene 1999. godine, da bi danas Estonija bila bogatija od Hrvatske za trećinu.

Slovenija i Estonija, zaista prave zemlje za usporedbu, no znamo o kakvom se čovjeku radi. Netko pristojniji bi spomenuo i nama bliže Slovačku s inflacijom od 2,5%, i Poljsku s 4,2%.

I da...lagao je i za inflaciju u Estoniji. Ona je 9,7%.

PS Svi podaci su iz Eurostata, s tim da su korištene procjene za 2007. Uglavnom na temelju posljednjih izvješća nacionalnih banaka s kraja 2007.
hdz-ekonomija @ 12:37 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 17, 2008

"PREMIJER Ivo Sanader na prvoj je sjednici svoje nove Vlade, komentirajući poskupljenja, danas rekao kako je kod nas situacija čak i bolja nego u drugim zemljama, navodeći primjer Estonije u kojoj je inflacija 11, dok je u Sloveniji 7 posto."

KLIK NA INDEX PORTAL

Evo što kaže Eurostat na dan 16.01.2008.
Inflacija na godišnjoj razini u prosincu 2007.:

Eurozona - 3,1%
Europska unija -3,2%
Slovenija - 5,7%
Estonija - 9,7%

Moežemo spomenuti i Slovačku, s inflacijom od 2,5%?
Sutra malo opširnije o Hrvatskoj, Sloveniji i Estoniji. ;)
hdz-ekonomija @ 23:36 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 15, 2008



Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku situacija se pokazala puno gorom nego što su i najcrnji pesimisti očekivali. Dok je ministar Šuker trubio o inflaciji od 2,7 do 3% u 2007., a bankarski stručnjaci upozoravali da ista može dostići i iznos od 5%, podatak o rastu potrošačkih cijena za prosinac zabezeknuo je baš sve. Kruh je u 2007. poskupio za 10%, mlijeko, sir i jaja za više od 17%, ulje za više od 31%, voće i povrće za više od 20%!

Istovremeno posljedni podatak o rastu plaća u 2007. govori o gotovo simboličnom realnom rastu od 1,9%.

Nezapamćeno visoka inflacija na godišnjoj razini utječe na sve gospodarske tokove vrlo nepovoljno. Radi se o klasičnom inflatornom udaru, koji je započeo još ljetos. Ovakva visoka inflacija koja je probila sve kriterije i sva očekivanja, a posebno prikazani trend koji ukazuje na inflaciju sličnu onoj jugoslavenskoj iz osamdesetih godina, jasan je pokazatelj duboke krize, i ničeg drugog. Velik broj građana već danas živi znatno lošije nego prošle godine, a za par mjeseci će tako živjeti i velika većina građana. Stoga možemo očekivati samo jedno: pojačanu medijsku i državnu represiju nad medijima i sindikatima, jer sve vodi prema masovnim socijalnim nemirima, a nikakvo drugo rješenje uz ovakvo vođenje države nije moguće.
hdz-ekonomija @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, siječanj 13, 2008



Nevjerojatno, ali istinito. U tranzicijskoj državi Hrvatskoj koja je godišnje zadužuje za više 3 milijarde eura, vlada je uspjela realizirati situaciju da se iz dana u dan živi sve gore. Naravno, statistički se to nije moglo vidjeti do izbora, no postizborna Hrvatska jednostavno više nije u stanju zataškavati stvarne rezultate vlade HDZ-a u posljednje 4 godine.

Već prvi objavljeni podaci za studeni 2007. otkrivaju pravo stanje stvari. U studenom 2007., u odnosu na isti mjesec prošle godine, kruh je skuplji za 9%, mlijeko, sir i jaja za 7,6%, ulja i masti za čak 26,3%, voće za 17%, povrće za 16%, najamnina za stan za gotovo 10%, voda za 6%, gorivo za 10,5%...odnosno, najviše je posupilo ono što se najviše troši. Prosječno hrvatsko kućanstvo upravo za ove skupine proizvoda troši najveći dio svojih primanja. No, sve zajedno, u studenome 2007. sve je za 4,6% skuplje nego u studenome 2006., odnosno tolika je trenutna hrvatska inflacija na godišnjoj razini. Do kraja godine, ista će u optimističnoj varijanti dostići 5%.

A što je s plaćama?

Od početka godine, plaće su koliko toliko uspjevale držati trend rasta u odnosu na troškove života. Iako se u 2007. BDP raste po stopi 5-7%, plaće rastu znatno sporije. Početkom 2007. bile su na godišnjoj razini realno veće za oko 4,5% u odnosu na isto razdoblje lani, dok su u listopadu 2007. bile veće za svega 2,8% u odnosu na 2006. Rujan 2007. bio je najporazniji, u njemu je realni rast plaća iznosio svega 0,5%. Sve to dogodilo se PRIJE POSKUPLJENJA GORIVA, tako da argument o inflaciji kao posljedici porasta cijena goriva ne vrijedi. Štoviše, već u listopadu 2007. inflacija je iznosila 4,3%. Stoga, pojava gospodarske i socijalne krize koja je očito započela krajem 2007. ima puno dublji uzrok.

Možemo samo strahovati kakvi nas podaci očekuju nakon što se u izračun uvedu sva ova stravična posupljenja u postizbornom periodu. A budući da se i nezaposlenost počela značajno povećavati, teško je očekivati da su plaće počele rasti.

Usprkos tome, idemo dalje. Nije toliko važno kamo.

Vaš gđa Ivan Šljuker
Ministar rada, reda, financijske discipline i asocijalne skrbi, u miru
hdz-ekonomija @ 23:30 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.