Idemo dalje!?
HDZ-ekonomija
Zna se tko ZNA...
  • "Slijedom objavljivanja takvih destruktivnih napisa pojavila se nužnost interveniranja Agencije na način da se periodički tj. po potrebi i u skladu s objavljenom temom na blogu kako ne bi bilo "prenapadno" intervenira s "ubacivanjem" na blog tj. komentiranjem u cilju amortizacije nastale štete ili pak u cilju odvraćanja s teme..."

    SOA (analiza upisa na blogu Ž.Peratovića)
Blogeri, važno
  • VAŽNO
Izdvojeno
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
150602
Banneri
  • pollitika
Blog
subota, siječanj 10, 2009




Naš dragi premijer Ivo Sanader je nama (hrvatskim građanima i građankama) uoči Nove godine uputio novogodišnju čestitku u kojoj nam je pojasnio što nas čeka u 2009. godini, slijedećim riječima: "U tom pogledu, 2009. godina donosi nove izazove, ali i mogućnosti. Svjesni smo utjecaja globalne krize na naše gospodarstvo, kao i teškoća s kojima ćemo se suočiti u nadolazećom razdoblju." Kako nitko od hrvatskih građana i građanki nije Sanaderu uputio uzvratnu čestitku, ovih dana je to učinila upravo globalna kriza koju je premijer prozvao za naše teškoće.

Državni zavod za statistiku RH je 09.siječnja objavio da je promet od trgovine na malo u studenome 2008. u odnosu na listopad 2008. realno bio MANJI za 11 posto. Na godišnjoj razini u studenome 2008. taj pad iznosi 4,1 posto.

Istog dana oglasio se i Eurostat, europska statistička agencija. On je objavio da je, po preliminarnim rezultatima, u studenome 2008. u odnosu na listopad 2008. promet od trgovine na malo PORASTAO 0,6 posto u Eurozoni (EA15) i 0,3 posto u Europskoj uniji (EU27). Na godišnjoj razini u studenome 2008. ostvaren je pad od 1,5 posto u Eurozoni i svega 0,2 posto u Europskoj uniji.



Kako su podaci za Hrvatsku nisu oslobođeni sezonskih utjecaja, besmisleno je raditi usporedbu rasta/pada prometa u trgovini na malo na mjesečnoj razini. Što se tiče godišnje razine, u studenom 2008. godine u Hrvatskoj je zabilježen najveći pad ove godine, dok je u EU27 i EA15 taj pad bio u skladu s trendovima od ljeta 2008. godine, štoviše manji je nego u listopadu 2008. godine. i Hrvatska i Europa su u negativnu zonu ušle na kraju prvog tromjesečja 2008. godine, no u Europi je pad konstantan i umjeren, dok u Hrvatskoj isti poprima sve veće razmjere (dva uzastopna mjeseca s katastrofalnim pokazateljima).

Kako Eurozonu u kojoj su nešto lošiji pokazatelji nego u Europskoj uniji čine isključivo razvijene zemlje (Slovenija je bila jedina tranzicijska zemlja u 2008. godini), možemo dodatno zaključiti da je kriza jače zahvatila razvijene zemlje, nego tranzicijske zemlje (s izuzetkom Baltika). Tranzicijske zemlje su u studenom 2008. godine ostvarile i značajan rast prometa u trgovini na malo na godišnjoj razini, primjerice Rumunjska od 6,8 posto, Poljska od 6,2 posto i Slovenija od 5,4 posto.

Tako je studeni 2008. godine konačno bio prvi potpuno vidljivi mjesec u kojem se naš put gospodarstva razdvojio od europskog puta, odnosno od europskih trendova (a već odavno ne slijedimo pozitivne trendove tranzicijskih zemalja). Dok Europa stoji, mi ubrzano jurimo dolje. Time se vrlo zorno vidi stvaran utjecaj globalne krize koja utječe na gospodarstvo tako da izaziva stagnaciju nacionalnih gospodarstava, dok su za sve ostalo što je odvelo u provaliju odgovorni oni koji upravljaju nacionalnim gospodarstvima.

Prvi znaci krize u Hrvatskoj su započeli već sredinom 2007. godine, ali su isti skrivani sve dok nije počela globalna kriza, početkom 2008. godine.

Bilo je potrebno više od godine dana da bi sjedokosi stručnjak za romanistiku i pornografiju priznao da je Hrvatska u krizi, vadeći se na globalnu krizu, i možemo biti uvjereni da cijelo vrijeme ništa drugo ne radi nego smišlja strategiju vađenja za svoje neuspjehe kad jednom završi ta famozna globalna kriza i da bi sve dao da ista potraje što duže.

I sigurno nije očekivao da će mu globalna kriza, skupa s Eurostatom, na ovakav način čestitati Novu godinu.
hdz-ekonomija @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009




Ja je se sjećam jedva. Imam osjećaj kao da je to bilo nešto od prije 50 godina. Gotovo sam je već počeo brkati s 4. neprijateljskom ofenzivom. Tko zna, možda ćemo za 50 godina i o Hrvatskoj izvoznoj ofenzivi slušati kao o nečemu junačkom i herojskom, nečemu što je preokrenulo smjer okretanja kotača povijesti. A sve na temelju genijalne strategije maršala Polančeca i hrabrih hadezeovaca oboljelih od tifusa koji su junački probijali obruč. Kad bi još u cijelu priču ubacili i kakav most (onaj Pelješki bi bio idealan), vječnost ofenzive je zajamčena. Dala bi se tu i snimiti kakva dobra koprodukcija koja bi kandidirala za Oskara, s Georgom Cloonyjem u ulozi Polančeca. Ili bi Liam Neeson bio bolje rješenje?

Obzirom kako je zamišljena, Hrvatska izvozna ofenziva (u nastavku: HIO) bi zaista mogla tako i završiti. Bijegom hrvatskog izvoza od nadmoćnog neprijatelja (europskog tržišta) u istočnu Hercegovinu, pa u istočnu Bosnu i Sandžak, čekajući neka bolja izvozna vremena.

Inače, cijela stvar nije tako stara. Sve o tom programskom biseru može se pročitati na stranici www.izvoz.hr. Tamo kažu da je hrvatska izvozna ofenziva (HIO) prva hrvatska izvozna strategija koja je javnosti predstavljena u siječnju 2007. godine, na 2. konvenciji hrvatskih izvoznika u Zagrebu. HIO projekt je pokrenut 14. lipnja 2006. godine, prema Odluci Vlade Republike Hrvatske. U izradi strategije, koja je trajala šest mjeseci, sudjelovalo je stotinjak domaćih stručnjaka, gospodarstvenika i djelatnika državne uprave te austrijski konzultant sa svojim suradnicima. Posebno je lijep i poticajan logo ofenzive.

Samu veličanstvenu strategiju možete pročitati ovdje. HIO je definirala četiri strateška cilja: povećanje broja izvoznika, promjenu strukture izvoza, povećanje konkurentnosti domaćih repromaterijala te osnivanje šest izvoznih klastera. Strateški ciljevi usmjereni su na rješavanje ključnih problema koji priječe jači rast izvoza kao što su premali kapaciteti, usitnjenost proizvodnje i nedovoljna konkurentnost.

kao što se vidi, niti jedan od strateških ciljeva HIO nije povećanje izvoza, niti smanjenje vanjskotrgovinskog deficita, kao ključnog parametra kakvoće nacionalnog gospodarstva. Lukavo, kao i obično. Vrlo lukavo. Jer, što znači povećanje broja izvoznika? Taj cilj se može postići i osnivanjem novih firmi koje će uvoziti roba u vrijednosti od nekoliko milijardi kuna, a istovremeno izvoziti roba u vrijednosti od 100 kuna. Što znači promjena strukture izvoza i zašto bi to bilo tako korisno? Što se tiče povećanja konkurentnosti domaćih materijala, kako se tako nešto uopće može mjeriti i donijeti zaključak je li cilj ostvaren ili nije? Ne znam kakva je situacija s klasterima. Možda nam uskoro priopće rezultate provedbe strategije.

Kao što vidimo, strategija je otpočela u siječnju 2007. godine kada je na čelu Ministarstva gospodarstva bio gospodarski mag Branko Vukelić, kojeg je zamijenio gospodarski guru Damir Polančec.

A što se u međuvremenu dogodilo s hrvatskim izvozom, i što je još važnije, što se dogodilo s hrvatskim uvozom i saldom vanjskotrgovinske razmjene?

Kako nedostaje podatak za prosinac 2008.godine, usporedimo tada podatke za prvih 11 mjeseci 2006., 2007. i 2008. godine. Svi slijedeći spomenuti podaci će se odnositi na nepotpune godine, odnosno za prvih 11 mjeseci svake godine.

Tako je izvoz 2006. godine iznosio 54,39 milijardi kuna, a 2007. godine 60,67 milijardi kuna, odnosno nominalno je povećan za 11,54%, a realno za 8,94%, budući da je prosječna stopa inflacije u prvih 11 mjeseci 2007. godine iznosila 2,6 posto. Istovremeno je i uvoz povećan s 114,88 milijardi kuna na 127,20 milijardi kuna, odnosno gotovo dvostruko više od izvoza, pa je tako negativni saldo vanjskotrgovinske razmjene u apsolutnom iznosu povećan za više od 6 milijardi kuna, odnosno realno za 7,4 posto. Pokrivenost uvoza izvozom je ostala gotovo identična, povećana je za 0,34%.

Za 2007. godinu saldo je pozitivna nula. Ostvareni su određeni pomaci u izvozu, ali puno više u samom uvozu, što je dodatno povećalo vanjskotrgovinski deficit.

Već 2008. godina je donijela očekivane "pomake". U prvih 11 mjeseci 2008. godine ostvaren je izvoz od 64,02 milijarde kuna, što je svega 3,35 milijardi kuna više nego u istom periodu lani. Kako je prosječna inflacija u prvih 11 mjeseci ove godine iznosila 6,3 posto, hrvatski izvoz je REALNO MANJI za 0,77 posto nego u istom periodu 2007. godine. Istovremeno je uvoz povećan za punih 12,57 milijardi kuna, realno VIŠE za 3,59 posto. Uvoz je rastao gotovo 4 puta brže od izvoza. Vanjskotrgovinski deficit je realno povećan za 7,56 posto, pa je dostigao rekordnu vrijednost od 75,76 milijardi kuna. Pokrivenost uvoza izvozom zabilježila je rekordno nisku vrijednost od 45,8 posto, gotovo 2 posto manje nego lani.

Hrvatska izvozna ofenziva je trebala trajati do 2010. godine. Očito je ista "uspješno" okončana već na kraju 2007. godine, tri godine prije roka. Da je tome tako, govori nam i potpuni prestanak aktivnosti na tom projektu, budući da je zadnja vijest na web-u objavljena tamo u svibnju prošle godine.

Na predstavljanju Strategije HIO prije 2 godine premijer Sanader je izjavio kako Hrvatska treba izvoziti želi li imati uspješno gospodarstvo, veći rast BDP-a, veći životni standard, više zaposlenih. Budući da Hrvatska očito ne izvozi, nema uspješno gospodarstvo, nema ni rasta BDP-a, nema ni većeg životnog standarda, niti ima više zaposlenih.

No, to smo znali i prije.
hdz-ekonomija @ 02:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 6, 2008




Od uspostave kakve-takve stabilnosti na brdovitom Balkanu, tamo negdje 1999. godine, nikad se nije dogodilo da Hrvatska ima najsporiji gospodarski rast od svih zemalja koje su proistekle iz bivše države. Sve do ove godine.

Ove 2008. godine Hrvatska će imati najsporiji gospodarski rast od svih zemalja bivše države. Ove godine nas je po brzini gospodarskog rasta prestigla i do sada posljednja Makedonija. Tako sada imamo situaciju da Hrvatska, koja od 1999. ima punu političku stabilnost, sporije napreduje od politički nestabilnog istoka: BiH koja je u biti međunarodni protektorat, Srbije koja ni sama ne zna što sve spada pod Srbiju, Crne Gore koja je tek postala država, i Makedonije koja nema pravo ni na svoje ime i u kojoj je vođen za sada posljednji balkanski rat. Sporije napredujemo i od bogatije Slovenije, što je apsurd.

Tako se svake godine sve brže udaljujemo od Europe i po efikasnosti gospodarstva približavamo Balkanu.

Nismo ni do sada bili puno bolji. No, od kada je Sanader zasjeo na vlast, rast BDP nam se dramatično usporio u odnosu na bliže i dalje okruženje, no sada je legnuo na dno.

A pravi potop tek slijedi. Lagali bi kad ne bi rekli da određeni centri moći nemaju upravo takvu strategiju, tzv. regionalni pristup...ujedinjeni Balkan. A ne bi previše ni lagali kad bi rekli da je upravo Sanader Balkan-boy, igrač poslan uništiti Hrvatsku.
hdz-ekonomija @ 01:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008




Dugo nismo napisali ništa o rastu BDP-a Hrvatske i rastu BDP-a ostalih tranzicijskih zemalja. U međuvremenu je MMF objavio nove podatke ukalkuliravši i najnovije procjene o rastu uslijed nadošle globalne krize. Od zadnjeg članka zbilo se ono očekivano - Hrvatska je pod mudrim vodstvom premijera Sanadera opet nazadovala. Pa je tako u 5 godina vladanja našeg doktora Ive Hrvatska uvećala svoj BDP za 24,7%. Radi se o ukupnom rastu BDP-a od 2004. do zaključno 2008. (podaci za 2008. su procjena iz listopada ove godine).

Od ukupno 28 tranzicijskih država (15 s područja bivšeg SSSR, 6 s područja bivše Jugoslavije, 4 srednjeeuropske države i tri države s područja Balkana), čak 25 njih je povećalo svoj BDP u posljednjih pet godina u većem postotku od Hrvatske. Hrvatska s Makedonijom dijeli pretposljednje mjesto, a najlošija je Mađarska. Najbrže su napredovale zemlje bivšeg SSSR, u prosjeku povećavši svoj BDP za čak 56%. Zemlje srednje Europe, i zemlje bivše Jugoslavije povećale su svoj BDP u prosjeku za 31%, a ostale balkanske zemlje (Albanija, Rumunjska i Bugarska) u prosjeku za 36%.

Tranzicijske zemlje, danas članice EU, u prosjeku su povećale svoj BDP za 35%. Zemlje bivšeg SSSR-a koje nisu u EU u prosjeku su povećale svoj BDP za 57%. Ostale tranzicijske zemlje koje nisu u EU povećale su u prosjeku svoj BDP za 32%. Sve države bogatije od Hrvatske, s izuzetkom Mađarske, brže su napredovale od Hrvatske. I sve siromašnije zemlje (osim Makedonije) napredovale su brže od Hrvatske.

Hrvatska je tako, uz Makedoniju, najgora država u Sanaderovoj "regiji". Ako ikada uđemo u EU, opet ćemo biti, uz Mađarsku, najgora zemlja od svih tranzicijskih država članica EU.

Što se tiče procjene rasta BDP za 2008. godinu, Hrvatska je nešto bolja. Od 28 zemalja, Hrvatska je po rastu BDP zauzela 24. mjesto, što je čak bolje nego lani, budući da su baltičke države nakon desetljeća strelovitog rasta od 10 i više posto potonule. Uz Estoniju i Letoniju, od nas je naravno gora i uvijek najgora Mađarska, pa čak i ratom zahvaćena i djelomično okupirana Gruzija. Iako ne puno. Rast BDP Hrvatske u 2008. godini će biti gotovo jednak onom gruzijskom, što je i logično, imali smo slične nepovoljne razvojne uvjete. Gruziju su do prije par mjeseci bombardirali Rusi iz aviona, topova i tenkova, a mi imamo Sanadera, Polančeca i Šukera. Sve ostale države će, prema procjeni MMF-a, postići brži gospodarski rast u 2008. od Hrvatske. U 2008. godini Hrvatska će tako imati najsporiji gospodarski rast od svih zemalja bivše Jugoslavije i od svih balkanskih zemalja, te drugi najgori od svih tranzicijskih zemalja bez zemalja bišeg SSSR.

Naravno, uvijek vrijedi podsjetiti na riječi mađarskog premijera: "Nema mnogo izgleda. Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi. Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina. Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer.".

A kod nas je za sve kriva svjetska kriza, kao da živimo u nekom drugom svijetu za razliku od drugih tranzicijskih zemalja...Nakon pet godina loših, pogrešnih i glupih poteza, možemo li od istih likova očekivati da će nešto dobro napraviti i to u trenucima kad je zaista svaki potez krucijalan, a isti nisu u stanju javno priznati da su lažljivi i nesposobni?

hdz-ekonomija @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, studeni 21, 2008


Ulagačka agencija Moodys snizila je kreditni rejting Hrvatske po nekoliko kriterija. Tako je ulaganje u hrvatsko gospodarstvo i službeno postalo rizičnije nego ranije. Snižen je rejting za državne devizne obveznice na Baa3 i za kunske devizne obveznice na Baa2. Snižena je i prognoza sa obveznice i za bankovne depozite. Kao glavni uzroci navode se relativno visoki vanjski dug (hvala ti, Ivo) i financijska eurizacija (korištenje eura kao sredstva plaćanja), koji čine naše gospodarstvo potencijalno ranjivim. Hrvatska tako spada u zemlje čiji su rejtinzi jače podložni stanju na svjetskom kreditnom tržištu. Stoga su novi rejtinzi prikladniji za Hrvatsku u slijedećem periodu (12-18 mjeseci). Snižen je i plafon za kunske bankovne depozite na Aa1.

Pučki rečeno, Hrvatska je ocijenjena zemljom rizičnijom za ulaganje, što će reći da će nam se pooštriti uvjeti za dobijanje kredita i povisiti kamate. Vjeruje nam se sve manje, obzirom na NAŠU situaciju (a ne na situaciju na svjetskom financijskom tržištu). Tek toliko, da se prestane pričati kako je za sve krivo stanje u svijetu. Naravno, kad su nam prošlih godina povisivali rejting s ciljem navlačenja naših budaletina na povoljne kredite i zaduživanje, onda su Šuker i Sanader bili nevjerojatno bahati i puni sebe, i onda prividno povoljno stanje u Hrvatskoj nisu pripisivali dobrom stanju u svijetu, nego svojim lažnim i nepostojećim uspjesima. LINK...SANADER I ŠUKER SE BAHATE. U izvješću je jasno navedeno da je rejting snižen zbog hrvatske gospodarske ranjivosti.

"Although Croatia has been among the countries able to withstand the impact of the global credit crisis so far, its relatively large external debt and financial euro-ization potentially make the economy more vulnerable," said Moody's lead analyst for Croatia, Joan Feldbaum-Vidra.

Naši dragi mediji također ovo snižavanje rejtinga nisu uzeli za nešto važno, za razliku od povisivanja rejtinga u bližoj prošlosti, kad se to prikazivalo kao vehementni uspjeh hadezeovskih gospodarskih perjanica.

Uvijek je kriv netko drugi...
hdz-ekonomija @ 20:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 20, 2008


Povijesna je izreka da pravi vođa nikad ne viče "Naprijed!", nego "Za mnom!". Sanader naravno nije pravi vođa nego sitni muljator i birokrat koji nije u stanju donijeti niti jednu odluku koja njemu ne ide u prilog. On i samo on je uzrok današnjeg "višenja o niti" i "banane", odnosno situacije potpunog bankrota hrvatskog gospodarstva, financija, zdravstva i socijale. S tim da on čak i bankrot provodi sa stilom, pa će tako i ovaj bankrot biti puno teži nego što to uopće svekoliki bankrot negog društva može biti.

Hrvatska povijest ne pamti takvu štetočinu. Njemu nisu ravni ni onaj lik koji je prodao Dalmaciju za 100 000 dukata, ni onaj Khuen Hederwary, ni oni koji su nas 1918. odveli u Jugoslaviju. Prosječnom afričkom budalastom diktatoru treba bar 20 godina diktature da bi upropastio zemlju, ovom našem europejcu je trebalo svega 5 godina. Ni Saddam ni Slobo nisu bili tako efikasni, što jest jest.

Reče danas europejac da visimo o niti. Gotovo je sigurno da će ta nit biti presječena u roku par dana nekom glupom odlukom koju će donijeti on. Pa već na sastanku sa sindikatima na kojem je spomenuo bananu, nastavio je pričati gomilu nebuloza, poput one o gradnji Pelješkog mosta kao generatora razvoja. Most koji ne vodi nigdje i ne služi ničemu, i nitko živ se neće njime koristiti bar 10 godina, a nakon toga isti opet neće služiti ničemu je njemu generator razvoja? Zašto onda ne bi odmah počeli graditi most na Mjesec i to od lego-kockica?

Da se samo gradnjom radi gradnje same može ostvariti gospodarski rast, Kinezi bi i dan danas bili milijarderi, obzirom na Kineski zid. Da ne spominjem egipatske faraone i slične vođe Sanaderove bistrine. Doduše, njihova civilizacija je potrajala bar koje stoljeće duže nego što će trajati Sanaderova civilizacija, a nešto je od nje i ostalo. A što će ostati iza ovog lika, osim gorkog okusa u ustima i sveopće bijede?

No, vratimo se na temu. I danas su neki komentatori spomenuli sukus problema: veliku, nesposobnu, neučinkovitu javnu upravu, odnosno sve one kojima je poslodavac sam Sanader. Upravu koju Sanader nema namjeru dirati, jer ona radi za njega, njemu polaže račune i drži ga na vlasti, i koja je uzrok današnjeg višenja o niti.

Pa evo nekoliko populističkih prijedloga za izlazak iz krize...

- iz svih javnih službi otpustiti 10 posto najlošije ocijenjenih službenika.

- iz svih javnih službi otpustiti sve one koji su zaposleni u zadnjih 5 godina, a u rodbinskoj su vezi do četvrtog koljena s nekim hadezeovskim dužnosnikom

- iz svih javnih službi otpustiti sve one koji su u rodbinskoj vezi s nekim hadezeovskim dušnosnikom razine od općinskog tajnika na više

Ukoliko se ne provodi ocjenjivanje javnih službenika, sigurno će druga dva poteza u velikoj mjeri ukloniti s dužnosti nesposobne djelatnike. Naravno, pod hadezeovskim dužnosnicima smatraju se i svi dužnosnici Sanaderovih koalicijskih partnera, te dužnosnici drugih stranaka koje obnašaju lokalnu vlast u određenoj županiji, gradu ili općini. Otpuštanje bi bilo privremeno, samo dok ne prođe kriza.

Time bi dobili nekoliko pozitivnih impulsa: poboljšali bi rad javnih službi, ne bi trebali zamrzavati plaće, unijeli bi strah od otkaza među ostale zaposlenike javnih službi i time im poboljšali učinkovitost, a zadobile bi se i simpatije u javnosti. O otpuštenim djelatnicima za vrijeme krize skrbili bi se njihovi dobro potkoženi rođaci, uz neznatno stezanje remena. Nakon što nas Ivo izvede iz krize, svi se mogu vratiti na posao, a budući da znamo koliko je Ivo sposoban, to bi bilo vrlo brzo. vjerujem da bi se i njihovi rođaci složili s tim scenarijem, kad već imaju toliko povjerenja u svog vođu i kad nam s toliko ljubavi nude stezanje remena.

A Ivo bi za promjenu mogao biti pravi vođa, što znači da bi njegova supruga Mirjana, koja je zaposlena na Filozofskom fakultetu gdje se bavi nekakvom antičkom provincijalnom arheologijom i živi na državnim jaslama trebala biti prva na redu, i zamrznuti svoje radno mjesto i svoje projekte dok traje ova kriza. Nije valjda da je istraživanje nekakvih antičkih ćupova toliko esencijalno za ulazak u Europu i izlazak iz krize, a da se ne bi moglo čekati koji mjesec. Studentima će valjda netko moći držati predavanja, a mogla bi predavati i Mirjana, samo BESPLATNO, iz čistog entuzijazma prema svom poslu i prema poslu svog supruga. Zamrzavanjem sredstava za plaću uvažene profesorice i sredstava za projekt bi se spasilo nekoliko radnih mjesta u industriji i nekoliko djece od gladi, bijede i neimaštine. Naravno, osim ako ne smatramo da je projekt istraživanja rimskog vojnog logora - Tilurija puno važniji od zdravlja hrvatske djece.

Ne vjerujem da će se profesorici Sanader nešto dogoditi ako se na koji mjesec odrekne svojih primanja. Ima brižnog mužića koji će se pobrinuti da joj ništa ne nedostaje. A ako i bude primorana malo pritegnuti remen i izgubiti koji gram, još bolje - i za nju i za nas.
hdz-ekonomija @ 19:41 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 19, 2008


Dvije današnje izjave su vrlo dobro pojasnile našu blisku budućnost. Prva je izjava našeg doktora Ive, koji je eksplicitno rekao da se nema namjeru pozabaviti nabujalom birokracijom u državi, čak ni u trenucima bankrota koji je počeo. "Državna uprava u ovoj godini mora završiti pregovore s Europskom unijom. Nema govora da se u takvoj situaciji obruše na državna službe, kad oni obavljaju povijesni posao", rekao je Sanader.

Istovremeno, novopečeni Sanaderov savjetnik Jurčić najavio je da će 40 000 radnika u 2009. godini ostati bez posla. I to je vrlo izgledno.

Dakle, nema rezanja birokracije, ali će zato bez posla ostati radnici koju tu birokraciju hrane. Oni koji zadrže posao, morat će plaćati dodatne namete za financiranje Sanaderove birokracije, i to sa zamrznutim plaćama, a uz to će morati i raditi više kako bi nadoknadili smanjen broj radne snage u gospodarstvu.

Usput, ionako nepovoljan omjer produktivnih radnika i beskorisnih birokratskih parazita će se dodatno pogoršati. Oni radnici u gospodarstvu kojima je posao siguran, zbog zamrznutih plaća će biti dodatno demotivirani i prihodovat će manje dodane vrijednosti. Oni koji se boje gubtika posla, radit će sve više za manju plaću i usput pobolijevati, ako ne umru od napora, gladi ili ako ne izvrše suicid. Oni sposobniji, i oni najočajniji će otići raditi u inozemstvo, pa će tako doći do dodatnog unazađivanja kvalitete hrvatskog radništva. A kako će i birokracija imati zamrznute plaće, a sanader je najavio da neće smanjiti broj ljudi u birokraciji, ista će raditi sve manje i sve lošije, ako je to uopće moguće.

I to je New Deal? To je najgora glupost koju je nesposobni Ivo do sada predložio. Kao da mu je cilj što prije uništiti Hrvatsku i Hrvate, a danas nema ni mrvicu šanse da se to ne dogodi vrlo brzo.

U čemu je stvar? Pa u tome da je birokracija Sanaderova glasačka baza sastavljena od nesposobnih, ali vjernih i lojalnih hadezeovaca. Nju srezati bilo bi isto kao i uložiti svu imovinu u okladu da će Sanader Hrvatsku izvući iz krize. Nema preciznih podataka, ali govorka se o blizu deset tisuća novozaposlenih rođaka, prijatelja i poslušnika u javnim službama u posljednjih pet godina. Kako se istih odreći, kad je puno lakše dodatno stegnuti gospodarstvo i tegleću marvu zaposlenu u istome? Potpuno je identična stvar i s lažnim braniteljima i invalidima koje se uporno odbija razotkriti i odvojiti ih od onih pravih.

Poslušne i lojalne budale su Sanaderova izborna baza i njegovi izborni i medijski jurišnici, a uskoro isti mogu postati i ulični razbijači prosvjeda. S njima nas je Sanader i doveo do propasti. Oni neće prijeći u privatni sektor, jer tamo treba raditi. Neće otići ni u inozemstvo, i tamo treba raditi. Pojam negativne selekcije bi u nekom poslovnom priručniku trebao biti prikazan uz Sanaderovu sliku.

kaže Ivo da mu državna uprava treba dovršiti posao ulaska u EU. Pa ta njegova uprava, s njim na čelu, već pet godina ne uspijeva Hrvatsku uvesti u EU, niti završiti pregovore. Kako, kad je upravo njegova državna uprava korumpirana, nestručna, glomazna i sama čini glavnu smetnju ulaska u EU. Sanaderu je očito birokracija najvažnija na svijetu, važnija i od građana, i od radnika, i od gospodarstvenika i od Europe. Birokracija mu je ispred svega, pa i ispred politike. U redu, nisu ljudi zaposleni u državnoj upravi krivi za krizu. Čak ni oni nesposobni nisu krivi. Ljudi rade svoj posao kako (ne)znaju i (ne)umiju. Kriv je onaj sjedokosi bucko koji ih je na ta mjesta postavio. Pa će tako plaće biti zamrznute kvalitetnim i savjesnim službenicima, kao i lijenim neradnicima.

Uskoro, par žešćih prijedloga za rješavanje krize...
hdz-ekonomija @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008




Prije izbora, obećavali su nam rast BDP od 7 posto, štoviše, to im je bila glavna stavka danas zaboravljenog programa 3x7. Nakon izbora su počeli pričati o rastu BDP od 4-5 posto, nakon toga tri posto, danas su već na dva posto. Tih dva posto je početkom 2008. godine spomenuo i guverner Rohatinski, a to, zanimljivo, niti jedan hrvatski medij nije prenio... (VIDI TU).

I, kao da ništa nije bilo, danas igraju sa stopom rasta od dva posto, i to bi uz umiranje od gladi i sveopće propadanje trebalo biti dovoljno za servisiranje postojećih dugova. Naravno, oni opet nisu ništa krivi, ma jok, problem je u svijetu. To što bi Vlada trebala služiti za vođenje države na način da država može normalno funkcionirati i kad je svjetsko gospodarstvo u krizi, to opet nije nikog briga. Kad svijetu ide dobro, nama ide osrednje. Kad svijet stagnira, mi propadamo. Kad je svijet u krizi, nama se smanjuju plaće i uvode zdravstvena davanja i novi porezi samo da bi mogli servisirati dugove.

Ide li i drugima loše? Naravno. Svjetsko je gospodarstvo u krizi. No, postoji razlika između krize, koja vlada u svijetu, i bankrota koji je udario Hrvatsku. Mislite da je bankrot preteška riječ? Pa kako bi vi nazvali situaciju u kojoj nam se nudi realan PAD plaća od 5-6 posto (ovisno o inflaciji), novi porezi i nameti, jer bez toga nećemo moći vraćati dugove? To nije kriza, nego bankrot.

I pri svemu tome nam se gospodarski rast od 2 posto predstavlja kao cilj kojem moramo težiti tako da dopustimo da nam realno smanje plaće za 5 ili 6 posto. Bez toga bi vjerojatno imali negativni gospodarski rast. Briljantno. Po definiciji tranzicije, hrvatsko gospodarstvo, kao tranzicijsko gospodarstvo, i uz stagnaciju plaća treba ostvarivati značajan rast budući da je pretpostavka tranzicije ubrzano osposobljavanje kvalitetnih radnika koji za istu plaću prihode više, i koji zamjenjuju socijalističku radnu snagu koja polako odlazi u mirovinu. Zato situacija da gospodarstvo godišnje napreduje uz stopu od 10 ili 12 posto, kao što je to bilo u baltičkim državama, u Slovačkoj ili u posljednje vrijeme u Rumunjskoj, nije nepoznata. Istovremeno, uz rast BDP po stopama od 10 ili 12 posto dolazi do porasta plaća po stopi većoj od 20 posto. Hrvatska takvu situaciju nikad nije doživjela, nama je svod gospodarski rast od 5,6 posto. Zanimljivo da u većini drugih tranzicijskih država nikome ne pada na pamet smanjivati realne plaće kako bi dosegli gospodarski rast od 2 posto. Naravno, kod njih je ipak samo kriza, pa će im se rast BDP sa 5 posto smanjiti na 4 posto, ili sa 9 posto na 7 posto, ili sa 14 posto na 9 posto. To je ono što bi se zvalo kriza...kod nas je ipak nešto drugo.

I kod nas, kao i u susjednoj Mađarskoj, gdje je premijer bar imao toliko pristojnosti priznati da je lažljivi nesposobni seronja...

Krah. Stečaj. Bankrot. Upravo je otpočeo. Na žalost, izgleda da je stečajni upravitelj isti onaj koji nas je i doveo do stečaja. Još jedna paradigma.
hdz-ekonomija @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 28, 2008

Otvorivši jučer na internetu Jutarnji list, točnije Sanaderovu izjavu o proračunu za 2008. godinu, dogodilo mi se nešto neobično. Naime, na ekran mi je sletila muha, i to točno na tu vijest. U prvi mah nisam obraćao pažnju, no ubrzo nakon toga sletila je i druga muha, iako u kući inače uopće nemam muha. Stao sam s pregledom i gledao u ekran. Vrlo brzo uslijedila su nova slijetanja muha, i to točno na navedenu rečenicu. Nakupilo ih se oko desetak. Pa sam stavio sliku s tom rečenicom, jer ne znam je li se to dogodilo samo meni, ili se događa i drugima.

Radi se o slijedećoj rečenici: "Vlada će u narednom razdoblju zadržati smjer prema visokoj razini konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, koji će Hrvatsku približiti europskim partnerima".

Zaista, neobična rečenica. Prvo se spominje da će Vlada zadržati smjer. Pa Vlada uopće nema smjer. Onda se spominje naredno razdoblje. Koje naredno razdoblje, slijedećih 2 dana? Nakon toga se spominje smjer prema visokoj razini konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Pa hrvatsko gospodarstvo nema visoku konkurentnost, dapače, vanjskotrgoviniski deficit je svake godine sve veći, a pokrivenost uvoza izvozom sve manja. Kako se može zadržati smjer? Uostalom, kakve veze Vlada uopće ima s gospodarstvom i konkurentnošću istog, osim što ga sabotira svojim lošim potezima? Na kraju se spominje da će se Hrvatska tim zadržavanjem smjera približiti europskim partnerima. Ne piše koliko će se približiti. No, ako je do sada već postojao takav smjer, a piše da će se smjer zadržati, kako zadržavanjem istog može doći do približavanja, ako do sada istim smjerom nije došlo do približavanja? I kojim to partnerima? Hrvatska se u bilanci trgovinske razmjene s EU suvereno udaljava od Europe, odnosno od tamo svake godine uvozimo puno više nego što izvozimo. Ah, možda se i mislilo na povećanje uvoza u Hrvatsku. Ako nije, smatraju li se pod europskim partnerima Srbija, Bosna, Makedonija, Albanija...jer u odnosu na te zemlje hrvatsko gospodarstvo je konkuretno? Ako da, zašto tako nije rečeno?

Ili se ta cijela rečenica može prevesti na ovaj način: "Nemamo pojma o ničemu, nećemo raditi ništa osim što ćemo nastaviti lagati i muljati, nitko nikada neće moći izračunati inače nemjerljivi podatak o povećanju razine konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, a Hrvatska se može približiti europskim partnerima na 1000 načina, između ostalog i skupljanjem euroazijskog kontinenta zbog globalnog zatopljenja."

Ako ništa, Hrvatska bi bar mogla pokušati od te rečenice (a i od ostalih izjava Vladinih dužnosnika, npr. Polančeca) napraviti hrvatski "brand" i odličan izvozni proizvod, u sklopu već postojeće izvozne ofanzive koja je trenutno godinama u svojoj defanzivnoj fazi. Ta rečenica bi se mogla prodavati kao odlično sredstvo za skupljanje muha u kućanstvima, hotelima, sustavima javne odvodnje, štalama i tsl. Rečenica je ekološki prihvatljiva, bez štetnih sastojaka, lako prenosiva, nema neugodnih mirisa (no dobro, to bi se dalo srediti...) i odlično bi pasala pod slogan "Kupujmo hrvatsko", budući da je izvorna hrvatska. a i odlično se prodaje. Mi u Hrvatskoj je uredno kupujemo bez greške već petu godinu.
hdz-ekonomija @ 21:19 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008

Po treći put (ili četvrti put) od izbora, INA je povećala cijene goriva. "Euro super 95" je sada 8,30 kuna po litri (do sada 8,25 kuna), "super 95" 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna), a "super plus 98" 8,38 kuna (do sada 8,33 kune). Za 0,6 posto porasle su i cijene "euro dizela" koji sada stoji 8,15 kuna po litri (do sada 8,10 kuna), te dizela koji sada iznosi 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna).

Ovog puta, cijene su povećane bez obrazloženja, ili mediji nisu isto prenijeli. Prvo postizborno poskupljenje obrazložilo se činjenicom da je došlo do povećanja cijene nafte na svjetskom tržištu, a Vlada nije reagirala jer je tada bila -tehnička-, kako nam je objasnio ministar financija. Vlada već tjednima nije tehnička, a ne reagira na rast cijena benzina. Lagali su? Pa naravno.

Što je s tim kretanjem cijene sirove nafte na svjetskom tržištu?

Cijena sirove nafte na svjetskom tržištu je otprilike jednaka cijeni na dan izbora. Nakon izbora je bilo prvo poskupljenje, a nakon toga cijena nafte na svjetskom tržištu je počela padati gotovo do 86 $/barel. Normalno, benzin nije pojeftinio. Nakon toga cijene sirove nafte su ponovo počele rasti sve do granice od 100 $/barel, i tada je INA ponovo, u siječnju, povećala cijenu benzina. Nakon toga opet dolazi do značajnog pojeftinjenja, do negdje 87 $/barel. Je li INA snizila cijene? Naravno da nije. Sad opet raste cijena sirove nafte (97 $/barel), i opet imamo poskupljenje benzina....

Ovakvo formiranje cijena kosi se ne samo za svim tržišnim zakonima, nego sa svim zakonima zdrave pameti. Benzin poskupljuje kad poskupljuje sirova nafta, a ne pojeftinjuje kad pojeftinjuje sirova nafta. Tom logikom, da barel sirove padne na 20 $/barel cijene goriva bi ostale iste, a da nakon toga poskupi na 25 $/barel, ovi bi povećali cijene goriva. Nevjerojatno.

Ne treba biti posebno mudar i zaključiti koliko cijena benzina u maloprodaji utječe na rast potrošačkih cijena, i to apsolutno svih, jer cijene goriva utječu na sve moguće troškove proizvodnje, prijevoza i održavanja. Primjerice, rast cijena goriva je u 2005. godini utjecao je na hrvatsko gospodarstvo smanjenjem BDP-a za 2,2 posto, povećanjem potrošačkih cijena za oko 0,39 posto, dok se je prema procjenama vanjskotrgovinska bilanca pogoršala za oko 5 do 6 posto.

Kakve veze ima Vlada s cijenom goriva u maloprodaji?

Prema podacima izvedenim iz najnovijih pravilnika o formiranju cijene goriva, država trenutno od nameta na osnovnu cijenu goriva ubire 54% prihoda od maloprodajne cijene naftnih derivata (za eurosuper 95). Od 8,30 kuna, koliko iznosi litra eurosupera 95, u državni proračun se uplaćuje 1,65 kn kroz trošarinu, 60 lipa ide državnoj tvrtki Hrvatske ceste, 60 lipa ide državnoj tvrtki Hrvatske autoceste, 11,6 lipa ide državnoj agenciji za obvezne zalihe, i na kraju u državni proračun ide još i 1,50 kn od PDV. Ukupno direktno davanje državi iznosi 4,46 kn po litri eurosupera 95. Također, država indirektno, kao 44,85%-tni vlasnik INA-e, od osnovne cijene koja iznosi 3,84 kn, ostvaruje prihod od 1,72 kn po litri prodanog eurosupera 95.

Sveukupno 6,18 kn, ili 74,5% maloprodajne cijene eurosupera 95, ide državi, što direktno, što kroz vlasnički udio u INA-i. Na svako povećanje maloprodajne cijene benzina od 10 lipa, država u proračun dobiva 1,8 lipa više direktno, a kroz vlasnički udio u INA-i 3,7 lipa više, ukupno 5,5 lipa više.

U razlici cijene eurosupera 95 od 30 lipa (8,00 kn na 8,30 kn), država direktno i indikrektno zarađuje 16,4 lipe više.

Na taj način državni proračun ima direktnu korist od svakog poskupljenja goriva u maloprodaju, a sve na štetu građana i gospodarstva u cjelini. Naravno, državi ne pada na pamet za dodatni prihod od PDV-a za isti iznos smanjiti nazovi plivajuće trošarine, isto kao što joj nije palo na pamet smanjiti naknadu od 60 lipa po litri za ceste koje se grade sve sporije, i 60 lipa za autoceste koje se gotovo više ni ne grade.

Zaključno, ovakvim gospodarenjem glavnim energentom Vlada ruši standard građana, usporava gospodarstvo, povećava inflaciju, ugrožava ionako nepovoljnu vanjskotrgovinsku bilancu i produbljuje gospodarsku krizu.

Što je najbolje, dodatnim proračunskim prihodima koji se ostvaruju kroz ovakvo gospodarenje (koje generira inflaciju) smanjuje se proračunski deficit, a to je jedina "mjera" koju Vlada poduzima za smanjenje inflacije!
hdz-ekonomija @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
subota, veljača 16, 2008

Kako bi opravdao činjenicu da je HDZ u u predizbornoj kampanji pompozno najavljivao gospodarski rast u 2008. godini od 7%, a nakon izbora od 6%, da bi ga danas smanjio na 4,5%, Polančec je ne proslavi 18. obljetnice osnutka HDZ-a u Koprivničko-križevačkoj županiji (da mi je vidjeti face s tog skupa) lagao o stanju u svjetskom gospodarstvu i izmislio podatak o prognozama rasta BDP u Njemačkoj 2008. godine.

Citat iz Večernjeg lista:

Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva rada i poduzetništva Damir Polančec izjavi je večeras kako je jedan od ciljeva Vlade smanjiti nezaposlenost na sedam posto te postići gospodarski rast od 4,5 posto unatoč činjenici da je svjetsko gospodarstvo u recesiji i da razvijene zemlje mijenjaju gospodarske planove, poput Njemačke koja je planirani gospodarski rast sa četiri smanjila na dva posto.

To za Njemačku je čista laž. Nitko ozbiljan nikad nije mogao planirati njemački gospodarski rast od 4%, jer je Njemačka visokorazvijena zemlja i od 1991. godine nije ostvarila rast od 4%, a od 2000. godine rast veći od 3%.

Prognoza za gospodarski rast u 2008. godini, dana sredinom prošle godine iznosila je 2,4% (ne 4%), a smanjena je na 2%.

Osim toga, kakvo je to idiotsko opravdanje? Pa uvijek će se naći neka država na svijetu koja će revidirati prognozu svog rasta prema dolje. Zar bi to trebalo opravdati laž, podvale i nesposobnost hrvatske političke elite koja najavljuje rast od 7%, pa onda 6%, pa sad 4,5%? Vjerojatno će na kraju 2008. godine, kad ostvareni rast bude 3%, govoriti da su oni prognozirali 2,5% ali su ostvarili 3% i uspješno premašili plan, bez obzira što je u Kongu rast iznosio samo 1%.

Hoće li se ponovno morati oglasiti glasnogovornik Mehun i reći da se Damirček zabunio jer je govorio iz svoje lijepe glave, kao svojedobno i njegov šef?

sanader-opet-laze
sanader-opet-laze-i-mulja
sanader-se-zabunio-kazete
hdz-ekonomija @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.