Idemo dalje!?
HDZ-ekonomija
Zna se tko ZNA...
  • "Slijedom objavljivanja takvih destruktivnih napisa pojavila se nužnost interveniranja Agencije na način da se periodički tj. po potrebi i u skladu s objavljenom temom na blogu kako ne bi bilo "prenapadno" intervenira s "ubacivanjem" na blog tj. komentiranjem u cilju amortizacije nastale štete ili pak u cilju odvraćanja s teme..."

    SOA (analiza upisa na blogu Ž.Peratovića)
Blogeri, važno
  • VAŽNO
Izdvojeno
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
150602
Banneri
  • pollitika
Blog
nedjelja, ožujak 22, 2009




Mađarski premijer Ferenc Gyurcsány najavio je ostavku. Nakon Islanda i Latvije Mađarska je treća zemlja u kojoj je zbog posljedica krize i nemogućnosti vlade da se nosi s nastalim teškoćama pala vlada.

Za razliku od Islanda koji je po financijskim pokazateljima bio jedna od najbogatijih zemalja na svijetu i Latvije koja je po financijskim, ali i gospodarskim pokazateljima bila nekoliko godina najbolja tranzicijska zemlja s gospodarskim rastom od preko 10 posto, i na koje je globalna kriza djelovala kao igla na napuhani balon, Mađarska je tipični primjer uništene nacionalne ekonomije kojoj je kumovala nesposobna vlada na čelu sa nesposobnim premijerom čija je popularnost u 2009. godini pala na svega 18 posto.

Mađarska je godinama slovila kao najgora tranzicijska zemlja po pitanju gospodarskog rasta u kojoj je u najpropulzivnijoj godini za istočnu Europu, onoj 2007., ostvaren gospodarski rast od svega 1,3 posto dok je prosjek tranzicijskih zemalja bio oko 7 posto. U četiri godine Ferencove vladavine Mađarska je uspjela uvećati svoj BDP za svega 15 posto dok je prosjek tranzicijskih europskih zemalja bio 28 posto, a Latvije čak 49 posto.

Takva katastrofalna mađarska politika rezultat je potpunog odsustva ikakve gospodarske strategije, neobuzdanog trošenja proračunskog novca pri čemu je proračunski deficit svojedobno dogurao i do 10 posto i potpunog odsustva ključnih strukturnih reformi, pri čemu je vanjski dug rastao munjevitom brzinom. Umjesto provedbe tih reformi, mađarski premijer je, kao što je i sam rekao, lagao ujutro i uvečer, i ništa drugo nije radio nego je lagao i pričao gluposti.

Zvuči poznato?

Ovo je dio Ferencovih izjava:

"Nema mnogo izgleda (pred vladom). Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi".

"Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina".

'U međuvremenu nismo ništa učinili četiri godine. Ne možete mi reći jednu jedinu vladinu mjeru na koju možemo biti ponosni... Ako ćemo morati dati račun našoj zemlji o tome što smo napravili u četiri godine, što ćemo reći?'

"Gledajte. Stvar je u tome da kratkoročno nema izgleda. (Ministar financija) Janos Veres je u pravu. Možemo još malo petljati ali ne dugo. Trenutak istine je brzo došao... Reforma ili propast. Nema drugog. A kada govorim o neuspjehu onda govorim o Mađarskoj, ljevici, i vrlo iskreno, o sebi".

"Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer. Ne želim to više raditi. Ili ćemo ići naprijed (s reformom) i onda dobijete vođu ili morate izabrati drugog".



Ni nakon tih izjava koje su na svjetlo dana isplutale 2006. godine u Mađarskoj nije ništa učinjeno, pa je tako očekivano u jesen 2008. godine ujahao MMF, uostalom kao i na Island i u Latviju. Koliko za jednu državu znači dolazak MMF-a vrlo se brzo vidjelo kad je Mađarsku u siječnju posjetio i šef MMF-a Dominique Strauss Kahn, navodno jako ljut što je Mađarska uzela lovu od MMF-a a nije ništa poduzela. Čak se govorkalo da će MMF uzeti lovu natrag ako se pod hitno ne skreše proračun i uvede fiskalna stabilnost. Da se nije radilo samo o glasinama vidjelo se po drastičnom padu forinte koji se dogodio tih dana.

U nastavku mađarske agonije Ferenc je, kao što se i očekivalo, umjesto da nešto poduzme nastavio pričati gluposti koje se nevjerojatno poklapaju sa izjavama jednog drugog nesposobnog premijera iz jedne zemlje koja graniči s Mađarskom, a koji je ujedno i Ferencov dobar prijatelj i koji ima slične državničke rezultate kao i Ferenc i s kojim je Ferenc često pričao o svemu, od Lisabonskog ugovora, NATO-a, plinovoda, do zamjene nekakvih dionica. Njih dvojica toliko politički sliče jedan na drugog da ih se može razlikovati samo po jednom detalju, a taj je da Ferenc s vremena na vrijeme tajno ili javno prizna da je lagao i zasrao i da je nesposoban, dok njegov prijatelj ni u ludilu nikad ne bi priznao da nije najljepši, najpametniji, najsposobniji i nije uvijek u pravu. Čak su i vodili zajedničke sjednice svojih vlada.

A najbolji biser te dvojice, i krajnji i konačni dokaz pune nesposobnosti je bilo uspješno lobiranje za zajedničko domaćinstvo europskog nogometnog prvenstva njihovih zemalja, kada su uspjeli dobiti čistih nula bodova za kandidaturu.

Evo par izjava koje su u posljednjih nekoliko tjedana neovisno jedan o drugome uzjavili Ferenc i njegov prijatelj.

O tome kako bi se banke trebale ponašati u krizi:

Ferenc: Očekujemo veću pomoć od banaka
Ferencov prijatelj: Banke u godini krize mogu podnijeti eventualni manji profit

O bankrotu:

Ferenc: Mađarska nije u opasnosti od državnog bankrota
Ferencov prijatelj: Ne prijeti nam bankrot

O radnim mjestima:

Ferenc: Sačuvanje radnih mjesta je najvažniji zadatak
Ferencov prijatelj: Vodit će se bitka za radna mjesta

O stranim investitorima:

Ferenc: Trebamo vas, ne odlazite
Ferencov prijatelj: Ja i ministri izdavat ćemo dozvole stranim investitorima

Da bi stvar bila smješnija, obojica su, Ferenc i Ferencov prijatelj predstavili antirecesijske mjere tek u veljači i to gotovo u isto vrijeme, i to nakon što je kriza mjesecima plamtila, spalila nacionalna gospodarstva i ostavila samo pepeo.

Ferenc u svakom slučaju nije glup kada se uspio toliko dugo održati na vlasti nakon tolikih laži i gluposti, a da baš ništa nije napravio, niti je imao namjeru išta korisno napraviti za svoju zemlju. Evidentno je ocijenio da je Mađarska na korak od velikih socijalnih nemira i masovne pobune nezadovoljnih građana i da mu je u pitanju puno toga, a moguće i glava. Sličnu stvar je prošle godine napravio i irski premijer Bertie Ahern, s jednom razlikom da se Bertie povukao nakon desetljeća fantastičnih državničkih uspjeha i dovođenja Irske među tri najbogatije europske zemlje, i to baš uoči globalne krize koja je među prvima slomila Irsku.

Ferenc se na vlasti uspio održati nepunih 5 mjeseci od dolaska MMF-a u Mađarsku. Samo je pitanje mjeseca kada će MMF prijeći veliku rijeku koja počinje sa slovom "D" i ustoličiti se u državi u kojoj stoluje Ferencov prijatelj, a onda je opet samo pitanje mjeseca kada će i Ferencov prijatelj morati spakirati kofere i sjahati s grbače naroda kojeg je unesrećivao godinama, baš kao i Ferenc.

Ostaje nam vidjeti i uočiti način na koji će Ferenc uspjeti izmigoljiti ruci pravde, tek toliko, da ne bi za koji mjesec ponovili grešku Mađara i pustili Ferencovog prijatelja da ode bez da mu naplatimo bar dio onoga što nam je ostao dužan.
hdz-ekonomija @ 00:54 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 25, 2009


Posljednja zbivanja s nedostatkom plina u Republici Hrvatskoj koja su uzrokovala krepavanje industrijskih postrojenja i smrzavanje djelatnika i kupaca u trgovačkim centrima i drugdje pokazala su da je Hrvatska postigla nevjerojatan pomak u ostvarenju temeljnog cilja današnje civilizacije - održivom razvoju. Iako održivi razvoj nije isključivo ekološka odrednica, najisturenija je upravo u tumačenju težnji modernog čovjeka k ekološkoj ravnoteži i suživotu s prirodom.

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja je izišla iz faze bestijalne civilizacije i prešla u fazu postcivilizacije - ponovnog stapanja čovjeka i prirode. Mi u Hrvatskoj uzimamo od prirode koliko možemo, ali dopuštamo toj istoj prirodi da od nas uzme koliko joj treba, i više ne zauzdavamo tu prirodu. Stvoren je savršen odnos povjerenja dviju esencija: humane i naturalne.

Za razliku od drugih zemalja koje su još uvijek zaglibile u civilizaciji pa su se pobrinule da imaju dovoljno rezervi plina i osigurane pričuvne izvore u slučaju krize, čime su zauzele i zauzdale Prirodu, mi u Hrvatskoj vjerujemo Prirodi, bez obzira što spadamo u zemlje s najvećom proizvodnjom prirodnog plina po glavi stanovnika u Europi.

Mi u Hrvatskoj nećemo uništavati Prirodu kako bi sebi omogućili grijanje i funkcioniranje gospdarstva, već ćemo skrušeno prihvatiti da se jednostavno moramo smrzavati dok bog Vjetra ne odluči anticiklnonu zamijeniti ciklonom. U redu, nismo još postali toliko savršeni pa nas je ipak uhvatila panika (biblijski: zatajili smo boga Vjetra), te smo se razbježali po svijetu kupujući basnoslovno skupi plin od Njemačke i Francuske koji proizvode nekoliko puta manje prirodnog plina nego što im treba za razliku od nas (Hrvatska pokriva između 80 i 90 posto, a po nekima i više od 94 posto vlastitih potreba vlastitom proizvodnjom, za razliku od Francuske koja pokriva 2 (!) posto vlastitih potreba, i Njemačke koja pokriva 17 posto vlastitih potreba vlastitom proizvodnjom prirodnog plina), ali su se na vrijeme pobrinuli osigurati dovoljno zaliha za slučaj krize, te su još i zaradili skupo prodajući plin kojeg su tijekom godine jeftino kupili.

Možda se nekima čini da se ovdje radi o tipičnoj situaciji zarađivanja na idiotima (dok jedni grade spremišta plina, naša Vlada na čelu s Premijerom priča gluposti i jedino što im je važno je ispasti pametan u javnosti i trabunjati kako kod nas nema krize), situacija je ipak drukčija. Bog Vjetra nas je samo iskušavao. Bog Vjetra je kao i uvijek na kraju bio milostiv i poslao je toplije vrijeme, pa sad opet nemamo nikakvih problema, osim što smo potrošili teško stečeni novac na skupi plin, neki su navukli prehladu, a u nekim tvornicama su popucale cijevi. Na kraju je Premijer svima poručio kako je Vlada dobro reagirala na krizu, iz čega možemo samo zaključiti da je je upravo Sanader osobni prorok boga Vjetra i da je točno znao kad će doći toplije vrijeme, a da smo za nastalu štetu krivi mi što nismo vjerovali proroku.

Ovo nije bilo prvo iskušavanje. Prije godinu i pol dana, na Kornatima je izbio požar. Iako u Hrvatskoj često, naročito tijekom ljeta, izbijaju jako opasni požari koji mogu ugroziti živote i prirodu, Hrvatska je i tada sve prepustila na milost i nemilost bogu Vjetra, pa tako nije osigurala dovoljno kanadera za gašenje požara (imali smo dva povakrena kanadera i dva ispravna kanadera, a jednog ispravnog je naša Vlada na čelu sa Sanaderom poslala u Grčku). Na žalost, svi znamo kakvom je tragedijom rezultirala takva procjena i nedostatak bilo kakvog planiranja od strane Vlade.

Da ovakve stvari u Hrvatskoj nisu slučajnost nego su rezultat Vladine strategije odsustva bilo kakvog planiranja i općenito korištenja dosega civilizacije, potvrdio nam je i ministar Polančec izjavivši da je "...Vlada osiguravši dodatnih 450 milijuna kuna za sanaciju štete od suše još krajem 2007. utjecala na smanjenje rasta prehrambenih proizvoda". Naravno, zemlje u kojima još uvijek postoji civilizacija koriste nešto što se zove navodnjavanje, pa tako na njihovu proizvodnju hrane suša ne ostavlja tako dramatične posljedice, dok je Hrvatska do te mjere napredovala da više uopće nema potrebe raditi bilo kakve slične protuprirodne intervencije, nego jednostavno gleda u nebo i moli se bogu Vjetra za kišu.

Budući da je Sanader vlast u Hrvatskoj zajahao tek prije pet godina, u Hrvatskoj još uvijek postoje neki ostaci civilizacije, no ne treba sumnjati da će i to uskoro biti prevaziđeno. Isto kao što nam ne trebaju kanaderi, plin ili navodnjavanje, tako uskoro možemo očekivati sve češće uništavanje usjeva od strane insekata (što će nama instekticidi?), uništavanje usjeva od strane tuče (što je to protugradna obrana?), poplave (što će nama odteretni kanali, nasipi i lukobrani?) i slična iskušavanja boga Vjetra.

No, ne trebamo se ničega bojati ako ćemo čvrsto vjerovati u boga Vjetra i njegovog proroka Sanadera i ako ćemo im redovito prinositi darove. Za kraj, jedan savjet: prorok najviše voli skupe satove i zlatne poluge, pa ćete darivanjem proroka zlatom i satovima sebi najbolje priskrbiti milost.
hdz-ekonomija @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008

Po treći put (ili četvrti put) od izbora, INA je povećala cijene goriva. "Euro super 95" je sada 8,30 kuna po litri (do sada 8,25 kuna), "super 95" 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna), a "super plus 98" 8,38 kuna (do sada 8,33 kune). Za 0,6 posto porasle su i cijene "euro dizela" koji sada stoji 8,15 kuna po litri (do sada 8,10 kuna), te dizela koji sada iznosi 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna).

Ovog puta, cijene su povećane bez obrazloženja, ili mediji nisu isto prenijeli. Prvo postizborno poskupljenje obrazložilo se činjenicom da je došlo do povećanja cijene nafte na svjetskom tržištu, a Vlada nije reagirala jer je tada bila -tehnička-, kako nam je objasnio ministar financija. Vlada već tjednima nije tehnička, a ne reagira na rast cijena benzina. Lagali su? Pa naravno.

Što je s tim kretanjem cijene sirove nafte na svjetskom tržištu?

Cijena sirove nafte na svjetskom tržištu je otprilike jednaka cijeni na dan izbora. Nakon izbora je bilo prvo poskupljenje, a nakon toga cijena nafte na svjetskom tržištu je počela padati gotovo do 86 $/barel. Normalno, benzin nije pojeftinio. Nakon toga cijene sirove nafte su ponovo počele rasti sve do granice od 100 $/barel, i tada je INA ponovo, u siječnju, povećala cijenu benzina. Nakon toga opet dolazi do značajnog pojeftinjenja, do negdje 87 $/barel. Je li INA snizila cijene? Naravno da nije. Sad opet raste cijena sirove nafte (97 $/barel), i opet imamo poskupljenje benzina....

Ovakvo formiranje cijena kosi se ne samo za svim tržišnim zakonima, nego sa svim zakonima zdrave pameti. Benzin poskupljuje kad poskupljuje sirova nafta, a ne pojeftinjuje kad pojeftinjuje sirova nafta. Tom logikom, da barel sirove padne na 20 $/barel cijene goriva bi ostale iste, a da nakon toga poskupi na 25 $/barel, ovi bi povećali cijene goriva. Nevjerojatno.

Ne treba biti posebno mudar i zaključiti koliko cijena benzina u maloprodaji utječe na rast potrošačkih cijena, i to apsolutno svih, jer cijene goriva utječu na sve moguće troškove proizvodnje, prijevoza i održavanja. Primjerice, rast cijena goriva je u 2005. godini utjecao je na hrvatsko gospodarstvo smanjenjem BDP-a za 2,2 posto, povećanjem potrošačkih cijena za oko 0,39 posto, dok se je prema procjenama vanjskotrgovinska bilanca pogoršala za oko 5 do 6 posto.

Kakve veze ima Vlada s cijenom goriva u maloprodaji?

Prema podacima izvedenim iz najnovijih pravilnika o formiranju cijene goriva, država trenutno od nameta na osnovnu cijenu goriva ubire 54% prihoda od maloprodajne cijene naftnih derivata (za eurosuper 95). Od 8,30 kuna, koliko iznosi litra eurosupera 95, u državni proračun se uplaćuje 1,65 kn kroz trošarinu, 60 lipa ide državnoj tvrtki Hrvatske ceste, 60 lipa ide državnoj tvrtki Hrvatske autoceste, 11,6 lipa ide državnoj agenciji za obvezne zalihe, i na kraju u državni proračun ide još i 1,50 kn od PDV. Ukupno direktno davanje državi iznosi 4,46 kn po litri eurosupera 95. Također, država indirektno, kao 44,85%-tni vlasnik INA-e, od osnovne cijene koja iznosi 3,84 kn, ostvaruje prihod od 1,72 kn po litri prodanog eurosupera 95.

Sveukupno 6,18 kn, ili 74,5% maloprodajne cijene eurosupera 95, ide državi, što direktno, što kroz vlasnički udio u INA-i. Na svako povećanje maloprodajne cijene benzina od 10 lipa, država u proračun dobiva 1,8 lipa više direktno, a kroz vlasnički udio u INA-i 3,7 lipa više, ukupno 5,5 lipa više.

U razlici cijene eurosupera 95 od 30 lipa (8,00 kn na 8,30 kn), država direktno i indikrektno zarađuje 16,4 lipe više.

Na taj način državni proračun ima direktnu korist od svakog poskupljenja goriva u maloprodaju, a sve na štetu građana i gospodarstva u cjelini. Naravno, državi ne pada na pamet za dodatni prihod od PDV-a za isti iznos smanjiti nazovi plivajuće trošarine, isto kao što joj nije palo na pamet smanjiti naknadu od 60 lipa po litri za ceste koje se grade sve sporije, i 60 lipa za autoceste koje se gotovo više ni ne grade.

Zaključno, ovakvim gospodarenjem glavnim energentom Vlada ruši standard građana, usporava gospodarstvo, povećava inflaciju, ugrožava ionako nepovoljnu vanjskotrgovinsku bilancu i produbljuje gospodarsku krizu.

Što je najbolje, dodatnim proračunskim prihodima koji se ostvaruju kroz ovakvo gospodarenje (koje generira inflaciju) smanjuje se proračunski deficit, a to je jedina "mjera" koju Vlada poduzima za smanjenje inflacije!
hdz-ekonomija @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 16, 2008

Prije dva tjedna ministar Šuker je izjavio da je Vlada nemoćna u pogledu poskupljenja goriva jer je vlada tehnička. Pri tome se, kako su prenijeli mediji, pozvao na "na zakon o preuzimanju vlasti". Na stranu što takav zakon uopće ne postoji, ako ga je Hina točno prenijela, pa ne treba ministar poznavati zakone po kojima se ravna. Sreća da je Šuker lukavac, pa je i ostavio mogućnost da to nije točno, izjaviši doslovno da "...Vlada trenutno, ako se ne vara, ne može donositi takve odluke jer je sada to tehnička Vlada."

Bitno je da je pokazao namjeru. Na stranu i to što je država vlasnik najvećeg udjela u INA-i, što se ne mijenja činjenicom da je vlada "tehnička", na stranu i to da je Šuker i dalje bio predsjednik Nadzornog odbora INA-e i korisnik privilegija tog položaja, bez obzira što je tada bio svojoj tehničkoj fazi.

Danas Vlada više nije tehnička, shodno tome ni Šuker nije više samo tehnička osoba. Pa bez obzira što su već iz Vlade najavili da ih više ne dira obećanje o 8 kuna za Eurosuper95, ostaje činjenica da je država najveći dioničar INA-e. Dakle, država, a ne Šuker i Sanader.

Isto tako je činjenica je da je danas sirova nafta JEFTINIJA NEGO U IZBORNOJ KAMPANJI, I JEFTINIJA NEGO NA DAN IZBORA.
hdz-ekonomija @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.