Idemo dalje!?
HDZ-ekonomija
Zna se tko ZNA...
  • "Slijedom objavljivanja takvih destruktivnih napisa pojavila se nužnost interveniranja Agencije na način da se periodički tj. po potrebi i u skladu s objavljenom temom na blogu kako ne bi bilo "prenapadno" intervenira s "ubacivanjem" na blog tj. komentiranjem u cilju amortizacije nastale štete ili pak u cilju odvraćanja s teme..."

    SOA (analiza upisa na blogu Ž.Peratovića)
Blogeri, važno
  • VAŽNO
Izdvojeno
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
151320
Banneri
  • pollitika
Blog
subota, srpanj 11, 2009




U lipnju 2009. registrirano je 56,4 posto novih vozila manje nego u lipnju 2008. U prvih šest mjeseci ove godine broj registriranih novih vozila za 48,6% posto je manji u usporedbi s istim razdobljem 2008.

Bruto domaći proizvod realno je manji za 6,7% u prvom tromjesečju 2009. u odnosu na isto tromjesečje 2008. godine.

U razdoblju od lipnja 2008. do svibnja 2009. ukupna industrijska proizvodnja u usporedbi s istoimenom proizvodnjom iz razdoblja od lipnja 2007. do svibnja 2008. bilježi pad za 3,8%.

Mjesečni obujam industrijske proizvodnje u Republici Hrvatskoj u svibnju 2009. u usporedbi s industrijskom proizvodnjom iz svibnja 2008. bilježi pad za 7,1%.

Ukupan promet u industriji u travnju 2009. manji je za 4,9% u usporedbi s travnjem 2008.

Proizvodnost rada u razdoblju od siječnja do svibnja 2009. manja je za 1,3% u usporedbi s istim razdobljem 2008.

U svibnju 2009. u komercijalnim smještajnim objektima broj dolazaka turista manji je za 10%, a broj noćenja turista manji je za 13% u odnosu na svibanj 2008.

U razdoblju od siječnja do svibnja 2009. ostvareno je 8% manje dolazaka i 9% manje noćenja turista u odnosu na isto razdoblje prošle godine u svim komercijalnim smještajnim objektima.

U razdoblju od siječnja do svibnja 2009., u odnosu na isto razdoblje 2008. broj kružnih putovanja stranih brodova manji je za 10%, a broj putnika koji su na taj način ušli u Republiku Hrvatsku veći je za 5,9%. Ukupan broj dana boravka tih putnika u istom razdoblju manji je za 33,3% nego prošle godine.

U hrvatskim lukama nautičkog turizma u šest jadranskih županija od siječnja do svibnja 2009. boravilo je 24% manje nautičara nego u istom razdoblju prošle godine, dok je noćenja u tim lukama bilo 15% manje.

Ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u svibnju 2009. manji je za 9,0% u usporedbi sa svibnjem 2008.

Ukupni broj zaposlenih u svibnju 2009. manji je za 2,4% u odnosu na svibanj 2008.

Krajem lipnja u Zavodu za zapošljavanje je evidentirano 11,2% nezaposlenih više nego u lipnju 2008. godine.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za travanj 2009. u odnosu na isti mjesec prošle godine nominalno je viša za 5,1%, a realno je viša za 1,2%.

Cijene dobara i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u svibnju 2009. u odnosu na svibanj 2008. više za 2,7%, a u godišnjem prosjeku više su za 5,1%.

Cijene proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva pri proizvođačima u travnju 2009. u odnosu na travanj 2008. niže su za 11,4%.

Cijene industrijskih proizvoda pri proizvođačima u lipnju 2009. u odnosu na lipanj 2008. niže su za 1,0%.

U svibnju 2009. u odnosu na svibanj 2008. ukupan otkup i prodaja proizvoda poljoprivrede, šumarstva i ribarstva smanjeni su za 0,9%.

Ukupan izvoz u svibnju 2009. bio je za 24% manji nego u svibnju 2008. godine.

Ukupan uvoz u svibnju 2009. bio je za 29,4% manji nego u svibnju 2008. godine.

Promet od trgovine na malo u svibnju 2009. u odnosu na svibanj 2008. nominalno je bio manji za 18,0%, a realno za 19,3%. Od siječnja do svibnja 2009. taj promet bio je nominalno manji za 14,9% u odnosu na isto razdoblje 2008., što je realno manje za 17,0%.

U prvom tromjesečju 2009. ostvarena vrijednost prometa u ugostiteljstvu nominalno je manja za 1,8% nego u istom razdoblju 2008. Za isto razdoblje cijene ugostiteljskih usluga porasle su za 5,7%, što znači da je promet u ugostiteljstvu za to razdoblje realno pao za 7,1%.

Građevinski radovi u travnju 2009. manji su za 4,3% u odnosu na travanj 2008. Građevinski radovi u razdoblju od siječnja do travnja 2009. manji su za 1,4% u usporedbi s radovima u razdoblju od siječnja do travnja 2008.

Vrijednost novih narudžaba građevinskih radova u prvom tromjesečju 2009. manja je za 9,4% u odnosu na isto razdoblje 2008.

Izravna inozemna ulaganja u Hrvatsku u prvom su tromjesečju lani iznosila nešto više od milijardu eura, pa su ulaganja od 399 milijuna eura u prvom tromjesečju ove godine manja za 60,3 posto.

hdz-ekonomija @ 00:29 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, svibanj 16, 2009




Ovih dana objavljeni su i posljednji podaci o kretanju stope inflacije u Hrvatskoj i u Europi. No, prije toga, mali uvod.

U već opjevanom članku u kojem si je očito bunikom obliveni Sanader pripisao toliko zasluga da bi bez njega Zemlja vjerojatno već prije nekoliko mjeseci završila u obližnjoj crnoj rupi, premijer je samo ovlaš spomenuo i inflaciju. Izjavio je slijedeće: "Nužno je vratiti se u ljeto 2008., kada je inflacija bila na razini oko osam posto, a cijeli je niz gradova i lokalnih uprava podignuo cijene komunalnih usluga. Nisam za nikakvo spavanje na lovorikama, jer je zadaća Vlade da se odgovorno ponaša, napose u ovim kriznim vremenima."

Iz njegove izjave dade se zaključiti da je problem inflacije prošlost i da je on za navedeno zaslužan, dok su problem inflacije, naravno, uzrokovali neki gradovi i općine. Kako tipično za Sanadera koji nikad za ništa loše nije kriv, ali je uvijek zaslužan za sve dobro.

U svezi toga što je on učinio u cilju suzbijanja inflacije se ovaj put nije konkretno izjasnio, budući da je po tom već nekoliko puta ispao notorni idiot, što možemo vidjeti ovdje, ovdje, ovdje, a naročito ovdje.

Iako mi u prvi tren nije bilo jasno zašto je premijer išao uopće pričati o tome kako su spriječili rast nezaposlenosti kad je upravo u prošlom mjesecu rast nezaposlenosti bio rekordan, te zašto je išao spominjati inflaciju kad se konačno dokazalo, a to ćete vidjeti u nastavku, da je upravo njegova Vlada odgovorna za najveći dio inflacije u Hrvatskoj u prošloj i ovoj godini, sada mi postaje jasnije. Bila je to brižljiva kontrola štete koja će nastati nakon što guverner Rohatinski u Opatiji održi govor nakon kojeg je i zadnjem optimistu postalo jasno u kakvim smo sranjima. I u kakvim ćemo tek biti sranjima.

Između svega ostalog, Rohatinski je jasno i glasno spomenuo da problem inflacije i dalje postoji u Hrvatskoj (za razliku od najvećeg broja europskih zemalja, gdje zaista više ne postoji) i da će nas gadno opterećivati u ovoj godini: Evo njegove izjave: "Iako je u drugom dijelu 2008. godine nastupilo agregatno smanjenje potrošačkih cijena za oko 1% u odnosu na njihovu razinu iz mjeseca srpnja, tekući rast tih cijena u prvom tromjesečju ove godine od 2.1% indikator je mogućeg nastavka negativnog djelovanja inflacije na raspoložive dohotke i realnu potražnju na domaćem tržištu."

Iz priloženog grafikona jasno se vidi da je problem inflacije u EU prošlost. Inflacija je na razini cijele EU pala na svega 1,2 posto, a na razini Eurozone na svega 0,6 posto već u ožujku, a tendencija stagnacije se nastavlila i u travnju. Čak i u onim zemljama u kojima je inflacija prošle godine dosezala dvoznamenkastu vrijednost, pa i blizu 20 posto, sada je ista svedena na prihvatljivih 5 do 6 posto. Za razliku od zemalja EU koje su provedbom gospodarskih mjera suzbijanja inflacije taj problem riješile, u Hrvatskoj je isti i dalje prisutan. Štoviše, u Hrvatskoj inflacija, nakon pada na kraju 2008., raste.

Na grafikonu su jasno vidljiva dva segmenta u kojima inflacija u Hrvatskoj nije slijedila inflaciju u Europi. Prvi segment je zabilježen sredinom 2008. godine kada je naša inflacija letila u nebo, dok je inflacija u EU zauzdana. Nakon toga uslijedila je hrvatska prilagodba kao posljedica utjecaja iz EU, pa je inflacija i u Hrvatskoj snižena na ispod tri posto u prosincu 2008. Nakon toga ponovo dolazi do rasta inflacije u Hrvatskoj za jedan postotni poen (drugi segment), dok ista u Europi od Nove godine biva prepolovljena. I za jedan i za drugi segment u kojima hrvatski inflatorni trendovi nisu slijedili europski trend odgovorna je isključivo Sanaderova vlada. U prvom slučaju sredinom 2008. godine nisu donesene nikakve mjere suzbijanja inflacije, a u slučaju iz 2009. godine glavnina problema rasta inflacije u Hrvatskoj jest dizanje cijene plina i zdravstvenih usluga početkom godine, uz potpuno odsustvo socijalne komponente antirecesijskih mjera (u biti, potpuno odsustvo antirecesijskih mjera, ali o tome drugi put).

Tako je u travnju 2009. godine na godišnjoj razini najviše poskupjelo meso (10,3 posto), duhan (21,9 posto), struja (16,1 posto), plin (15,4 posto), zagrijavanje stana (22,5 posto), medicinske usluge (37,1 posto) i bolničke usluge, s apsolutnim rekordom od 71,8 posto, za što možemo zahvaliti genijalnoj zdravstvenoj reformi Dade Milinovića. Značajno su poskupjeli i vodeni promet putnika (18,8 posto), te držanje kućnih ljubimaca (11 posto), kao i financijske usluge (14,6 posto).

Inflacija je tako u travnju na godišnjoj razini u Hrvatskoj porasla za 3,3 posto više nego u zemljama Eurozone, a najgora situacija je, gledano po grupama proizvoda i usluga, u segmentu prehrane (3,7 posto više), alkoholnih pića i duhana (12,6 posto više, što i nije tako loše), stanovanja i režija (5,8 posto više), te zdravstva (opet rekord, čak 16,9 posto više).

Kao što se vidi, najviše je poskupjelo upravo ono što najviše utječe na standard većine građana, bolje reći sirotinje, koja dominira u Sanaderovoj zemlji meda i mlijeka. Bogatiji građani ne prolaze toliko loše osim po pitanju financijskih usluga (čitaj: skupih kredita), no oni kojima većina primanja odlazi na prehranu, režije i zdravstvene usluge i kamate na kredite definitivno odlaze u bananu i žive ubrzano sve gore i gore iz dana u dan. Takav dramatični porast troškova, naročito režija i zdravstva nema nikakve veze sa stanjem u Europi i svijetu, nego je isključivi hrvatski izum, pa tako ovaj put Polančec nema što reći da je inflacija uvezena, kako se znao često vaditi prošle godine.

Inflacija je i dalje problem u Hrvatskoj, i gospodarski, ali sve više i socijalni, a biti će problem i dalje. Obzirom na činjenicu da svakim danom velika većina građana živi sve gore i reže kućne troškove, a time slabije puni proračun, a da su Sanaderovi megalomanski kapaciteti neutaživi, vrlo skoro možemo očekivati dodatna poskupljenja, i to upravo u ovim istim kategorijama.

Teško da će poskupjeti bunika, obzirom na to tko je troši.
hdz-ekonomija @ 00:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 12, 2009




U moru luđačkih izjava koje posljednjih nekoliko tjedana daje naš premijer, izjava o sprječavanju rasta nezaposlenosti je definitivno doživjela nepravednu sudbinu zapostavljenosti. U medijskim valovima studentskih blokada, najave štrajkova zaposlenih u javnim službama, situacije s Glavašem i udara na kakti neovisno pravosuđe, situacije sa EU blokadom, ustaša, partizana, posvemašnjeg gospodarskog rasula, a sve u jeku izborne promidžbe za nadolazeće lokalne izbore, Sanader uspijeva naći vremena i mogućnosti biti još luđi nego što je to inače.

Prilikom prezentacije Izvješća o izvršenju proračuna za 2008. godinu, popularno zvanog "Idemo lagati dok ne krepamo", od sve siline laži i izmišljotina o tome da je Vlada spasila kunu, o tome da je Vlada smanjila deficit na način da u isti ne uračunavaju dugovi npr. Hrvatskih autocesta i da je država prestala plaćati dospjele obveze, o tome da je Vlada spriječila propast bankarskog sustava, pri čemu je Sanader za inflaciju po tisućiti put lažno optužio lokalnu upravu, definitivno se najviše izdvaja Sanaderova ocjena da je vlada spriječila rast nezaposlenosti.

Vlada spriječila rast nezaposlenosti? Halo, Boonika Boys, znate li vi u kojoj ste državi uopće? Gdje ste spriječili rast nezaposlenosti, u Banskim dvorima? Pa nezaposlenost na godišnjoj razini kontinuirano raste već treći mjesec za redom, a upravo je u travnju 2009. godine ista rasla uvjerljivo najbrže. Čak je 18 000 ljudi bez posla više nego u istom mjesecu prošle godine, što je rast od nevjerojatnih 7,6 posto. U ožujku je ta razlika iznosila oko 11 000 ljudi (4,6 posto), a u veljači oko 2 700 ljudi (1 posto). Krivulja jednostavno ne može izgledati gore, no ukoliko se za analizu iste koristi bunika, svašta je moguće, pa i tvrditi da je vlada spriječila rast nezaposlenosti. Istovremeno Vlada nije primijenila niti jednu mjeru da navedeno zaustavi, štoviše, u bujanju nezaposlenosti direktno sudjeluje putem svojih "projekata" neradne nedjelje, zabrane pušenja i neplaćanja računa.

Onako okvirno analizirajući priloženi grafikon, vidljiv je trend smanjenja nezaposlenosti koji je bio najupečatljiviji u 2007. godini, i to od travnja. Paralelno sa naglim smanjenjem nezaposlenosti kroz cijelu 2007. godinu padala je i stopa rasta BDP, koja je u prvom tromjesečju 2007. iznosila 7 posto dok je broj nezaposlenih iznosio 291 tisuću, da bi na kraju 2007. stopa rasta BDP pala na svega 3,8 posto, dok je nezaposlenih bilo 254 tisuće. Taj paradoks pri kojem dolazi do usporavanja gospodarskog rasta s povećanjem broja zaposlenih koji rade i zarađuju, pri čemu se smanjuje broj nezaposlenih koji ne rade i ne zarađuju nije ni lako ni jednostavno objasniti, no možemo pretpostaviti da se radi o činjenici da je kroz cijelu 2007. godinu, na kraju koje su se održali i parlamentarni izbori, HDZ masovno zapošljavao svoju rodbinu, prijatelje, poslušnike i cijeli niz sličnih neproduktivnih i štetnih glupana po državnim službama, javnim službama i naročito javnim poduzećima kako bi iste uhljebio prije izbora, osigurao izbornu podršku i usput smanjio stopu nezaposlenosti s kojom je mahao uoči parlamentarnih izbora. Ukoliko se, naravno, ne radi o najobičnijem statističkom falsifikatu, obzirom na neobično čudne trendove i lomove u krivulji. Naročito je simptomatična činjenica da je apsolutni minimum broja nezaposlenih ostvaren u listopadu 2007.godine, a taj podatak je objavljen početkom studenog 2007. godine, 2-3 tjedna prije parlamentarnih izbora, kada je na godišnjoj razini bilo gotovo 40 tisuća nezaposlenih manje nego godinu dana prije (podsjetimo, danas je to 18 tisuća ljudi više). Od parlamentarnih izbora 2007. godine stopa smanjenja nezaposlenosti se kontinuirano smanjuje kroz cijelu 2008. godinu, i to rapidno, da bi početkom ove godine okrenula u pozitivno područje.

Što je najgore, danas posao sigurno ne gube već navedeni neproduktivni hadezeovski rođaci, prijatelji i tazbina, koji su smješteni na sigurno, već posao uglavnom gube radnici u industriji, građevinarstvu i trgovini, dakle produktivni dio zaposlenih. Gotovo perverzno zvuči činjenica da, dok u prerađivačkoj industriji u travnju ove godine imamo gotovo 100 posto više novoprijavljenih na burzi rada nego novozaposlenih, te gotovo 50 posto više u trgovini, taj odnos u slučaju administracije, javne uprave i obrane izgleda potpuno drukčije: u javnoj upravi, obrani, administraciji i socijalnom osiguranju imamo gotovo dvostruko više novozaposlenih, nego novoprijavljenih. Dakle, u krizi se omjer zaposlenih mijenja u smjeru ionako glomazne birokracije i administracije koja je i jedan od uzroka ovako teških posljedica krize. Pa tko je tu lud? Luđak koji nam određuje sudbinu, ili mi koji ga puštamo?

Uostalom, kao da su važni podaci. Važna je Riječ Njegova. Ako On kaže da su spriječili rast nezaposlenosti, onda su oni spriječili rast nezaposlenosti. Bio on na bunici ili bio on prirodno lud.
hdz-ekonomija @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 4, 2009




Konačno je i MMF objavio podatke o rastu BDP za 2008. godinu, prvu globalnu kriznu godinu, i podaci su veoma zanimljivi (neki su, doduše, još uvijek procjena, no to apsolutno ništa ne mijenja na stvari). Da ne duljimo: rast hrvatskog BDP je prema MMF-u u 2008. godini iznosio 2,36 posto i bio je uvjerljivo najmanji od 1999. godine. No, kriza je zahvatila cijeli svijet, pa je i u drugim zemljama zabilježen vrlo nizak rast BDP. Zadržimo se, međutim, na tranzicijskim zemljama, kakva je i Hrvatska, no nemojmo se zadržati samo na 2008. godini, nego usporedimo situaciju u posljednjih 5 godina, koliko je kod nas na vlasti naš premili Ivo Sanader sa svojim sposobnim suradnicima.

Od 28 tranzicijskih zemalja od Slovenije do Rusije, u posljednjih 5 godina Hrvatska je zabilježila drugi najmanji rast BDP. Gora od nas je, naravno, prijateljska Mađarska, a ostalih 26 zemalja su bolje. Hrvatski BDP je u posljednjih 5 godina povećan ukupno za 23 posto, dok je prosjek tranzicijskih zemalja 42 posto. Istovremeno je prosjek europskih tranzicijskih zemalja (njih 16) 33 posto, a prosjek šest zemalja tzv. "Zapadnog Balkana" 32 posto. Hrvatska je najgora zemlja u svojoj regiji "Zapadnog Balkana", druga najgora zemlja u tranzicijskoj Europi, i druga najgora zemlja po gospodarskom rastu u svim tranzicijskim zemljama. U odnosu na lani, prestigli su nas Kirgizija i Makedonija.

Svoje gospodarstvo su od svih tranzicijskih zemalja najviše ubrzali Azerbajdžan, Armenija i Turkmenistan, a što se tiče europskih zemalja, rast BDP-a veći od 40 posto u 5 godina ostvarili su Slovačka, Litva, Latvija i Crna Gora.

Što se tiče 2008. godine, situacija je još gora. Hrvatsko gospodarstvo se dodatno pogoršalo u odnosu na druge tranzicijske zemlje, pa je rast hrvatskog BDP-a iznosio svega 46 posto od prosječnog rasta BDP-a svih 28 tranzicijskih zemalja, svega 64 posto od prosječnog rasta svih europskih tranzicijskih zemalja i svega 43 posto od prosječnog gospodarskog rasta zemalja tzv. "Zapadnog Balkana", što je uvjerljivo najmanje u posljednjih 5 godina u sve tri kategorije. Naše gospodarstvo je napredovalo više nego dvostruko sporije u odnosu na prosjek svih tranzicijskih zemalja, a sve ostale zemalje tzv. "zapadnog Balkana" su ostvarile više nego dvostruko brži rast BDP-a od Hrvatske, i to je drugi put za redom u posljednjih pet godina da je Hrvatska najgora u "regiji". Gotovo nestvarno djeluju podaci o gospodarskom rastu u 2008. godini u Albaniji od 6,3 posto, u Crnoj Gori od 7,5 posto, a slična je situacija i u ostalim zemljama "regije", te šire, s izuzetkom baltičkih zemalja, te Mađarske.

Toliko o tome da je za sve kriva globalna kriza, a ne Sanader i njegova vlada.

Možda ti brojevi ne izgledaju posebno značajno, no ukoliko ih pokušamo prikazati u apsolutnim brojkama, dolazimo do zapanjujućih saznanja o tome koliko jednoj državi može štetiti činjenica da su joj na vlasti notorni idioti.

Da je rast hrvatskog BDP-a u periodu od 2004. do 2008. godine iznosio bar koliko i prosječni rast BDP-a zemalja naše "regije", hrvatsko bi gospodarstvo u tih 5 godina realno ostvarilo oko 6,1 milijardi eura više nego li je zaista ostvarilo pod vodstvom Ive Sanadera. U slučaju usporedbe sa europskim tranzicijskim zemljama situacija je još poraznija, tu smo u fiktivnom gubitku za gotovo 9 milijardi eura u 5 godina. Nezarađeno, prohujalo s lahorom, upropašteno, spaljeno, zauvijek izgubljeno. U nominalnim iznosima stvari izgledaju još katastrofičnije. Tu smo u odnosu na "zemlje regije" u gubitku od više od 17 milijardi eura, a u odnosi na europske tranzicijske zemlje na gubitku od više od 22 miliijarde eura u pet Sanaderovih godina.

Naravno, nikako se ne bi trebali tješiti da postoji Mađarska, jedina zemlja gora od naše. Jer, njihov nesposobni lažljivac Ferenc Gyurcsany je prije nekoliko tjedana odlepršao s vlasti, naš još nije.

hdz-ekonomija @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 25, 2009




U siječnju 2009. godine u Hrvatskoj je zabilježena inflacija od 3,4 posto na godišnjoj razini, što je više nego u prosincu 2008. godine. U odnosu na prošlogodišnje vrijednosti rasta inflacije koje su premašivale i 8 posto, to i ne djeluje toliko strašno. No, takav pokazatelj nipošto nije bezazlen. Isti jasno ukazuje na smjer politike hrvatske Vlade u vremenu krize. Politike kojoj je očito odlučila uništiti standard građana i do krajnjih granica osiromašiti i uništiti i vlastite građane i vlastito gospodarstvo kako bi se uspjela održati u sedlu do lokalnih izbora u svibnju 2009. godine.

Kad je prošle godine u Hrvatskoj buknula inflacija, tada su nam iz Vlade govorili da je inflacija uvezena. To je i bilo djelomično točno. Ono što su nam prešutjeli jest činjenica da je Hrvatska bila jedna od prvih zemalja u svijetu u kojoj je inflacija uzrokovala realni PAD plaća, koji se protegao kroz gotovo cijelu 2008. godinu. O tome što se događalo i kako su naši dragi državni dužnosnici lagali i muljali smo već i pisali:

Inflacija 5,8%!!!
Sanader opet laže
Sanader opet laže i mulja - dopuna
Sanader se zabunio, kažete?
Vlada kroz cijenu goriva generira inflaciju

Naravno, Vlada nije po pitanju inflacije koja je izjedala hrvatsko gospodarstvo i standard građana kroz cijelu 2008. godinu ništa poduzela. Nakon što je kriza zahvatila cijeli svijet i nakon što je u razvijenom dijelu svijeta pala kupovna moć, došlo je do usporavanja inflacije do te mjere da je tako niska inflacija postala gotovo opasna za rast gospodarstva. I o tome smo već pisali u članku Sanader si pripisuje smanjivanje inflacije, a opet je pokazao da o istoj nema blage veze.

U prosincu 2008. se činilo da je problem inflacije završen. Inflacija je u Hrvatskoj pala ispod 3 posto s tendencijom daljnjeg pada, a u Eurozoni čije su članice glavni hrvatski trgovinski partneri ispod 1,6 posto. Kako je rast inflacije "uvezen", tako je i smanjenje inflacije "uvezeno". U siječnju 2009. godine je u Eurozoni uslijed primjene snažnih antirecesijskih mjera i mjera zaštite standarda građana nastavljeno smanjenje inflacije koja po prvim procjenama iznosi svega 1,1 posto. No, u Hrvatskoj je ponovno došlo do RASTA inflacije koja je dosegla 3,4 posto (gornja slika). Ovoga puta nam ne mogu muljati da je inflacija uvezena. Što se dogodilo?

Dogodilo se to da je hrvatska Vlada, kako bi napunila svoj bolesno postavljeni proračun bez ikakvog valjanog razloga u siječnju 2009. godine podigla cijene onih proizvoda na kojima realno nije moguće štedjeti: energije i zdravstvenih usluga. Tako je u siječnju 2009. godine u odnosu na mjesec prije plin skuplji za 15,2 posto, zagrijavanje stana za 18,2 posto, medicinske usluge za 36,7 posto, a bolničke usluge za nevjerojatnih 71,8 posto. Rast troškova energije posljedica je jednokratnog povećanja cijene plina koje nam je draga Vlada poklonila za Novu godinu, nakon čega tog istog plina više nije bilo, a rast troškova zdravstvenih usluga posljedica je kretenoidne zdravstvene "reforme" kojoj je valjda cilj ubrzanje umiranja bolesnih i siromašnih kako bi metodom eliminacije Hrvati u prosjeku postali zdraviji i bogatiji. Sinhronizirano povećanje cijena energije i zdravstvenih usluga je vrlo lukav potez. Tko štedi na energiji morat će više trošiti na vlastito liječenje - država je opet u plusu. Tko je pak primoran štedjeti na vlastitom liječenju na način da ne posjećuje liječnika nego se sam liječi doma, morat će jače grijati stan i trošiti energiju na kuhanje čajeva i raznoraznih trava koje je nabrao oko zgrade - država je opet u plusu.



Istovremeno je većina drugih proizvoda (onih koji se uglavnom uvoze) zadržala cijenu na razini prosinca, pa je tako u siječnju 2009. zabilježen paradoks da je rast proizvođačkih cijena usporen, a rast potrošačkih cijena ubrzan (donja slika). Proizvođačke cijene energije na mjesečnoj razini su čak SMANJENE za 1,9 posto. Štoviše, potrošačke cijene po prvi puta rastu brže od industrijskih cijena pri proizvođačima. Nastalu razliku, naravno, kupi Vlada, pa tako imamo neobičan gospodarski efekt, da smanjenje cijena proizvoda i usluga neće pratiti povećana potražnja istih.

U veljači nas vjerojatno očekuje slični scenarij, prvenstveno vezan uz potpuno neopravdano povećanje cijene goriva koje se dogodilo dva puta, iako je cijena nafte na svjetskom tržištu cijelo vrijeme rekordno niska.

Dakle, umjesto da se u Hrvatskoj troškovi života smanjuju ili se bar njihov rast usporava kao posljedica kretanja svjetskog (i hrvatskog) gospodarstva, isti se povećavaju, i to isključivo nebuloznim potezima hrvatske Vlade, što znači da su sve postojeće mjere koje je poduzela hrvatska Vlada u biti RECESIJSKE, a ne ANTIRECESIJSKE. Hrvatska Vlada u Hrvatskoj djeluje kao štetočina i činjenično predstavlja tumor na gospodarskom tkivu Hrvatske. Kad se jedna Vlada svojom politikom dovede u situaciju da bi za sve nas bilo bolje da je nema, možda bi bilo i bolje da je zaista nema.
hdz-ekonomija @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 12, 2009


Sveopće mahnitanje i divljanje vladajućih hadezeovaca u cilju stavljanja šapa na novac građana, a sve u cilju održavanja njihove propale politike i njih samih na vlasti jučer je dostiglo rijetko viđenu kulminaciju. Svašta smo do sada doživjeli od tih manijaka, ali ovo jučer s mirovinskim fondovima ne bi smislio ni sam Belzebub.

Nakon što su najavili da će predložiti izmjene mirovinskog sustava na način da zadobiju kontrolu nad cca 23 milijarde kuna građana s kojima bi mogli raditi što hoće, a što bi vjerojatno u potpunosti dokrajčilo hrvatski mirovinski i financijski sustav i samo tržište vrijednosnica, odgovor tržišta nismo trebali čekati dugo.

Danas je index Zagrebačke burze potonuo za 5,63 posto, najviše u posljednje vrijeme. Naravno, Šuker je odmah zanijekao bilo kakvu odgovornost samog sebe i svoga "broda luđaka" po imenu Vlada RH, kao i bezbroj puta do sada izjavivši da 'najave o promjeni mirovinskog sustava nisu utjecala na pad CROBEX-a.

Čak je spomenuo i nekakve analitičare koji su ga zvali da mu čestitaju, a koji su do objave ovog teksta ostali nepoznati za javnost. Naravno, ne možemo osporiti mogućnost da se radi o samo o glasovima nevidljivih analitičara koje ministar čuje u svojoj glavi, zbog prevelikog stresa i napetosti kojem je izložen u vremenu krize i polupraznog proračuna.

Kad radnik u nekoj tvornici ili trgovini nanese štetu od pet ili deset tisuća kuna, vrlo je vjerojatno da će dobiti promptni otkaz. A što će dobiti političar koji u pet minuta svojim izjavama spali desetke milijuna kuna i dovede u pitanje cijelo financijsko tržište jedne države? Povišicu od 6 posto i novi službeni auto.

Evo kako su reagirali (neki) mediji:

Sanaderov promašaj karijere: Što se zaista dogodilo?

Ne damo da se ukine 2. stup'

Novcem ljudi koji se vrate u 1. stup Vlada će krpati proračun?

Mirovinski fondovi od šoka - zanijemjeli

Gdje su se sakrili ekonomisti koji zovu i čestitaju Šukeru?

Sanaderova politika spaljene zemlje: Uništi sve da bi namirio sebe

Crobex pao na razinu s početka prosinca

Sanader konačno "prolupao"

Bili bismo idioti kad bi se s hadezeovcima i njihovim medijskim spinerima i jatacima upustili u prepucavanja o razlozima pada Crobexa, jer financijska kretanja su nešto najkompliciranije u društvenim odnosima danas, na koja utječe beskonačno mnogo čimbenika. Zato hadezeovske gluposti o razlozima pada Crobexa jednostavno treba ignorirati i sve prepustiti staroj dobroj analogiji. I time ćemo reći baš sve.

Jedna od vodećih svjetskih financijskih medijskih kompanija Bloomberg redovito on-line prikazuje kretanja na burzama i financijskim tržištima u cijelome svijetu, i to čini vrlo opsežno. Između ostalog, prati kretanja na vjerojatno svim svjetskim burzama u realnom vremenu. Na svojim web-stranicama prikazuje ukupno više od 310 različitih burzovnih indeksa od Čilea do do Novog Zelanda. Ako sam točno izbrojao, ukupno 154 indeksa s područja Europe, Afrike i Bliskog Istoka, 77 različitih indeksa s područja Sjeverne i Južne Amerike i 84 različita indeksa s područja Azije i Pacifika. Ukupno 315. Moguće da sam pogriješio u brojanju, ali to je tu negdje.

Od spomenutih 315 indeksa iz cijelog svijeta, što mislite koliko ih je danas palo više od našeg Crobexa (stanje u 21.00 sati na dan 12.02.2009.)?

Tri.

Dva marginalna indeksa u SAD-u i ruski Micex10. Ostalih 311 indeksa je doživjelo rast ili manji pad od našeg Crobexa (uključivo i Micex). Od 154 europska, afrička i bliskoistočna indeksa, njih 152 je bolje prošlo od Crobexa. Niti jedan index od Japana do Singapura i Hong Konga nije tako loše prošao kao Crobex.

Uostalom, samo za najdražeg nam ministra (a i vi možete pogledati, naravno) sam svih 154 indeksa za područje Europe, Afrike i Bliskog Istoka složio na ovu lijepu sličicu. Da poslije ne bi bilo da nije bilo. Nek' se vidi tko i što je Šuker i da mu nema ravnog od Sjevernog pola do Rta dobre nade.

Nevjerojatno, ali danas se po tom pitanju izjasnila i sama Svjetska banka.

Misli li još tko da Sanader i Šuker nemaju ništa s time? Sve je posljedica slučajnosti? Ma sigurno.

Jedva čekam da nekog drugog okrive za ovu kataklizmu. Možda okrive Jurčića. Možda okrive Obamu. Možda okrive Račana. A možda okrive i mene, tko zna? Kod osoba takvih psiholoških karakteristika svašta je moguće.

Ne znam više što bih napisao. U stvari, znam. Kako se ministar Šimonović ovih dana hvali da će nam Europa dati nekakvo zeleno svjetlo po pitanju pravosuđa, za otvaranje poglavlja, zanima me bi li pravosuđe trebalo reagirati u svezi Sanadera i Šukera po slijedećem pitanju:

Postupak za lišenje poslovne sposobnosti je izvanparnički postupak pojeg provodi sudac...

Ako se pravosuđe na nešto tako odluči, provede postupak utvrđivanja poslovne sposobnosti i odluči da su Šuker ili Sanader poslovno nesposobni, dragovoljno se javljam za staratelja. Buci, buci...

hdz-ekonomija @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, veljača 6, 2009


Obećah frendu s pollitika.com napisati koju riječ o Prijedlogu paketa antirecesijskih mjera SDP-a. Od obećanja je prošlo tjedan dana, i ja tjedan dana gledam tih bijednih 13 stranica prezentacije tog famoznog Prijedloga paketa mjera, i jednostavno ne uspijevam naći nešto što bi se nazvalo mjerom. Listam ostatak web-a SDP-a, slušam što SDP-ovci govore u Saboru i sve mi se više čini da je u tom cijelom Prijedlogu paketa antirecesijskih mjera naglasak ne na mjerama, nego na samom paketu.

Od trinaest stranica prezentacije Prijedloga paketa prvih sedam se odnose na elaboriranje postojećeg stanja, mada se sve moglo izreći jednom jedinom riječju: "Banana!". Slijedi teorijsko nabrajanje ciljeva antirecesijske politike, u stilu "Treba nahraniti gladne, treba napojiti žedne", i nakon toga četiri stranice prijedloga samih mjera koje se sastoje od takstativnog nabrajanja novih zakona, uredbi i odluka koje se trebaju donijeti kako bi nam med počeo curiti niz bradu. Iako je većina mjera korektno predložena, nedostaje ono najvažnije: od kuda namaknuti sredstva za provedbu antirecesijskih mjera, primjerice za HBOR, za reformu javnih službi ili za prolongaciju otplate stambenih kredita?

Već 2000 godina ne postoji osoba koja je u stanju srediti probleme s pet kruhova i dvije ribice, pa ne znam smatraju li SDP-ovci da se među njima nalazi netko sličnih vrlina, koji je "ponovno došao". I tu je ministar Šuker u pravu kad kaže da su svi prijedlozi za izlazak iz krize koji uvažavaju prihodovnu i rashodovnu stranu proračuna dobrodošli. Ministar slično traži i od Vidoševića, koji je doduše predložio kresanje rashodovne strane proračuna jednostavnom tehnikom kakvu je primjenjivao i Atila Hun: svim korisnicima proračuna oduzeti po 10 posto. No, Vidošević je, za razliku od SDP-a bar nešto predložio, ma koliko sirovo isto bilo.

S jedne strane, nije se moguće ne složiti s ministrom Šukerom. Kad se već predlažu mjere, onda bi bilo pošteno napraviti i simulaciju posljedica istih mjera, jer, po svemu sudeći, SDP bi ovim mjerama povećao troškove javnog sektora, umjesto da iste smanji. Ovaj Prijedlog paketa antirecesijskih mjera više nalikuje na nekakav nacrt investicijske studije, nego na prijedlog stvarnih mjera, a od investicijske studije se razlikuje po tome što mu nedostaje zatvorena financijska konstrukcija. Ovakav SDP-ov prijedlog je najobičnije predizborno politikantstvo.

S druge strane, tko je u ovoj državi zadužen za proračun? Oporba ili Vlada? Ili možda javnost? Nekako mi se ne čini suvislo da oporba, javnost, uključivo i blogeri mozgaju što treba napraviti, maltretiraju se s proračunskim stavkama u kojima tako i tako ništa nije precizirano niti se zna na što će se utrošiti velika većina sredstava i na sebe navlače antipatiju korisnika proračuna prijedlogom rezanja troškova, dok se financministar bankrotirane države Šuker najbezobraznije cereka na televiziji i još se, po običaju, bahati. Dok upravo on za navedeno prima plaću i njegova Vlada je odgovorna za proračun i za gospodarsku i socijalnu sliku Hrvatske u cjelini. Ministre, ako netko drugi treba raditi Vaš posao, što ćete nam onda Vi? Ako ste dobili povjerenje za obnašanje vlasti i gospodarenje državnim proračunom jer ste jamčili gospodarski rast od 7 posto, nezaposlenost od 7 posto, sedam razvojnih projekata i hrpu drugih stvari, onda valjda shvaćate da je to VAŠ posao, a ne nečiji drugi.

I ne treba očekivati da će se išta promijeniti u skoroj budućnosti, jer niti vlast, a niti oborbu ne zanima toliko kriza, koliko ih zanimaju nadolazeći lokalni izbori. Sve što se govori, a vezano je uz krizu, u stvari je samo predizborna kampanja. SDP sigurno neće izići u javnost s prijedlozima smanjenja proračuna da se ne zamjeri potencijalnim biračima koji su korisnici državnog proračuna, a HDZ sigurno neće do izbora, a vjerojatno ni nakon izbora napraviti ništa, jer upravo cilja na biračko tijelo koje sisa državni i lokalne proračune.

Općenito je nekakva podjela na ljevicu koja zastupa radničku klasu i desnicu koja zastupa kapital u Hrvatskoj besmislena. U Hrvatskoj je zaposleno jedva 1,5 milijuna ljudi, a od toga je bar 300 000 ljudi okačeno na državni, županijske i lokalne proračune. Stoga je radnička klasa u punom smislu te riječi, kojoj bi jedino odgovaralo rezanje državnog proračuna, u debeloj manjini u odnosu na ostale interesne skupine birača: umirovljenike, studente, zaposlene u državnoj i lokalnim upravama, zaposlene u javnim poduzećima, socijalu, dijasporu i onih nekoliko stotina tisuća nepostojećih birača, kojima odgovara maksimalno debeo proračun iz kojeg sisaju, a u njega, s izuzetkom malog broja zaposlenih u javnim poduzećima, ništa ne ulažu. Sam takav odnos radnici:korisnici, a koji iznosi cca 1:3,5 je toliko nepovoljan da je demokracija kakvu poznajemo štetna za društvo, i da se najviše štete društvu čini upravo u periodu prije izbora, kada se većina političkih stranaka natječe u povlađivanju proračunskim sisavcima.

Zato su u pravu svi koji kažu da idemo prema provaliji munjevitom brzinom, a lokalni izbori su samo katalizator ubrzanja. Sve što se trenutno govori i što će se još govoriti u predizbornoj kampanji su izmišljotine za koje će se bespotrebno potrošiti gomila novaca, jer će nakon izbora dojahati MMF i on će se pobrinuti proračun.

Stoga nulta antirecesijska mjera koja se treba usvojiti treba biti slijedeća: odgađanje lokalnih izbora za godinu dana, ili dok MMF ne preuzme vlast.

Misao dana: Zašto debeli pušta brkove? Zato da ga zovu Brko.
hdz-ekonomija @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009




Ja je se sjećam jedva. Imam osjećaj kao da je to bilo nešto od prije 50 godina. Gotovo sam je već počeo brkati s 4. neprijateljskom ofenzivom. Tko zna, možda ćemo za 50 godina i o Hrvatskoj izvoznoj ofenzivi slušati kao o nečemu junačkom i herojskom, nečemu što je preokrenulo smjer okretanja kotača povijesti. A sve na temelju genijalne strategije maršala Polančeca i hrabrih hadezeovaca oboljelih od tifusa koji su junački probijali obruč. Kad bi još u cijelu priču ubacili i kakav most (onaj Pelješki bi bio idealan), vječnost ofenzive je zajamčena. Dala bi se tu i snimiti kakva dobra koprodukcija koja bi kandidirala za Oskara, s Georgom Cloonyjem u ulozi Polančeca. Ili bi Liam Neeson bio bolje rješenje?

Obzirom kako je zamišljena, Hrvatska izvozna ofenziva (u nastavku: HIO) bi zaista mogla tako i završiti. Bijegom hrvatskog izvoza od nadmoćnog neprijatelja (europskog tržišta) u istočnu Hercegovinu, pa u istočnu Bosnu i Sandžak, čekajući neka bolja izvozna vremena.

Inače, cijela stvar nije tako stara. Sve o tom programskom biseru može se pročitati na stranici www.izvoz.hr. Tamo kažu da je hrvatska izvozna ofenziva (HIO) prva hrvatska izvozna strategija koja je javnosti predstavljena u siječnju 2007. godine, na 2. konvenciji hrvatskih izvoznika u Zagrebu. HIO projekt je pokrenut 14. lipnja 2006. godine, prema Odluci Vlade Republike Hrvatske. U izradi strategije, koja je trajala šest mjeseci, sudjelovalo je stotinjak domaćih stručnjaka, gospodarstvenika i djelatnika državne uprave te austrijski konzultant sa svojim suradnicima. Posebno je lijep i poticajan logo ofenzive.

Samu veličanstvenu strategiju možete pročitati ovdje. HIO je definirala četiri strateška cilja: povećanje broja izvoznika, promjenu strukture izvoza, povećanje konkurentnosti domaćih repromaterijala te osnivanje šest izvoznih klastera. Strateški ciljevi usmjereni su na rješavanje ključnih problema koji priječe jači rast izvoza kao što su premali kapaciteti, usitnjenost proizvodnje i nedovoljna konkurentnost.

kao što se vidi, niti jedan od strateških ciljeva HIO nije povećanje izvoza, niti smanjenje vanjskotrgovinskog deficita, kao ključnog parametra kakvoće nacionalnog gospodarstva. Lukavo, kao i obično. Vrlo lukavo. Jer, što znači povećanje broja izvoznika? Taj cilj se može postići i osnivanjem novih firmi koje će uvoziti roba u vrijednosti od nekoliko milijardi kuna, a istovremeno izvoziti roba u vrijednosti od 100 kuna. Što znači promjena strukture izvoza i zašto bi to bilo tako korisno? Što se tiče povećanja konkurentnosti domaćih materijala, kako se tako nešto uopće može mjeriti i donijeti zaključak je li cilj ostvaren ili nije? Ne znam kakva je situacija s klasterima. Možda nam uskoro priopće rezultate provedbe strategije.

Kao što vidimo, strategija je otpočela u siječnju 2007. godine kada je na čelu Ministarstva gospodarstva bio gospodarski mag Branko Vukelić, kojeg je zamijenio gospodarski guru Damir Polančec.

A što se u međuvremenu dogodilo s hrvatskim izvozom, i što je još važnije, što se dogodilo s hrvatskim uvozom i saldom vanjskotrgovinske razmjene?

Kako nedostaje podatak za prosinac 2008.godine, usporedimo tada podatke za prvih 11 mjeseci 2006., 2007. i 2008. godine. Svi slijedeći spomenuti podaci će se odnositi na nepotpune godine, odnosno za prvih 11 mjeseci svake godine.

Tako je izvoz 2006. godine iznosio 54,39 milijardi kuna, a 2007. godine 60,67 milijardi kuna, odnosno nominalno je povećan za 11,54%, a realno za 8,94%, budući da je prosječna stopa inflacije u prvih 11 mjeseci 2007. godine iznosila 2,6 posto. Istovremeno je i uvoz povećan s 114,88 milijardi kuna na 127,20 milijardi kuna, odnosno gotovo dvostruko više od izvoza, pa je tako negativni saldo vanjskotrgovinske razmjene u apsolutnom iznosu povećan za više od 6 milijardi kuna, odnosno realno za 7,4 posto. Pokrivenost uvoza izvozom je ostala gotovo identična, povećana je za 0,34%.

Za 2007. godinu saldo je pozitivna nula. Ostvareni su određeni pomaci u izvozu, ali puno više u samom uvozu, što je dodatno povećalo vanjskotrgovinski deficit.

Već 2008. godina je donijela očekivane "pomake". U prvih 11 mjeseci 2008. godine ostvaren je izvoz od 64,02 milijarde kuna, što je svega 3,35 milijardi kuna više nego u istom periodu lani. Kako je prosječna inflacija u prvih 11 mjeseci ove godine iznosila 6,3 posto, hrvatski izvoz je REALNO MANJI za 0,77 posto nego u istom periodu 2007. godine. Istovremeno je uvoz povećan za punih 12,57 milijardi kuna, realno VIŠE za 3,59 posto. Uvoz je rastao gotovo 4 puta brže od izvoza. Vanjskotrgovinski deficit je realno povećan za 7,56 posto, pa je dostigao rekordnu vrijednost od 75,76 milijardi kuna. Pokrivenost uvoza izvozom zabilježila je rekordno nisku vrijednost od 45,8 posto, gotovo 2 posto manje nego lani.

Hrvatska izvozna ofenziva je trebala trajati do 2010. godine. Očito je ista "uspješno" okončana već na kraju 2007. godine, tri godine prije roka. Da je tome tako, govori nam i potpuni prestanak aktivnosti na tom projektu, budući da je zadnja vijest na web-u objavljena tamo u svibnju prošle godine.

Na predstavljanju Strategije HIO prije 2 godine premijer Sanader je izjavio kako Hrvatska treba izvoziti želi li imati uspješno gospodarstvo, veći rast BDP-a, veći životni standard, više zaposlenih. Budući da Hrvatska očito ne izvozi, nema uspješno gospodarstvo, nema ni rasta BDP-a, nema ni većeg životnog standarda, niti ima više zaposlenih.

No, to smo znali i prije.
hdz-ekonomija @ 02:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008




Dugo nismo napisali ništa o rastu BDP-a Hrvatske i rastu BDP-a ostalih tranzicijskih zemalja. U međuvremenu je MMF objavio nove podatke ukalkuliravši i najnovije procjene o rastu uslijed nadošle globalne krize. Od zadnjeg članka zbilo se ono očekivano - Hrvatska je pod mudrim vodstvom premijera Sanadera opet nazadovala. Pa je tako u 5 godina vladanja našeg doktora Ive Hrvatska uvećala svoj BDP za 24,7%. Radi se o ukupnom rastu BDP-a od 2004. do zaključno 2008. (podaci za 2008. su procjena iz listopada ove godine).

Od ukupno 28 tranzicijskih država (15 s područja bivšeg SSSR, 6 s područja bivše Jugoslavije, 4 srednjeeuropske države i tri države s područja Balkana), čak 25 njih je povećalo svoj BDP u posljednjih pet godina u većem postotku od Hrvatske. Hrvatska s Makedonijom dijeli pretposljednje mjesto, a najlošija je Mađarska. Najbrže su napredovale zemlje bivšeg SSSR, u prosjeku povećavši svoj BDP za čak 56%. Zemlje srednje Europe, i zemlje bivše Jugoslavije povećale su svoj BDP u prosjeku za 31%, a ostale balkanske zemlje (Albanija, Rumunjska i Bugarska) u prosjeku za 36%.

Tranzicijske zemlje, danas članice EU, u prosjeku su povećale svoj BDP za 35%. Zemlje bivšeg SSSR-a koje nisu u EU u prosjeku su povećale svoj BDP za 57%. Ostale tranzicijske zemlje koje nisu u EU povećale su u prosjeku svoj BDP za 32%. Sve države bogatije od Hrvatske, s izuzetkom Mađarske, brže su napredovale od Hrvatske. I sve siromašnije zemlje (osim Makedonije) napredovale su brže od Hrvatske.

Hrvatska je tako, uz Makedoniju, najgora država u Sanaderovoj "regiji". Ako ikada uđemo u EU, opet ćemo biti, uz Mađarsku, najgora zemlja od svih tranzicijskih država članica EU.

Što se tiče procjene rasta BDP za 2008. godinu, Hrvatska je nešto bolja. Od 28 zemalja, Hrvatska je po rastu BDP zauzela 24. mjesto, što je čak bolje nego lani, budući da su baltičke države nakon desetljeća strelovitog rasta od 10 i više posto potonule. Uz Estoniju i Letoniju, od nas je naravno gora i uvijek najgora Mađarska, pa čak i ratom zahvaćena i djelomično okupirana Gruzija. Iako ne puno. Rast BDP Hrvatske u 2008. godini će biti gotovo jednak onom gruzijskom, što je i logično, imali smo slične nepovoljne razvojne uvjete. Gruziju su do prije par mjeseci bombardirali Rusi iz aviona, topova i tenkova, a mi imamo Sanadera, Polančeca i Šukera. Sve ostale države će, prema procjeni MMF-a, postići brži gospodarski rast u 2008. od Hrvatske. U 2008. godini Hrvatska će tako imati najsporiji gospodarski rast od svih zemalja bivše Jugoslavije i od svih balkanskih zemalja, te drugi najgori od svih tranzicijskih zemalja bez zemalja bišeg SSSR.

Naravno, uvijek vrijedi podsjetiti na riječi mađarskog premijera: "Nema mnogo izgleda. Nema ih jer smo zasrali. Ne malo nego puno. Nema zemlje u Europi koja je pokazala takvu glupost kao mi. Očito je da smo lagali godinu i pol, dvije godine. Potpuno je očito da ono što smo rekli nije bila istina. Gotovo sam umro pretvarajući se prošlih godinu dana da mi u stvari vladamo. Umjesto toga lagali smo danju, noću i navečer.".

A kod nas je za sve kriva svjetska kriza, kao da živimo u nekom drugom svijetu za razliku od drugih tranzicijskih zemalja...Nakon pet godina loših, pogrešnih i glupih poteza, možemo li od istih likova očekivati da će nešto dobro napraviti i to u trenucima kad je zaista svaki potez krucijalan, a isti nisu u stanju javno priznati da su lažljivi i nesposobni?

hdz-ekonomija @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, studeni 21, 2008


Ulagačka agencija Moodys snizila je kreditni rejting Hrvatske po nekoliko kriterija. Tako je ulaganje u hrvatsko gospodarstvo i službeno postalo rizičnije nego ranije. Snižen je rejting za državne devizne obveznice na Baa3 i za kunske devizne obveznice na Baa2. Snižena je i prognoza sa obveznice i za bankovne depozite. Kao glavni uzroci navode se relativno visoki vanjski dug (hvala ti, Ivo) i financijska eurizacija (korištenje eura kao sredstva plaćanja), koji čine naše gospodarstvo potencijalno ranjivim. Hrvatska tako spada u zemlje čiji su rejtinzi jače podložni stanju na svjetskom kreditnom tržištu. Stoga su novi rejtinzi prikladniji za Hrvatsku u slijedećem periodu (12-18 mjeseci). Snižen je i plafon za kunske bankovne depozite na Aa1.

Pučki rečeno, Hrvatska je ocijenjena zemljom rizičnijom za ulaganje, što će reći da će nam se pooštriti uvjeti za dobijanje kredita i povisiti kamate. Vjeruje nam se sve manje, obzirom na NAŠU situaciju (a ne na situaciju na svjetskom financijskom tržištu). Tek toliko, da se prestane pričati kako je za sve krivo stanje u svijetu. Naravno, kad su nam prošlih godina povisivali rejting s ciljem navlačenja naših budaletina na povoljne kredite i zaduživanje, onda su Šuker i Sanader bili nevjerojatno bahati i puni sebe, i onda prividno povoljno stanje u Hrvatskoj nisu pripisivali dobrom stanju u svijetu, nego svojim lažnim i nepostojećim uspjesima. LINK...SANADER I ŠUKER SE BAHATE. U izvješću je jasno navedeno da je rejting snižen zbog hrvatske gospodarske ranjivosti.

"Although Croatia has been among the countries able to withstand the impact of the global credit crisis so far, its relatively large external debt and financial euro-ization potentially make the economy more vulnerable," said Moody's lead analyst for Croatia, Joan Feldbaum-Vidra.

Naši dragi mediji također ovo snižavanje rejtinga nisu uzeli za nešto važno, za razliku od povisivanja rejtinga u bližoj prošlosti, kad se to prikazivalo kao vehementni uspjeh hadezeovskih gospodarskih perjanica.

Uvijek je kriv netko drugi...
hdz-ekonomija @ 20:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008

Po treći put (ili četvrti put) od izbora, INA je povećala cijene goriva. "Euro super 95" je sada 8,30 kuna po litri (do sada 8,25 kuna), "super 95" 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna), a "super plus 98" 8,38 kuna (do sada 8,33 kune). Za 0,6 posto porasle su i cijene "euro dizela" koji sada stoji 8,15 kuna po litri (do sada 8,10 kuna), te dizela koji sada iznosi 8,05 kuna (do sada 8,00 kuna).

Ovog puta, cijene su povećane bez obrazloženja, ili mediji nisu isto prenijeli. Prvo postizborno poskupljenje obrazložilo se činjenicom da je došlo do povećanja cijene nafte na svjetskom tržištu, a Vlada nije reagirala jer je tada bila -tehnička-, kako nam je objasnio ministar financija. Vlada već tjednima nije tehnička, a ne reagira na rast cijena benzina. Lagali su? Pa naravno.

Što je s tim kretanjem cijene sirove nafte na svjetskom tržištu?

Cijena sirove nafte na svjetskom tržištu je otprilike jednaka cijeni na dan izbora. Nakon izbora je bilo prvo poskupljenje, a nakon toga cijena nafte na svjetskom tržištu je počela padati gotovo do 86 $/barel. Normalno, benzin nije pojeftinio. Nakon toga cijene sirove nafte su ponovo počele rasti sve do granice od 100 $/barel, i tada je INA ponovo, u siječnju, povećala cijenu benzina. Nakon toga opet dolazi do značajnog pojeftinjenja, do negdje 87 $/barel. Je li INA snizila cijene? Naravno da nije. Sad opet raste cijena sirove nafte (97 $/barel), i opet imamo poskupljenje benzina....

Ovakvo formiranje cijena kosi se ne samo za svim tržišnim zakonima, nego sa svim zakonima zdrave pameti. Benzin poskupljuje kad poskupljuje sirova nafta, a ne pojeftinjuje kad pojeftinjuje sirova nafta. Tom logikom, da barel sirove padne na 20 $/barel cijene goriva bi ostale iste, a da nakon toga poskupi na 25 $/barel, ovi bi povećali cijene goriva. Nevjerojatno.

Ne treba biti posebno mudar i zaključiti koliko cijena benzina u maloprodaji utječe na rast potrošačkih cijena, i to apsolutno svih, jer cijene goriva utječu na sve moguće troškove proizvodnje, prijevoza i održavanja. Primjerice, rast cijena goriva je u 2005. godini utjecao je na hrvatsko gospodarstvo smanjenjem BDP-a za 2,2 posto, povećanjem potrošačkih cijena za oko 0,39 posto, dok se je prema procjenama vanjskotrgovinska bilanca pogoršala za oko 5 do 6 posto.

Kakve veze ima Vlada s cijenom goriva u maloprodaji?

Prema podacima izvedenim iz najnovijih pravilnika o formiranju cijene goriva, država trenutno od nameta na osnovnu cijenu goriva ubire 54% prihoda od maloprodajne cijene naftnih derivata (za eurosuper 95). Od 8,30 kuna, koliko iznosi litra eurosupera 95, u državni proračun se uplaćuje 1,65 kn kroz trošarinu, 60 lipa ide državnoj tvrtki Hrvatske ceste, 60 lipa ide državnoj tvrtki Hrvatske autoceste, 11,6 lipa ide državnoj agenciji za obvezne zalihe, i na kraju u državni proračun ide još i 1,50 kn od PDV. Ukupno direktno davanje državi iznosi 4,46 kn po litri eurosupera 95. Također, država indirektno, kao 44,85%-tni vlasnik INA-e, od osnovne cijene koja iznosi 3,84 kn, ostvaruje prihod od 1,72 kn po litri prodanog eurosupera 95.

Sveukupno 6,18 kn, ili 74,5% maloprodajne cijene eurosupera 95, ide državi, što direktno, što kroz vlasnički udio u INA-i. Na svako povećanje maloprodajne cijene benzina od 10 lipa, država u proračun dobiva 1,8 lipa više direktno, a kroz vlasnički udio u INA-i 3,7 lipa više, ukupno 5,5 lipa više.

U razlici cijene eurosupera 95 od 30 lipa (8,00 kn na 8,30 kn), država direktno i indikrektno zarađuje 16,4 lipe više.

Na taj način državni proračun ima direktnu korist od svakog poskupljenja goriva u maloprodaju, a sve na štetu građana i gospodarstva u cjelini. Naravno, državi ne pada na pamet za dodatni prihod od PDV-a za isti iznos smanjiti nazovi plivajuće trošarine, isto kao što joj nije palo na pamet smanjiti naknadu od 60 lipa po litri za ceste koje se grade sve sporije, i 60 lipa za autoceste koje se gotovo više ni ne grade.

Zaključno, ovakvim gospodarenjem glavnim energentom Vlada ruši standard građana, usporava gospodarstvo, povećava inflaciju, ugrožava ionako nepovoljnu vanjskotrgovinsku bilancu i produbljuje gospodarsku krizu.

Što je najbolje, dodatnim proračunskim prihodima koji se ostvaruju kroz ovakvo gospodarenje (koje generira inflaciju) smanjuje se proračunski deficit, a to je jedina "mjera" koju Vlada poduzima za smanjenje inflacije!
hdz-ekonomija @ 13:44 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 16, 2008



Da je voda došla do grla, priznao je i sam Sanader. Ocijenivši gospodarsku situaciju teškom, ali ne i zabrinjavajućom, izravno je priznao da je Hrvatsku doveo u krizu. I to on, koji nikad ništa slično ne bi priznao u “standardnim uvjetima”. Sad, što je po Sanaderu teško, a nije zabrinjavajuće? Postaje li po Sanaderu ikad išta toliko teško, da bi postalo zabrinjavajuće? Kad bi se po njemu trebalo zabrinuti, i bi li se uopće trebalo zabrinjavati sve i da uskoro dođemo na gospodarsku razinu Afganistana, ako bi on i dalje bio na vlasti?

Moguće da tu leži rješenje Sanaderove zagonetske o teško-nezabrinjavajućoj situaciji. On se i dalje nema namjeru brinuti o nacionalnom gospodarstvu, kao što se nije brinuo ni do sada. No, trebamo li se zabrinuti mi čiji životi zaista ovise o hrvatskom, a ne o djevičanskootočnom gospodarstvu? Ne, ne trebamo se zabrinuti. Trebali smo se zabrinuti prije 4 godine, a najkasnije sredinom 2007. godine. Jer, doslovno smo propali, a tome je dokaz čak i krah trgovine, gospodarske discipline u kojoj su Hrvati do sada bili vrlo jaki. Naravno, lako je bilo uzimati kredite i do besvijesti se zaduživati u inozemstvu, bez obzira radila to država, državne, gradske ili općinske institucije, državne ili javne tvrtke ili sami građani, navedeno trošiti opet na uvoznu robu, a sve kako bi Sanader i Šuker mogli hvaliti visokim stopama raste koje je generirala upravo takva trgovina, po principu lanaca sreće. A sad je i tome, kao i svakom drugom lancu sreće, došao kraj.

Trgovina, koja je do sada uglavnom generirala bijedni hrvatski gospodarski rast od 4-6% slavno je skrahirala u posljednjem tromjesečju 2007. godine. Već u rujnu bila je manja o odnosu na isti mjesec 2006., da bi u listopadu i studenom ista bila tek neznatno veća nego lani, opet po principu lanca sreće, odnosno po principu dijeljenja izvana posuđenih novaca penzionerima u predizbornoj kampanji. Ne treba biti posebno pametan i zaključiti kako će tek loše biti u 2008. obzirom na poskupljenja, inflaciju, novi rast nezaposlenosti, rast kamata na kredite itd.

No, sve smo to sa sigurnošću mogli predvidjeti sredinom 2007. Bar mi gluplji. ;)
hdz-ekonomija @ 23:48 |Komentiraj | Komentari: 0

Prije dva tjedna ministar Šuker je izjavio da je Vlada nemoćna u pogledu poskupljenja goriva jer je vlada tehnička. Pri tome se, kako su prenijeli mediji, pozvao na "na zakon o preuzimanju vlasti". Na stranu što takav zakon uopće ne postoji, ako ga je Hina točno prenijela, pa ne treba ministar poznavati zakone po kojima se ravna. Sreća da je Šuker lukavac, pa je i ostavio mogućnost da to nije točno, izjaviši doslovno da "...Vlada trenutno, ako se ne vara, ne može donositi takve odluke jer je sada to tehnička Vlada."

Bitno je da je pokazao namjeru. Na stranu i to što je država vlasnik najvećeg udjela u INA-i, što se ne mijenja činjenicom da je vlada "tehnička", na stranu i to da je Šuker i dalje bio predsjednik Nadzornog odbora INA-e i korisnik privilegija tog položaja, bez obzira što je tada bio svojoj tehničkoj fazi.

Danas Vlada više nije tehnička, shodno tome ni Šuker nije više samo tehnička osoba. Pa bez obzira što su već iz Vlade najavili da ih više ne dira obećanje o 8 kuna za Eurosuper95, ostaje činjenica da je država najveći dioničar INA-e. Dakle, država, a ne Šuker i Sanader.

Isto tako je činjenica je da je danas sirova nafta JEFTINIJA NEGO U IZBORNOJ KAMPANJI, I JEFTINIJA NEGO NA DAN IZBORA.
hdz-ekonomija @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 15, 2008



Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku situacija se pokazala puno gorom nego što su i najcrnji pesimisti očekivali. Dok je ministar Šuker trubio o inflaciji od 2,7 do 3% u 2007., a bankarski stručnjaci upozoravali da ista može dostići i iznos od 5%, podatak o rastu potrošačkih cijena za prosinac zabezeknuo je baš sve. Kruh je u 2007. poskupio za 10%, mlijeko, sir i jaja za više od 17%, ulje za više od 31%, voće i povrće za više od 20%!

Istovremeno posljedni podatak o rastu plaća u 2007. govori o gotovo simboličnom realnom rastu od 1,9%.

Nezapamćeno visoka inflacija na godišnjoj razini utječe na sve gospodarske tokove vrlo nepovoljno. Radi se o klasičnom inflatornom udaru, koji je započeo još ljetos. Ovakva visoka inflacija koja je probila sve kriterije i sva očekivanja, a posebno prikazani trend koji ukazuje na inflaciju sličnu onoj jugoslavenskoj iz osamdesetih godina, jasan je pokazatelj duboke krize, i ničeg drugog. Velik broj građana već danas živi znatno lošije nego prošle godine, a za par mjeseci će tako živjeti i velika većina građana. Stoga možemo očekivati samo jedno: pojačanu medijsku i državnu represiju nad medijima i sindikatima, jer sve vodi prema masovnim socijalnim nemirima, a nikakvo drugo rješenje uz ovakvo vođenje države nije moguće.
hdz-ekonomija @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 14, 2008



Kako nam ne bi objašnjavali da debelo zaostajemo za istočnom Europom (koja je za nas danas Monaco) zbog rata i činjenice da nismo u Europskoj uniji, pokušajmo se malo usporediti i s zemljama "naše regije", članicama CEFTA-e. Dakle, među 6 zapadnobalkanskih država, među kojima smo praktično zacementirani genijalnim upravljanjem i vođenjem od strane doktora Sanadera, nalazimo se na fantastičnom predzadnjem mjestu, vezano uz rast BDP-a u 2006. godini.

Činjenica da napredujemo sporije od Srbije, države koja je dijelom pod vojnom okupacijom i s teškim političkim problemom mogućnosti gubljenja dijela teritorija, od Crne Gore koja još nije ni formirala svoje državne institucije kako spada, od Bosne i Hercegovine koja je u biti vojni i politički protektorat, od Albanije koja graniči s Kosovom, najvećim kriznim žarištem u Europi trenutno, je sama po sebi dovoljna kako bi se zaključilo vode li Hrvatsku sposobni ljudi ili TOTALNI IDIOTI.

U konačnici, činjenica da , vezano za realni rast BDP, na prostoru bivše istočne Europe od Estonije do Makedonije napredujemo toliko sporo da su iza nas jedino Mađarska, zemlja čiji je premijer priznati lažljivac i varalica, i Makedonija, zemlja poznata po cestovnim barikadama je nužan i dovoljan pokazatelj da nešto ne valja. Odnosno da ne valja baš ništa.

No, ima još nade. Prema nekim naznakama, u 2007. će nas prestići i Makedonija!
hdz-ekonomija @ 23:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 13, 2008



Prema podacima Eurostata, od svih tranzicijskih zemalja, ako ne računamo politički problematični "zapadni Balkan", Hrvatska ima jednu od najsporijih stopi rasta bruto društvenog proizvoda. Podaci za 2006. godinu, dakle godinu u kojoj se nije moguće izvlačiti na nekakva poskupljenja nafte i svjetsku energetsku krizu, a čime nas zasipaju u posljednje vrijeme, govore da je Hrvatska, nakon Mađarske, napredovala puževom brzinom u odnosu na ostatak istočne Europe. Primjerice, napredovala je više nego dvostruko sporije od Estonije, Latvije ili Slovačke, i značajno sporije od ostalih zemalja. Od Hrvatske je sporije napredovala jedino Mađarska, ali ona ima nekakav alibi: mađarski premijer je, za razliku od svog hrvatskog kolege, priznao da je lažljivac i nesposobnjaković koji ništa drugo ne radi nego laže i skriva pravu istinu od javnosti.

Što ti podaci znače?

Znače slijedeće: Hrvatska je i inače siromašnija država od većine navedenih država istočne Europe. Od nas su siromašniji jedino Bugarska i Rumunjska. Činjenica da i unatoč tome napredujemo sporije od ostalih, znači da se svake godine jaz između nas i njih produbljava, odnosno da ćemo u slijedećih nekoliko godina biti jednako siromašni u odnosu na Češku, Poljsku ili Letoniju kao što smo danas siromašni u odnosu na Njemačku ili Irsku.

Umjesto da se razina našeg gospodarstva približava zapadnoj Europi, ono se udaljava i od istočne Europe. U slijedećih nekoliko godina će nas prestići i Rumunjska i Bugarska, pa ćemo se moći mjeriti samo sa zemljama ex-Jugoslavije. Pa čak i to je poprilično optimistična prognoza obzirom na gospodarske mozgove koji vode hrvatsku gospodarsku politiku.
hdz-ekonomija @ 23:45 |Komentiraj | Komentari: 0



Nevjerojatno, ali istinito. U tranzicijskoj državi Hrvatskoj koja je godišnje zadužuje za više 3 milijarde eura, vlada je uspjela realizirati situaciju da se iz dana u dan živi sve gore. Naravno, statistički se to nije moglo vidjeti do izbora, no postizborna Hrvatska jednostavno više nije u stanju zataškavati stvarne rezultate vlade HDZ-a u posljednje 4 godine.

Već prvi objavljeni podaci za studeni 2007. otkrivaju pravo stanje stvari. U studenom 2007., u odnosu na isti mjesec prošle godine, kruh je skuplji za 9%, mlijeko, sir i jaja za 7,6%, ulja i masti za čak 26,3%, voće za 17%, povrće za 16%, najamnina za stan za gotovo 10%, voda za 6%, gorivo za 10,5%...odnosno, najviše je posupilo ono što se najviše troši. Prosječno hrvatsko kućanstvo upravo za ove skupine proizvoda troši najveći dio svojih primanja. No, sve zajedno, u studenome 2007. sve je za 4,6% skuplje nego u studenome 2006., odnosno tolika je trenutna hrvatska inflacija na godišnjoj razini. Do kraja godine, ista će u optimističnoj varijanti dostići 5%.

A što je s plaćama?

Od početka godine, plaće su koliko toliko uspjevale držati trend rasta u odnosu na troškove života. Iako se u 2007. BDP raste po stopi 5-7%, plaće rastu znatno sporije. Početkom 2007. bile su na godišnjoj razini realno veće za oko 4,5% u odnosu na isto razdoblje lani, dok su u listopadu 2007. bile veće za svega 2,8% u odnosu na 2006. Rujan 2007. bio je najporazniji, u njemu je realni rast plaća iznosio svega 0,5%. Sve to dogodilo se PRIJE POSKUPLJENJA GORIVA, tako da argument o inflaciji kao posljedici porasta cijena goriva ne vrijedi. Štoviše, već u listopadu 2007. inflacija je iznosila 4,3%. Stoga, pojava gospodarske i socijalne krize koja je očito započela krajem 2007. ima puno dublji uzrok.

Možemo samo strahovati kakvi nas podaci očekuju nakon što se u izračun uvedu sva ova stravična posupljenja u postizbornom periodu. A budući da se i nezaposlenost počela značajno povećavati, teško je očekivati da su plaće počele rasti.

Usprkos tome, idemo dalje. Nije toliko važno kamo.

Vaš gđa Ivan Šljuker
Ministar rada, reda, financijske discipline i asocijalne skrbi, u miru
hdz-ekonomija @ 23:30 |Komentiraj | Komentari: 0
 
Index.hr
Nema zapisa.